Nažalost, naše škole sposobnost kreativnog pisanja ne smatraju važnom, iako u svijetu pisanju sastava i eseja pridaju mnogo pažnje.

Najprije je potrebno učenicima osigurati slobodu i postaviti minimalne zahtjeve. Predložite im temu i pustite ih da samostalno napišu nekoliko rečenica. Tema može biti bilo što: „Psi i mačke: Koju životinju više volim i zašto?”, „Što činiti kad u kući izbije požar?”, „Naš pogled s prozora”…

Potom možete zajedno urediti tekst i pokazati im kako ga učiniti razumljivijim. Na pogreške u početku ne treba obraćati previše pozornosti. Dijete se uči opisivati svijet koji ga okružuje, izlagati činjenice, izražavati svoje misli.

Jednom su me oduševili kratki sastavi prvašića čiji je učitelj bio poznati ruski pedagog Vasilij SUHOMLINSKI. U jednome od njih pisalo je:

„Vidjela sam pčele kako piju vodu. Niz tanku trsku voda se slijeva na glatki panj vrbe. Panj je mokar. Pčele obožavaju miris vrbe. Lete k njima piti vodu. Zamahuju zlatnim krilima. Odmorite malo, pčele, čeka vas dalek let.”

Čak i predškolac može osmisliti jednostavan tekst. Iskustvo slobodnog pisanja pomoći će im mirno zapisivati svoje misli, a ne izvlačiti tuđe riječi iz sebe.

TRAŽITI RIJEČI O ZADANOJ TEMI

Ovo je metoda koja pomaže napisati prve uratke čak i najneiskusnijima. Neka dijete samo ili uz vašu pomoć pronađe riječi koje se odnose na zadanu temu i razvrsta ih u tri stupca: imenice, glagoli, pridjevi.

Trebamo pokušati zamisliti cijelu sliku uz pomoć detalja. Što više riječi skupite, lakše ćete sastaviti cijelu sliku i ona će biti šarenija.

Možete ići i korak dalje: sastavite fantastičan popis riječi koje ne odgovaraju savršeno jedna drugoj, a zatim s učenicima pokušajte sastaviti složenu ili smiješnu priču u kojoj ćete upotrijebiti svaku zadanu riječ.

PRONAĆI DVIJE ILI TRI ZANIMLJIVE MISLI

U školi se uči sastaviti plan pisanja. Međutim, učenici često ne razumiju čemu on služi. To je u suštini plan izlaganja vlastitih misli. Kako biste to postigli, najprije morate pronaći te misli, urediti ih i u višim razredima i dokazati.

Da biste pronašli svoje misli, možete govoriti o zadanoj temi (ili u višim razredima o knjizi o kojoj pišete esej) i zapisivati sve što vam padne na pamet. Upitajte jedni druge: „Što misliš, je li Dubrovski osvetnik ili ne?”, „Biti razbojnik, je li to romantično?”…

Na kraju će nam ostati dvije-tri najzanimljivije misli koje možemo izložiti u sastavu ili eseju. Nakon toga moramo osmisliti način na koji ćemo prijeći s jedne misli na drugu i povezati sastav u cjelinu.

NE PREPRIČAVATI SADRŽAJ

Mnogi uopće ne razumiju kako govoriti o knjizi, a da pritom ne prepričavaju njezin sadržaj od početka do kraja. Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da umjesto o sadržaju govorite o onome što iza njega stoji. Govorite o:

• kontekstu (tad je vladalo kmetstvo, poznajemo i druge slične junake…)
• jeziku i stilu (energične kratke fraze, opširni lirski opisi…)
• vezi sa suvremenim društvom (danas nam je teško razumjeti, danas se također događa da…)
• pojedinačnim scenama i situacijama i njihovu značenju za cijelo djelo (obrat u njegovoj glavi dogodio se kad je vidio…)
• sporednim likovima (ovaj je junak priče glavnome junaku potreban zbog…)
• osjećajima glavnog junaka (voli i strahuje u isto vrijeme…)
• vlastitim osjećajima (mene glavni lik jednostavno ljuti, nikad ga ne bih učinio glavnim junakom, jer…).

POTKRIJEPITI SVOJE MISLI CITATOM

Kako biste dokazali svoju misao, morate joj pronaći odgovarajući citat. Za djecu to može biti vrlo težak zadatak. Da biste to učinili, morate zapamtiti o čemu su likovi govorili i na kojoj stranici. Je li moguće da moram još jednom pročitati knjigu? Upomoć!

Naravno, esej je lakše pisati nekome tko je dobro upućen u tekst. Ali to se može naučiti. Za vježbu možete nacrtati shemu sadržaja s brojevima stranica: prvi poljubac – str. 321, objašnjenje – str. 326, dvoboj – str. 332. Sad je mnogo lakše naći rečenice koje će potkrijepiti vaše misli.

Čak i učenik šestog razreda može napraviti bilješke u knjizi koje označuju što gdje treba tražiti. Sposobnost rada s dugim tekstovima i brzo traženje raznih tema unutar njih razvija um i neophodno je u današnje tehnološko vrijeme.

JASNO SE IZRAZITI

To je najteže naučiti. Djeca se različito odnose prema jeziku i tekstu. Nekima pisanje dolazi prirodno, lako, a drugi teško izražavaju svoje misli.

Ovdje su najvažniji praksa i dobar urednik. Praksa je moguća ako dijete ima priliku pisati eseje, ne samo o književnosti (gdje je tema često daleko od učenikova interesa), već i onome što ih istinski zabrinjava ili zanima.

Djeca u Engleskoj ili Francuskoj pišu radove o različitim temama i u različitim žanrovima: od eseja ili priče do iskaza svjedoka u izmišljenom sudu.

Nažalost, u našim školama u pravilu malo tko zadaje ovakve teme. Međutim, lakše je naučiti oblikovati svoje misli kad je tema na primjer: „Kako se mijenja vaše mišljenje o ljudima kad ih, nakon duljeg online poznanstva, upoznate uživo?”

Pisanje se može vježbati samostalno, bez straha od loših ocjena, čak i na internetu. Neka pišu recenzije o filmovima, knjigama, čak i odjeći, kozmetici ili kafićima. Priče o putovanjima. Šaljive priče. I sadržaj, ono što se na internetu naziva „content”, jesu tekstovi. Mogu biti kratki, dugački, razni. Čitate ih? Znači, možete ih i napisati.

POSTAVITI PRAVA PITANJA

Sposobnost pisanja povezana je sa sposobnošću postavljanja pitanja. Ona je korisna svakom čovjeku, čak i onome koji se ne bavi pisanjem.

Sagledati situaciju, opisati problem, vidjeti njegovu suštinu, prepoznati detalje – sve je to već napola riješen problem. Ova vještina potencijalno osigurava red u glavi, učinkovitost na poslu i sklad u odnosima.

Upravo takve ljude nazivamo razboritima. To su oni koji vide cijelu sliku, a ne samo svoj dio slagalice, samo sa svog stajališta. I zato je sposobnost pisanja eseja neprocjenjiva, bilo da se tiču klasične literature ili neobično postavljenog pitanja.

………………

NAPOMENA

• RUSIJA: Mel.fm – portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm
• Photo by Kyle Gregory Devaras on Unsplash