…odlučila je konkretnije povezati lektiru i medijsku kulturu u nastavi hrvatskoga jezika.

U nastavi radi 14 godina, a prije četiri godine odlučila je promijeniti svoj i učenički pristup interpretiranju i analiziranju lektirnih djela u nastavi.

– Sve mi je više učenika počelo govoriti da nisu pročitali lektiru i neka im slobodno u imenik zapišem negativnu ocjenu i tad sam shvatila da je vrijeme za korjenitu promjenu. Pitala sam ih što žele i većina je učenika predložila glumu. Stoga smo u tome smjeru krenuli. Učenike sam podijelila u skupine, a nakon što su pročitali određeno djelo morali su sami odabrati željeni dio knjige i pripremiti dramsku igru koju su krajem mjeseca predstavili ostalim učenicima u razredu – otkrila nam je učiteljica Pasarić.

VEĆI INTERES ZA LEKTIRU

Kad su predstavljali svoju dramatizaciju lektirnog predloška pred ostatkom razreda, učenici su je pitali mogu li snimiti dramsku igru kod kuće kako bi mogli promijeniti i scenu i kostime. A kad su na sat donijeli svoje radove, učiteljica je uvidjela da su djeca, nesvjesno, napravila film.

– Taj je film bio dodatna motivacija ostalim učenicima u razredu i školi. Upravo je tad počeo inovativni projekt snimanja filmova prema lektirnim predlošcima, a kasnije su zadatci bili prošireni snimanjem radijskih igara i reklama. Tako smo sat lektire povezali s medijskom kulturom koja je vrlo bitan element poučavanja predmeta Hrvatski jezik. Učenici vole gledati svoje prijatelje i sebe u takvim radovima. Veselim se kad se bliži kraj mjeseca i kad me učenici počinju nagovarati mogu li oni prvi predstaviti svoj rad ili kad žele pogledati nekoliko puta svoje radove i radove svojih prijatelja. Čak ih zanima što su napravili i ostali učenici škole, pa često petaši žele vidjeti radove starijih kako bi nešto novo naučili i primijenili u svojim sljedećim radovima.

……………………………..

Više se ne bojimo doći na sat!

Viktorija ŽERJAV, 7. b

Volim raditi lektiru u grupama i snimati filmove, jer sam upoznala svoje prijatelje u drugome svjetlu. Likove koje sam glumila ili dijelove koje sam snimala ostaju mi dulje u sjećanju od sadržaja koji sam samo pročitala.

Ema PULJIĆ, 7. b

Nisam baš osoba koja u slobodno vrijeme čita, ali svaki mjesec pročitam lektiru. jer želim biti kreativna i točna u izradi zadatka. Često sam redateljica filma koji snimamo. Takvim načinom bolje doživim sadržaj lektire.

Vito ŠPICAR, 7. b

Čitanje lektire nikad mi nije bilo zabavno, ali kad smo dobili zadatak snimiti film čitanje sam gledao na drugi način. Kad čitam lektiru, zamišljam je kao film. Snimanje lektire uvelo me i u svijet montaže, što mi se posebno sviđa.

Anja HORVAT, 7. r.

Zanimljivije mi je snimati ili glumiti sadržaje iz lektire nego pisati događaje, opisivati likove kao što smo to radili u nižim razredima. Snažnije doživim kad pogledam nekoliko filmova koje su snimili moji prijatelji nego kad pišem razumijevanje pročitanoga.

 Luna Marija NOVAK, 7. r.

U ovakvim zadatcima volim biti kreativna, volim ostalim prijateljima pokazati svoje ideje. Ne bojim se više doći na sat. Volim čuti pohvale za rad svoje skupine, ali mi je drago što mi prijatelji katkad daju i neku novu ideju ili savjet da budem uspješnija.

……………………………..

Učenici su vrlo vješti u korištenju tehnikom, za snimanje im je dovoljan samo mobitel te su vrlo kreativni i inovativni iz mjeseca u mjesec. A najvažnije je da je zamjetan veći interes učenika za čitanje lektire, posebno za sate interpretacije lektirnih djela.

– Često primjećujem kako učenici žure zamijeniti knjige krajem mjeseca u knjižnicu kako ne bi ostali bez svog primjerka lektirnog naslova koji je sljedeći na popisu.

Spajanje lektire i medija kojima su današnji učenici ionako svakodnevno okruženi očito je najbolji, posebno ako su oni sami sudionici filma ili reklame. Svaki učenik može posebno doživjeti lektirno djelo ako sebe poistovijeti s likom iz djela.

DUGOTRAJNA SJEĆANJA

Ova učiteljica želi da učenici razumiju ono što su pročitali. Da bi mogli biti uspješniji, kreativniji, inovativniji u snimanju filmova, radijskih igara moraju pročitati barem dio ili neki sažeti sadržaj i razumjeti to što su pročitali. Bitno je da razumiju postupke likova, da znaju iznijeti svoj stav ili mišljenje u karakterizaciji likova, da uživaju u onome što su napravili, da s nestrpljenjem žele ostalima u školi predstaviti svoj rad, da uistinu dožive i prožive ono što su pročitali.

A učenici kudikamo jače dožive postupke likova i njihove rečenice ako ih izgovaraju ili odglume njihovi prijatelji, ako im posredstvom bilo kojeg medija to prenesu njihovi prijatelji iz razreda.

– Iskustvo ovakvog rada govori mi da je takav doživljaj djela za današnje učenike dugotrajniji nego bilo koji drugi. Čak i nakon nekoliko mjeseci, pa i godina učenici na hodnicima prepričavaju dogodovštine sa snimanja, kao i smiješne i dirljive trenutke nekadašnjih uradaka. Upravo su takva sjećanja ono najbolje što mogu ponijeti iz škole – zaključuje učiteljica Pasarić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Branko NAĐ ]