… ona u kojoj učenici moraju mirno sjediti u klupi i raditi ono što učitelj zahtijeva?

Autorica našeg portala Ksenija BUKŠA piše o tome zašto u tom sporu često pogrešno shvaćamo i slobodu i disciplinu.

Katkad se toliko žestoko sporimo o tome da nam se čini da je ovaj izbor ključan za budućnost i oblikovanje djetetove osobnosti. „Kako poučavati bez discipline? Oni će ometati jedni druge. Nije dobro ne slušati učitelja!” Ili: „Danas nije važno slušati, već donositi odluke. U protivnome će se naviknuti slušati tuđe naredbe i odučiti se od samostalnog razmišljanja. Na kraju neće znati što zapravo žele.” Istina je da dvojba nema smisla, jer kad raspravljamo na ovaj način često pogrešno razumijemo disciplinu i slobodu.

Teorija privrženosti kaže: svakom je djetetu nužna brižna i jaka odrasla osoba. Jaka znači da osoba mora biti sposobna zaštititi dijete (u slučajevima kada dijete poželi za njega nešto opasno). Brižna znači da je osoba dužna pomoći djetetu da zadovolji vlastite potrebe. Naravno, ovdje se u prvom redu radi o roditeljima, ali se u određenoj mjeri može primijeniti i na učitelja.

Podijelili smo učitelje i škole u četiri skupine koje su kombinacija snage i brižnosti.

JAK, ALI NEUGODAN

• „Radimo razmak tri reda, pišemo.”
• „Ne možeš izaći, za pet minuta će zvoniti, tad ćeš izaći.”
• „Neću svakome deset puta ponavljati.”
• „Tko nije gotov, zakasnio je.”
• „Zatvorite usta, otvorite udžbenike.”

Učitelj prenosi znanja i vodi računa o tome da ih svatko usvoji. Znanjem se ne smatraju kreativnost i samostalnost. Oni bi značili tek pola posla, ali problem je u tome što se za učitelje danas autoritet ne podrazumijeva.

Prvo, nije nositelj jedinstvene informacije koju samo on može prenijeti djetetu. Možete sjediti mirno s glavom u oblacima i ne slušati ništa (što polovica učenika i radi). Kao drugo, društvo je prestalo od djece zahtijevati da se bespogovorno pokoravaju, što znači da je to teško postići i u učionici.

Za idealno poučavanje nužni su neki posebni uvjeti: visokomotivirani učenici ili zatvorena škola, gdje će se rijetki odlučiti za neposlušno ponašanje.

SLABI I NEUGODNI

• „Koliko ću puta ponoviti: ZAŠUTITE!”
• „Želite me izluditi!”
• „Užasan razred.”
• „Ne znam što ću s tobom.”
• „Kako da izvodimo nastavu kad je tekst pročitalo tek petero učenika?”

Učitelj pokušava prenijeti znanje tradicionalnim metodama, ali učenici osjećaju da su jači od njega i ignoriraju ga. Ako nema ni snagu ni brižnost, čemu služi takva odrasla osoba? U težim slučajevima dolazi čak i do uznemiravanja učitelja, ali najčešće tu caruju buka, galama, tutnjava, dosada, neučinkovitost.

Ako su u osnovnoj školi učenici jači od učitelja, to je iznimno loše, jer on ondje nije samo učitelj, već i odgojitelj. Kad je odrasla osoba slabija od djece, ona podsvjesno osjećaju da uz njih nema nikoga tko ih može zaštititi. Zbog toga se kod mnogih povećava anksioznost, slabi im uspjeh, a i ponašanje im se pogoršava.

SLABI I BRIŽNI

• „Što bi ste sad željeli raditi?”
• „Ana ne želi učiti čitati, ali zato pleše bolje od svih!”
• „Djeca uče sama jedni od drugih.”
• „Kod nas nema ocjena, jer ne želimo traumatizirati lošije učenike.”

Pristup u čijem je središtu dijete, liberalan model. Učitelj ne prenosi znanja, već hrani dojenče žličicom pokušavajući ga pritom zabaviti.

Problem je u tome što jake učenike nije potrebno hraniti žličicom, oni će se sami poslužiti, a kod slabih učenika koji nisu imali motivaciju za učenje ona se na ovaj način neće ni pojaviti. Što sa slabom odraslom osobom koja vam se još i dodvorava? Kakva je to odrasla osoba koja je slabija od mene?

Učenik u tom slučaju jednostavno ne nalazi podršku, ni u učitelju ni u samome sebi. U ovakvoj je školi posebno teško tjeskobnoj i agresivnoj djeci: u sebi se suočavaju s destruktivnom silom koju ne mogu zaustaviti, a na učitelja se ne mogu osloniti. Nakon takvih učitelja i škola, roditelji počinju misliti da bi djetetu možda bilo bolje tamo gdje učenike postrojavaju, jer smatraju da je dijete potpuno zapušteno.

JAKI I BRIŽNI

• „Kod nas je običaj podići ruku prije nego progovoriš.”
• „Ako netko želi jesti i piti, može tiho izaći i vratiti se.”
• „Petar može nekoliko puta tijekom nastave ustati i skočiti. Ja sam mu dopustila.”
• „Nisi stigao dovršiti rad. Ništa strašno, možeš to kasnije učiniti.”
• „Kod nas nema dobrih i loših, svatko ima svoj ritam.”

Ravnoteža skrbi i snage prije svega podrazumijeva postojanje razumnih granica. U ovoj su rečenici riječi „razuman” i „granica” jednako važne. Razumnost se obično temelji na sposobnostima i potrebama učenika.

Granice postaju razumne tamo gdje skrb djeluje sa snagom, gdje učitelj vidi kad je učenik umoran, razumije kome je postalo dosadno, a tko ništa ne razumije, tamo gdje su potrebe brzih i sporijih povezane. Pravila mogu i trebaju biti čvrsta, ali ona se moraju krojiti uzimajući u obzir one koji će im se pokoravati.

Sloboda ne znači nedostatak kontrole i nerad. Ako postavimo djetetu široke granice, to ne znači da mu dopuštamo da ih prelazi. Upravo obrnuto. Uske se granice češće prelaze, jer je unutar pretijesno. A kad su granice čvrste, ali široke, dijete ima povjerenje u odrasle (ako se nešto dogodi zaustavit će me i neće dopustiti da činim zlo), ali i dovoljno prostora da se osloni na vlastite snage.

I na taj se način, po mom mišljenju, doznaje što je potrebnije: disciplina ili sloboda. I jedno i drugo, štoviše, jedno bez drugoga ne može.

………………

NAPOMENA

• Mel.fm – ruski portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm