Školstvo u medijima
RAZMIŠLJANJA
Moramo odbaciti mit o savršenoj učiteljici i savršenom razredu
objavljeno: 13. prosinca 2018.
  • Poučavanje je umjetnost.

Za ovaj sam se poziv odlučila inspirirana učiteljicama koje su mene poučavale. Pomogle su mi da proces učenja doživim kao istraživanje i transformaciju. Pokazale su mi da umjetnost poučavanja proizlazi iz sposobnosti snalaženja u neredu i pronalaženja ljepote u onome što drugi vide kao nedostatak. Za mene je činjenica da sam nastavnica društvenih znanosti u devetom razredu jednostavno privilegij. Cijeli sam život posvetila ovoj umjetnosti.

Proglasili su me nastavnicom godine u SAD-u i svjesna sam kolika je to čast. Nedavno sam putovala u Washington DC, gdje sam imala priliku sresti se i razgovarati s edukatorima, ali i onima koji se bave kreiranjem obrazovne politike. Spremam se cijelu godinu provesti izvan učionice i putovati po državi kako bih s drugima razmjenjivala ideje o obrazovanju.

  • Potreba za dokazivanjem

Ova čast, međutim, sa sobom nosi golemu priliku, ali i odgovornost da s ostalima podijelim poruku koju nastojim prenijeti svojim učenicima: ne postoji savršena učenica niti savršen razred. Naprotiv, moramo naučiti prihvatiti nered koji poučavanje i učenje nose sa sobom.

Ovo je lekcija koju sam usvojila kad je jedna novinarka prisustvovala jednom od mojih satova. Nakon toga mi je priznala da se začudila što sam odabrala baš taj razred. Radilo se, naime, o satu na kojem su učenici zajedno, kroz igru, ponavljali za test na kraju tromjesečja. Tema je bila revolucija na Haitiju. Nekima od učenika bilo je teško na pravilan način raditi s ostalima. Neki od njih zadirkivali su ili pogrdnim imenima nazivali učenike iz druge skupine.

Kad je ona napustila sat, počela sam sumnjati u sebe. Bilo me sram što sat nije prošao glatko. Počela sam razmišljati kako sam pogriješila što sam odabrala baš taj razred. Trebala sam je odvesti na sat u razred koji nije bio toliko nemiran, mislila sam.

Istina je da smo, kao nastavnici, žrtve mita o savršenoj učionici, savršenim učenicima i savršenom satu. Imamo potrebu iznova dokazivati kako se ne radi o mitu, da možemo potpuno nadzirati situaciju, a ako to nije slučaj osjećamo se ranjivima i brinemo se da će nas se doživjeti kao prevarante ili diletante.

Dugo sam razmišljala o njezinoj reakciji i, zaista, shvaćam zašto nekome tko ne poznaje te učenike može biti neugodno na takvome satu. Istina je da naš posao u učionici mnogo ovisi o odnosima među nama. Zbog toga sam ja, koja poznajem svoje učenike, ondje gdje je ona vidjela kaos, vidjela ljepotu.

Jedan od učenika koji je inače psihički odsutan ili ima problema s koncentracijom taj je dan bio aktivan i sudjelovao u svim aktivnostima na satu. Nije mogao potpuno kontrolirati poneki ispad, ali ga je zanimalo što se događa, i, prije svega, htio je uspješno završiti sve aktivnosti. Učio je. Na tom ga satu nisam opominjala, jer sam bila koncentrirana na njegov napredak. Za mene i za ostale nastavnike upravo je takav sat primjer učenja, usprkos, i vrlo često, zahvaljujući, neredu.

  • Poučan posjet

Ako nismo u stanju prepoznati kako se učenje događa čak i kada djeca griješe ili nisu disciplinirana, onda ne možemo prepoznati njihov razvoj. Holistički pristup obrazovanju znači brigu o razvoju djeteta kroz analiziranje pogrješaka, ne kroz njihovu zabranu. Ako želimo društvo u kojem će se slaviti važnost učenja iz pogrješaka, i sami, kao edukatori, moramo moći otvoreno razgovarati o vlastitim pogrješkama.

Njezin me posjet naučio nečemu važnom – naučila sam da s drugima moram podijeliti ono što se događa u učionici. Umjesto da mi je neugodno kad netko posjeti moj sat, sad se potrudim da tu osobu upoznam s razredom, kako bi imala jasniju sliku o tome tko smo i na čemu radimo.

Zamislite samo koliko daleko možemo dogurati na putu prema jednakosti u obrazovanju ako kao nastavnici osjećamo sigurnost kad otvaramo vrata svoje učionice, pa čak i kad je u njoj razred koji se smatra neurednim ili nemirnim. Moramo odbaciti mit o savršenom učitelju i imati hrabrosti boriti se za ono što smo naučili poučavajući, a to je da je za pravo učenje potrebno mnogo vremena. Pravo učenje nije linearno i katkad je najuspješnije kad nije potpuno savršeno. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema wbur.org ]