Riječ je o ekološkom uzgoju, ručnoj sadnji i kasnijoj berbi, bez umjetnih gnojiva, insekticida. To je u današnjem svijetu masovne proizvodnje GMO-hrane vrlo pohvalno i zapravo nužno, kako bi se očuvali takvi starinski i kudikamo zdraviji načini uzgoja prehrambenih namirnica.

– Iz godine u godinu, prema interesu djece, povećavamo broj izvannastavnih aktivnosti, u kojima se zaista svatko od učenika može pronaći. Iako je škola u posljednje vrijeme dobro informatizirana i modernizirana, ipak se pronašao način kako očuvati tradiciju, vrijednosti i način života ličkih baka i djedova – objašnjava ravnatelj škole Ivica Radošević.

Nastala je tako sekcija Mladih uzgajivača, iz čega se rodila ideja o osnivanju učeničke zadruge 2017. godine nazvana po Vodarici Marti, jednome od simbola grada Gospića. Oformljene su dvije sekcije – poljoprivredna i kreativna, a škola je te prve godine bila i domaćinom županijske smotre. Lani su pak sudjelovali na državnoj smotri zadrugara u Vinkovcima.

✿  RUČNI EKOLOŠKI UZGOJ  ✿ 

Djecu ne treba mnogo nagovarati, rado se uključuju, a i mnogo učitelja koji rade u školi pomažu zadruzi i s djecom njeguju tradiciju. Ravnatelj Radošević govori da bi bilo dobro financijski nagraditi te požrtvovne učitelje, jer se slaže da su prosvjetari općenito potplaćeni.

Voditeljica je zadruge učiteljica Debora Lukač koja nam objašnjava kako gomila učeničkih radova nastaje gotovo svakodnevno, u redovitoj nastavi i izvannastavnim sekcijama. Tako su osnovali Vodaricu Martu u kojoj sve te radove pokazuju i predstavljaju prema lokalnoj zajednici, roditeljima i široj javnosti na nacionalnim smotrama i sajmovima.

Marko Franić učitelj je razredne nastave u PŠ Smiljan i jedan je od voditelja poljoprivredne sekcije. S djecom je pokrenuo i sadnju češnjaka te govori kako ovoj seoskoj djeci nije stran niti odbojan rad na zemlji:

– Dapače! Naši klinci uživaju u postupku sadnje, posebno se vesele berbi, kad vide da su svojim rukama nešto uzgojili.

U Ličkom Novom pak sve pod kontrolom drži učiteljica Ana Ivanetić, u izvannastavnoj sekciji Mladi uzgajivači. Djeca, kaže, već mnogo znaju o poljoprivrednoj proizvodnji, a lički krumpir ionako svi vole jesti. Krumpir gotovo svaka obitelj u ovome kraju ima u svome vrtu, mališani nerijetko pomažu svojim roditeljima i baka s time. Stoga je želja učitelja bila da ta njihova iskustva oplemene, nadograde znanjima o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji, objašnjava Ivanetić:

– Naša je njiva tretirana prirodnim gnojivom. Nakon toga je domar Pajo Lisac, na kojeg se uvijek možemo osloniti i pouzdati se u njega, napravio redove, a učenici su ručno sadili krumpir. Otac učitelja Marka Franića, Ivica, djeci je pokazivao kako se nekad sadio krumpir, da ga se prereže napola i onda umetne u zemlju. Tako da smo svi od njega naučili nešto novo. Kasnije su djeca ručno plijevila travu i korov, čak smo i zloglasne krumpirove zlatice pobirali ručno u teglice. U rujnu smo opet cijelu berbu odradili ručno te se za naš krumpir zaista može reći da je pravi ekološki. Čak i bez onih ekoloških certifikata.

✿ ODGOJ VAŽNIJI OD OCJENA  ✿ 

Sav urod, više od petnaest vreća po trideset kilograma, donira se školskoj kuhinji matične OŠ dr. Jure Turića. S vremenom se urod povećavao, a kad je osnovana zadruga mogli su plodove svoga rada i unovčiti prodajom ekokrumpira na tradicionalnoj gospićkoj manifestaciji Jesen u Lici.

Osim krumpira, u PŠ Lički Novi postoji i voćnjak, gdje se također gaji ekološka proizvodnja. Zasađene su stare sorte jabuka, krušaka i šljiva, od kojih se radi pekmez, vrlo tražen na svim prodajnim sajmovima.

– Posebno nas raduje što su u sve te naše poljoprivredne akcije uključeni i roditelji. Vjerujem da ih veseli kako njihova djeca provode školske dane. Djecu smo takoreći otrgnuli od ekrana i vratili zemlji, a to nas sve silno raduje – zaključuje učiteljica Ivanetić.

