… da postoje učinkovite strategije koje vam mogu pomoći da potaknete uključenost učenika na satu.

Sve više studija iz područja društvenih znanosti i obrazovanja tvrdi da se učenička znatiželja može poticati pomoću strategija koje ojačavaju njihovu povezanost s gradivom, međusobno djelovanje i spremnost da ostanu predani zadatcima svog učenja. Postoje jednostavne tehnike koje učitelji mogu primijeniti tijekom nastavnoga sata da bi pojačali znatiželju, a time i uključenost učenika – pogotovo starijih, koji lakše gube zanimanje.

 POTICANJE UKLJUČENOSTI UČENIKA

1) ISKORISTITE MOĆ MISTERIJA I ZAGONETKI: kao što su pisci kroz povijest uvijek znali, ljudi imaju neodoljivu potrebu – otkrivati. Volimo rješavati zagonetke i otkrivati skriveno i tajnovito. Stoga počnite svoju sljedeću lekciju s nekom zagonetkom.

Podijelite učenike u skupine i postavite im općenito pitanje poput: „Što bi se dogodilo kad bi stanište leptira pogodila teška suša dok je leptir još u stadiju razvoja kukuljice?” Dopustite učenicima da raspravljaju i ponude svoja objašnjenja ostalima u razredu. Učenici moraju doći do sljedećega: pretpostavljanje je početna točka za učenje.

2) NAPRAVITE STANKU NAKON POSTAVLJENOG PITANJA – te ponovno nakon što ste dobili odgovor: ako samo protrčite pitanjima i odgovorima, to nikako ne pomaže vašim učenicima. Svi obrađujemo informacije na drukčiji način, a ako poslušate samo odgovor prvog učenika koji je digao ruku to znači da bi drugi učenici mogli odustati od pitanja prije nego što ga zaista obrade.

Napravite kratku stanku nakon svakog pitanja te ponovno nakon svakog odgovora. Ova druga stanka pomaže ostalim učenicima da razmisle o pitanju i osvrnu se na prvi odgovor.

Također, nemojte zaboraviti da odgovori na razini cijelog razreda nisu samo za mlađe učenike: kad svi ponavljaju i odgovaraju u isto vrijeme, smanjen je rizik da nisu aktivno uključeni u sadržaj lekcije. Iako bismo svi voljeli da se obrazovanje što više individualizira, katkad biti dio skupine može biti afirmativno, čak i za starije učenike.

3) OSMISLITE MANJE PITANJA – ali neka budu „dublja” i kompleksnija: jedno ili dva pomno sročena pitanja mogu dovesti do bitnije rasprave. Pokušajte postaviti pitanja koja počinju sa „što ako” ili „kako biste mogli” te se usmjerite na pitanja koja nemaju neosporive odgovore „da” ili „ne” i koja se ne oslanjaju na jednostavno prisjećanje činjenica. Zadatak bi trebao biti poticanje zrele misli i zajedničke rasprave.

4) UVEDITE KONTROVERZU: rasprava o nekom problemu i pokušaj da uvjerite druge u ispravnost svojih tvrdnji odličan su način za uključivanje u neku temu. To vrijedi ne samo za aktualne događaje nego i za povijesnu i književnu analizu. Mogli biste postaviti pitanje poput: „Zašto mislite da je lik u priči reagirao na taj način?” ili „Što mislite da se dogodilo liku kad ga je posada optužila za pobunu?” Morate biti spremni uskočiti u raspravu ako krene pretjerano emocionalnim putem.

5) NE ZABORAVITE NA JAZ U UČENIČKOM ZNANJU – određena količina pozadinskog znanja mora se prenijeti izravnim poučavanjem, a tek potom kombinacija vodstva, samousmjerivanja i znatiželje mogu pokretati učenje. Ako učenika možete dovesti do točke u kojoj shvaća da zna nešto o određenom predmetu te da bi za njega bilo najbolje kad bi doznao još nešto o tome, tad će se njegova znatiželja aktivirati i motivirati učenika da uloži dodatni trud.

Pitajte učenike što znaju o određenoj temi, a zatim pitajte što ne znaju o tome. Pitajte ih što misle da bi trebali naučiti o stvarima koje ne znaju. Čini li se da pogađaju? To je u redu – tražili ste od njih da komentiraju nešto što su već priznali da ne znaju. Poanta je u tome da ispitate njihovo znanje i kapacitet za učenje.

6) RECITE UČENICIMA DA SI POSTAVE PITANJE „Što ja imam od toga?”. Učenici moraju razumjeti zašto je neki sadržaj važan za njih. Kako će ga primijeniti kasnije u životu? Kako se ljudi njime koriste u životu? Npr., možda znate kako se određeni predmet u školi odražava na kvalitetu života obitelji vaših učenika. Učenicima možemo ponuditi projekte u kojima mogu pokazati što znaju i to znanje primijeniti.

7) POTAKNITE DINAMIČNU SURADNJU: uz odgovarajuće vodstvo, suradnja u malim skupinama vodi učenike do izgradnje društvenih vještina, istodobno stječući znanje. Uče da su individualni i grupni uspjeh međusobno ovisni te ispunjavaju praznine u znanju svojih kolega – i to rade u okružju koje promiče uključenost zbog toga što je društveno. Učitelji u nastavu mogu dosljedno uvoditi kratke, neslužbene tehnike suradnje poput „Mix, Freeze, Pair”.

 Gotovo se svi učitelji donekle već koriste ovim tehnikama. Ali one postaju mnogo snažnije kad na njih gledamo kao na dio usmjerene strategije za poticanje učeničke znatiželje.

 ………………

NAPOMENA

• SAD: Portal EDUTOPIA mrežna je zajednica koja promiče i dijeli znanje o obrazovnim temama. Autori portala ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, primjenu tehnologije itd.

• Izvor: edutopia.org