… dokazalo ključnu ulogu koju rana životna iskustva imaju na kognitivne funkcije, obrazovna postignuća i životne mogućnosti.

Povećanje pristupa visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju jedan je od ključnih ciljeva navedenih u strateškom okviru EU Obrazovanje i osposobljavanje 2020 (ET2020), koji kaže da bi najmanje 95 posto malodobne djece, u dobi između četiri godine i polaska u školu, trebalo biti uključeno u predškolsko obrazovanje do 2020. godine. Tim su takozvanim barcelonskim ciljevima obuhvaćene i usluge skrbi za djecu mlađe od tri godine, tako da najmanje 33 posto djece u toj dobi dobiva odgovarajuću institucionalnu skrb.

✿ BARCELONSKI CILJEVI

U 2015. godini oko 30,3 posto djece mlađe od tri godine u zemljama EU bilo je obuhvaćeno formalnom skrbi o djeci, što je 2,7 posto ispod barcelonskoga cilja. Postoje pak velike razlike među državama: devet ih je postiglo razinu formalne skrbi iznad zadanog cilja, a najviše Danska (77,3 posto), Švedska (64), Luksemburg (51,8) i Belgija (50,1). Nasuprot tome, u jaslice je bilo uključeno manje od 10 posto djece mlađe od tri godine u Litvi, Rumunjskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, gdje je zabilježen najmanji udio – tek 1,1 posto.

Djeca koja su pohađala predškolsko obrazovanje u većini zemalja uglavnom postižu bolji uspjeh u školi, čak i kad se uzme u obzir njihova socio-ekonomska pozadina. Rano i predškolsko obrazovanje može pomoći u izgradnji snažnih temelja za cjeloživotno učenje i osigurati pravedan pristup mogućnostima učenja kasnije u životu. Neke su zemlje to prepoznale pa je ondje predškolski odgoj gotovo obvezatan za djecu stariju od tri odnosno četiri godine.

Jedan je od glavnih ciljeva strateškog okvira ET2020 da stopa sudjelovanja djece u dobi od četiri godine do polaska u školu bude najmanje 95 posto. Taj se udio od 2003. stalno povećavao. Tako je 2015. godine, posljednji put kad su podatci prikupljani, dosegnuo 94,8 posto, a prebacilo ga je 14 država članica EU-a, među kojima sa stopostotnim učinkom u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu te na Malti. Nekoliko je država bilo blizu ispunjenja toga cilja, s udjelom iznad 90 posto (Portugal, Irska, Estonija, Litva, Slovenija i Poljska), pa je tako samo osam država ostalo ispod granice od 90 posto. Na začelju poretka smjestila se upravo Hrvatska sa 73,8 posto, a društvo joj rade Slovačka (78,4) i Grčka (79,6).

I dok mnogi roditelji skrb o svojoj djeci prepuštaju ustanovama, drugi se o njima odlučuju brinuti sami. To posebno vrijedi za vrlo malu djecu, dakle mlađu od tri godine, kojih je 2015. u sustavu bilo manje od polovice (49,8 posto). Najveći je udio pak zabilježen u Litvi (79,9 posto), a na drugome su kraju ljestvice Portugal (24,4), Danska (22,4) i Nizozemska (18,5). Brojke se ponešto razlikuju kad su u pitanju malo starija djeca, u dobi od tri godine do polaska u školu. Tako su se za 10,9 posto njih u 2015. brinuli samo njihovi roditelji. Znatno veći udio zabilježen je u Poljskoj (36 posto), Hrvatskoj (26,8) i Slovačkoj (23), dok je u Belgiji, Danskoj i Švedskoj pao na manje od 3 posto.

✿ NEFORMALNA SKRB

Neka su djeca obuhvaćena i drugim oblicima neformalne skrbi, pa se tako za njih brinu profesionalne dadilje, zatim bake i djedovi te drugi članovi kućanstva osim roditelja te rođaci, prijatelji ili susjedi. Takve je djece u dobi do tri godine u EU u 2015. godini bilo više od četvrtine –28,9 posto. U Nizozemskoj ih je bilo najviše, 65,7 posto, a najmanje, manje od 10 posto, u sjevernim zemljama EU – Latviji, Finskoj, Švedskoj i Danskoj. Slična analiza za djecu u dobi od tri godine do polaska u školu otkriva da su Nizozemska, Rumunjska i Hrvatska jedine države članice EU u kojima je većina takve djece imala neformalnu skrb. S druge strane, manje 10 posto djece iz ove dobne skupine bilo je obuhvaćeno nekim oblikom neformalne skrbi u Španjolskoj, Finskoj, Švedskoj i Danskoj. [ IZ DRUGIH MEDIJA | ŠKOLSKE NOVINE |  Prema Eurydice  ]