…  naravno, televizija, utjecati na zdravlje i psihički razvoj njihove djece.  Riječ je o knjizi “Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma” autora Manfreda SPITZERA, njemačkog neuroznanstvenika i psihijatra, izdane u nakladi Ljevak.

Spitzer upozorava roditelje da djeci, čiji je mozak još u razvoju, ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija. Ključna je premisa da nas elektronički mediji – pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom – „oslobađaju“ uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a naše psihičke sposobnosti slabe. Na pisanje knjige motivirala su ga pacijenti ovisne o računalnim igrama i internetu s koje je liječio kako predstojnik Sveučilišne psihijatrijske klinike u Ulmu.

Na uzbunu su pozivali i alarmantni podaci o 250.000 mladih između četrnaest i 24 godine slove kao ovisnici o internetu, a 1,4 milijuna kao problematični korisnici interneta koji su objavljeni u izvješću povjerenice za ovisnost njemačke Savezne vlade Mechthild Dyckmans iz 2012. godine.

Iz drugih krajeva svijeta Spitzer izdvaja podatak iz Južne Koreje, moderne industrijske države i vodećoj zemlji u svijetu u informacijskoj tehnologiji, gdje su liječnici zabilježili kod mladih odraslih osoba znatan broja poremećaja pamćenja, pozornosti i koncentracije, kao i emocionalnog i općenitog otupljivanja. Tu kliničku sliku liječnici su nazvali digitalnom demencijom.

Danas, kada Hrvatska uvodi kontroverzni eksperimentalni školski program s pretencioznim sloganom “Škola za život” koji uključuje podjelu besplatnih tableta učenicima, možemo reći da knjiga dr. Spitzera dolazi u pravo vrijeme kako bismo na vrijeme poduzeli potrebne mjere kako bismo našu djecu mogli spasiti od sasvim izvjesnih i dokazanih posljedica prekomjernog vremena provedenog ispred ekrana digitalnih medija. Jer surfanje ili igranje igrica može imati teške posljedice – djeca će imati više problema s pažnjom i koncentracijom, postati ovisna o igricama ali imat će i lošije društvene vještine, bit će nesocijalizirana i frustrirana.

Zbog toga nas dr. Spitzer, koji je u ponedjeljak osobno nazočio predstavljanju svoje knjige u Zagrebu, upozorava: Ne idite nekritički u digitalizaciju obrazovanja. “Učenje samo na računalu više ne funkcionira – s time se u međuvremenu slažu čak i najveći zagovornici korištenja računala”, piše dr. Spitzer. Na veliki pad povjerenja u svemoćnost i prednosti edukacije temeljene na modernim tehnologijama i digitalnim medijima utjecala su najnovije spoznaje s područja neurobiologije od kojih je najvažnija ona da se mozak korištenjem permanentno mijenja.

Svako opažanje, mišljenje, doživljavanje, osjećanje i djelovanje ostavlja tzv. tragove pamćenja, a ako mozak uvijek uči, onda i vrijeme provedeno s digitalnim medijima ostavlja tragove. Spitzerova poruka je da mlade treba učiti da misle sami, a ne da “prepuštaju spravi da misli umjesto njih”, jer tako neće postati stručnjaci.

Knjiga ima 14 poglavlja od kojih izdvajamo Škola: Copy and paste umjesto čitanja i pisanja, Društvene mreže: Facebook umjesto face to face, DV i DVD-ovi za bebe einsteine, Multitasking: poremećena pozornost, Nesanica depresija, ovisnost i tjelesne posljedice te na kraju poglavlje u kojem Spitzer daje odgovore na pitanja Što činiti?

Jedan od njih glasi: možemo se kloniti svega što negativno utječe na razvoj našeg mozga, u prvom redu digitalnih medija. “Tko u djetinjstvu provodi mnogo vremena pred ekranom digitalnih medija, već je propustio ulaznicu za oblikovanje mozga: normalan jezični razvoj. Tko, naprotiv, odraste dvojezično i čitav život koristi dva naučena jezika, postići će više u pogledu obrazovanja… Onaj koji govori dva jezika u usporedbi s onima koji govore smo jedan jezik oboljet će o demencije u prosjeku tri do četiri godine kasnije”.

Spitzer navodi i rezultate studije koja je pokazala da bi ograničenje korištenja digitalnih medija bilo jedina mjera koja bi dokazano umanjila opasnosti koje proizlaze iz njihova korištenja. Škola za život prema dr. Spitzeru izgledala bi ovako: Ako se onaj tko ne zna voziti automobil smatra nedostatno kvalificiranim, bilo bi logično da se vozački ispit polaže u (srednjoj) školi. Gimnazija bi osim materinjeg jezika, matematike, stranog jezika, predmete iz prirodnih i društvenih znanosti te tjelesnog, glazbenog i zdravstvenog odgoja trebala podučavati i kuhanje, čišćenje i računovodstvo. Da ne bude zabune, dr. Spitzer ne protivi se predmetu informatike, ali s druge strane, kaže, trebaju nam i motorne pile, štednjaci, automobili i uplatnice.

Manfred Spitzer direktor je Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu i osnivač Centra za neuroznanost u istom gradu. Nakon diplome na Sveučilištu u Freiburgu predavao je na nekima od najvećih svjetskih sveučilišta, poput Heidelberga i Harvarda. Objavio je velik broj znanstvenih radova iz područja neuroznanosti, učenja, psihologije i psihijatrije.

Dobitnik je brojnih prestižnih znanstvenih nagrada i priznanja, kao što su nagrada Duphar Research Award, koju dodjeljuje Njemačko društvo za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju, nagrada Cogito, koju dodjeljuje Fondacija Cogito, znanstvena nagrada koju dodjeljuje Fondacija Margrit Egner. Napisao je nekoliko knjiga s područja psihopatologije, učenja i dječjeg razvoja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | teleskop.hr ]