Nikolina Rupčić radi u razrednoj nastavi matične škole u Gospiću te je zadužena za rad s djecom u kreativnoj sekciji zadruge. Uvjerena je da su djeca vrlo kreativna od samog rođenja, samo je to potrebno njegovati i poticati u njihovu školovanju. Zadrugarstvo je svakako jedan od oblika kako to treba raditi:

– Izrađujemo najčešće uporabne i ukrasne predmete, koristeći se raznim materijalima, ponajviše prirodnima poput češera, kestenja, oraha, raznim drvenim oblutcima i grančicama. Mnogo i recikliramo, pa tako plastične boce ne bacamo nego i od njih stvaramo lijepe nove predmete. Na taj ih način odgajamo i za čuvanje okoliša. Ništa se ne baca, svakome predmetu udahnjujemo novi život.

Rupčić bi voljela da ručnog rada u redovitom školstvu ima kudikamo više, a manje frontalne nastave i bubanja gradiva. U postojećem sustavu učiteljima preostaju jedino izvannastavne sekcije i zadrugarstvo da bi djeci pružili i taj vid razvijanja vještina i talenata.

– Svako je dijete kreativno na svoj način. Samo što često u redovitoj satnici nema ni vremena ni prilike da taj svoj talent pokaže. Mislim da bi odgoj u školi trebao biti na prvome mjestu, a tek onda ocjene i vrjednovanje nečijeg znanja.

Učiteljica razredne nastave Vlatka Galac vodi izvannastavnu skupinu Mali vrtlari. Pokraj školske zgrade uređene su „povišene gredice”, gdje je zasađeno povrće i aromatično bilje. Vrt je zapravo nastao kao jedna od odgojnih metoda rada s djecom s posebnim potrebama, u vlasništvu udruge Pčelica, a sad o njemu brinu školarci:

– Nailazimo nažalost na velike poteškoće, jer je vrt otvoren javnosti, a samim time i uništavanju nepoznatih počinitelja pod okriljem mraka. Pa mi radimo Sizifov posao i borimo se s vjetrenjačama. Djeca nešto posade, a po noći to netko počupa – govori Galac.

Uskoro bi ipak trebala biti uređena vanjska rasvjeta i nadzorne kamere, kako bi se okoliš škole, ne samo vrt, zaštitio od lokalnih vandala. A Mali vrtlari ne odustaju, jer djecu rad u vrtu jako veseli.

– Čak nas i roditelji pitaju što će sve mališani u vrtu naučiti i treba li nam kakvog materijala, pomoći. I vatrogasci su nam pomagali zalijevajući vrt, preko ljeta, kad su bile one velike vrućine. A takva povezanost obitelji sa školom, učiteljima, cijelom zajednicom, ali i djecom međusobno, ne može se stvoriti samo radom u razredu.

✿ VJEŠTINE ZA ŽIVOT ✿ 

Učiteljica povijesti Antonija Rosandić koordinatorica je projekta Međunarodne ekoškole, u kojem je škola od 2003. godine te su dosad stekli dijamantni status. Govori nam da se plan ekoškole usko podudara s radom školske zadruge, međusobno se nadopunjuju. Primjerice, zajednički planiraju Dane kruha kada predstavljaju ekološki uzgojen lički krumpir.

– Cijela škola zapravo ekološki promišlja i djeluje te se u svim našim aktivnostima provlači misao o zaštiti okoliša, razvrstavanju otpada, zdravoj prehrani.

Rosandić vodi i folklornu skupinu Degenija, koja postoji već dvadeset godina, u kojoj čuvaju tradicijsku kulturu i baštinu. Folkloraši sudjeluju na svim prezentacijama zadruge, kad predstavljaju ličke narodne nošnje i napjeve.

Naposljetku, domaćinstvo kao izvannastavnu aktivnost vode Ivana Živković i Ankica Valentić kako bi djecu naučili osnovnim životnim, svakodnevnim vještinama, poput šivanja, da mogu zašiti gumb kad otpadne s odjeće. Današnjim su generacijama i takvi obični kućanski poslovi prava nepoznanica, nemaju to gdje naučiti, osim eventualno od svojih baka. Stoga je prava šteta da takve i složenije vještine ne nauče u školi, ističe Živković.

Učiteljica Valentić dodaje da mnogo priča s roditeljima, mamama, ali i bakama i svi se slažu da je djeci Domaćinstvo možda najdraža aktivnosti u školi:

– Nekad su roditelji više s djecom radili kućanske poslove, pa su i dečki i djevojčice mogli svašta naučiti u krugu obitelji. Danas roditelji, zbog trčanja za egzistencijom, nemaju više vremena ni popričati pošteno sa svojom djecom. Pa škola preuzima veliki dio odgojnog djelovanja, u što Domaćinstvo svakako spada.

Bilo kakav oblik ručnog rada, dakle, vrlo je potreban današnjim generacijama, a u veselim aktivnostima učeničke zadruge Vodarica Marta djeca svašta nauče a da samoga procesa učenja nisu bili ni svjesni. Jer se druže, igraju, zabavljaju. Na kraju školske godine svi se iznenade gomilom izrađenih predmeta, uzgojenog voća i povrtnica, kojima se svi mogu ponositi. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]