Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka DIVJAK raspisala je javni poziv za podnošenje zahtjeva za izvođenje eksperimentalnog programa Škola za život te donijela Eksperimentalni program Škola za život. Na javni se poziv za izvođenje eksperimenta u sljedećoj 2019./2020. školskoj godini mogu javiti osnovne i srednje škole koje su ove školske godine već sudjelovale u njemu.

Eksperiment će se iduće godine provoditi u drugim i šestim razredima osnovnih škola te u 8. razredu iz biologije, kemije i fizike, a u prvim se razredima može provoditi informatika. U srednjim četverogodišnjim školama program će se izvoditi u drugim razredima.

– Škole koje su ove školske godine uključene u eksperiment nemaju izbora. Moraju se prijaviti za eksperiment bez obzira na to što o njemu misle i kakva su im iskustva, jer ove godine ne mogu djecu vraćati na staro, a onda ih za dvije godine uključiti u provođenje kurikularne reforme. Kad bi to napravili, djeca bi svake školske godine tri godine zaredom radila po nekom drugom programu, što nikako ne bi bilo dobro – objašnjava nam sugovornik iz Ministarstva obrazovanja.

Dodaje da je sad jasno da Eksperimentalni program Škola za život nije donesen promišljeno i da su škole koje su se u njega uključile u teškoj situaciji.

– Ako su i shvatili da taj program nije dobar i ako bi željele izići iz njega, sad stvarno nemaju izbora. Budući da škole praktički moraju ostati u eksperimentu, ministrici Divjak i njezinim najbližim suradnicima koji su takoreći gurali Školu za život to će biti argument da je riječ o kvalitetnom programu. A mi koji smo upućeni u sve to znamo koliko je škola uključenih u projekt razočarano. Nezadovoljni su mnogi ravnatelji, ali i nastavnici – ističe naš sugovornik.

✿  NEZADOVOLJNI UČENICI  ✿ 

Osim ravnatelja i nastavnika, Školom za život nezadovoljan je i dio učenika koji se ne svojom voljom našao u tome. Potvrđuje to i ispovijest učenika zagrebačke Pete gimnazije na portalu Teleskop. U pismu učenik kaže da želi izraziti nezadovoljstvo programom po kojem rade, posebno stoga što je na natjecanju iz geografije ove godine podbacio.

– U osnovnoj sam školi redovito išao na natjecanja iz geografije i postizao odlične rezultate. Nažalost, ostala mi je neispunjena želja otići i na državno natjecanje, no nakon što sam došao u eksperimentalni program shvatio sam da, unatoč mojem vježbanju i pripremanju uz redovitu nastavu, od državnog natjecanja neće biti ništa. Prošle sam godine na županijskom natjecanju imao 59/70 bodova i zamalo otišao na državno natjecanje.

Ove sam godine na školskom natjecanju imao 30 bodova od mogućih 70. Ni najboljeplasirani iz naše generacije nije bio mnogo bolji, sa samo 36 bodova od 70. Razredi više generacije ostali su postojani, jer oni nisu u Školi za život. Naši učenici redovito idu na državna natjecanja i osvajaju visoka mjesta. Osjećam se zakinutim. Žalim što sam upisao ovu gimnaziju, upravo zbog takozvane Škole za život, kao i većina mojih vršnjaka – naglašava učenik čije podatke zbog zaštite portal Teleskop nije objavio.

Učenik je nezadovoljan i time što je, kako kaže, uskraćen za veliki dio lektire, jer se ide na ruku onima koji ne vole čitati. Dodaje da se tableti koje su dobili u nastavi ne koriste jer su prespori, baterija im se brzo nakon punjena isprazni te nemaju kameru koja je prijeko potrebna za skeniranje kodova. U sklopu nastave koriste se osobnim mobitelima, doduše rijetko kad im uopće trebaju.

✿ ZAKINUTI  ✿ 

Gotovo nevjerojatno zvuči i podatak da su učenici pet i pol mjeseci naporno obrađivali gradivo o Egiptu.

– Moji su vršnjaci odahnuli što smo nakon toliko vremena završili povijesnu temu o Egiptu, koja se inače obradi u dva tjedna. Naravno, oduševljenje je odmah splasnulo nakon što smo shvatili da ćemo još pola godine učiti o Hrvatskoj u doba antike. I u tom se pogledu osjećam zakinutim što neću, kao i svi ostali, moći steći i proširiti znanja iz petog razreda, kad još nisam znao kako učiti te nisam mnogo naučio, o Drevnoj Grčkoj i Starome Rimu te Sumeranima i ostalima. Na natjecanje iz povijesti također sam išao i postizao dobre rezultate, koji sad nisu mogući – naglašava učenik zagrebačke Pete gimnazije.

Podsjeća na inozemni uspjeh brojnih ljudi koji su obrazovanje završili u Hrvatskoj te se pita hoće li tako nastaviti i „pokusni kunići” ove Škole za život? Upozorava na „ispremiješanost” gradiva hrvatskog jezika, kriva rješenja matematičkih zadataka…

– U Školi za život ne osjećam nikakve promjene u načinu rada, osim što smo zakinuti za dio gradiva opće kulture. Najviše se bojim mature, odnosno prijamnog ispita za fakultete, koji se, pretpostavljam, neće raditi po kurikuralnoj reformi – zaključuje učenik. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]