Tradicionalno, ispit je najbolji način na koji možete saznati uče li učenici. Ako padnu, sami su krivi za to i trebaju biti bolji sljedeći put. Trebalo mi je zaista dugo da naučim da u procesu učenja učitelji i učenici trebaju biti partneri.

Istraživanja podupiru tu tvrdnju.

Većina istraživanja o najboljim strategijama za poučavanje u učionici temelji se na procesima učenja te na metakogniciji. Najveći utjecaj nemaju alati ni tehnologija kojima se učenici koriste u učenju. Ono što je zaista važno jest koliko dobro učenici razumiju ono što uče određeni dan, kako to znanje mogu prenijeti vlastitim riječima te kako to mogu povezati s prethodnim i budućim znanjem.

Otkriti uče li učenici nije teško i ne otkida vrijeme od stvarnog poučavanja. Zapravo, četiri su jednostavna pitanja koja učenici mogu postaviti kako bi znali uče li zaista.

✿ ŠTO UČIM?  ✿ Prije nego što lekcija uopće počne, učenici moraju znati što uče, ali, još važnije, na koji se način ono što uče povezuje s nečime što su već naučili. U mnogim je učionicama česta praksa napisati ciljeve ili standarde na ploču.

Međutim, postoji problem s ovim pristupom. Standardi i ciljevi napisani su za učitelje, a ne za učenike. Riječi koje oni upotrebljavaju često su zbunjujuće i mogu biti preapstraktne za učenike. Učenici moraju moći razumjeti i izvući ono najvažnije iz učenja vlastitim riječima i doći do vlastitog smisla. Učitelji moraju prenijeti ovo razumijevanje na jasan i jednostavan način.

„Učiteljska jasnoća” trebala bi suziti fokus učenja. Usmjeravanjem na najkritičnije dijelove poučavanja (namjere učenja, kriterije za uspjeh i napredak učenja) učenici mogu bolje razumjeti što uče i, još važnije, zašto to uče. Istraživanja o učiteljskoj jasnoći pokazuju da, kad se upotrebljava dosljedno i točno, može gotovo udvostručiti stopu učeničkog uspjeha.

✿ KAKO ĆU ZNATI JESAM LI BIO USPJEŠAN? ✿ Učenici vrlo često ne znaju kako da budu uspješni u svom dosadašnjem učenju. Obično imaju prilike vidjeti testove ili čak znaju da će se test održati na kraju tjedna. Međutim, kriteriji uspjeha idu dublje. Ne radi se samo o tome da učenici znaju što će učiti i kako će znati jesu li to naučili. Stvar je u procesima putem kojih će učenici doći do toga. Stoga se kriteriji uspjeha moraju usmjeriti na proizvod, ali i na sam proces učenja.

Shirley CLARK, stručnjakinja za formativno ocjenjivanje, kaže da definiranje procesa uspjeha učenicima označava šest stvari: 

• osigurava odgovarajući fokus
• pruža priliku za razjašnjavanje njihova razumijevanja
• prepoznaje vlastiti uspjeh
• pronalazi poteškoće
• potiče raspravu o poboljšanju
• nadzire njihov napredak.

Za maksimalan učinak Clark objašnjava da kriteriji uspjeha moraju:

•  biti poznati i podijeljeni
• biti isti za sve učenike
• biti kroskurikularni
• učenicima omogućiti kontinuirano referiranje na njih.

✿ KOJI JE MOJ SLJEDEĆI KORAK U UČENJU? ✿ Kao dio cjelokupne lekcije, moramo se usredotočiti ne samo na „prije” i „tijekom” već i na „poslije”. Učenici bi trebali znati gdje su na svome cjelokupnom putu učenja i kamo idu dalje. To im daje priliku da predvide i izvuku zaključke o tome gdje su u trenutačnoj lekciji i kako će ih to dovesti do sljedeće. To je ključni korak da bi učenici mogli povezati sadržaj i učiniti učenje vidljivim.

✿ KAKO ĆU DRUGIMA PRENIJETI ONO ŠTO SAM NAUČIO? ✿ Često prenošenje onoga što smo naučili nije čak ni dio cjelokupnog procesa učenja ili je samo dio posebnog projekta ili lekcije. Ali napravite korak unatrag. Kako učimo bilo što? Prije izuma tiskarskog stroja učenje se dijelilo pričama i izgovorenim riječima. Knjige su bile samo za bogate. Stoga, učenje je bilo vrlo ograničeno. Nakon tiskarskog stroja knjige su postale raširenije. Sad imamo čak i brže i opsežnije načine komuniciranja, poput društvenih medija koji nam pomažu da učimo.

Učenici moraju ne samo razumjeti već i sudjelovati u komuniciranju svog učenja s drugima izvan učionice. Ta komunikacija može doći u raznim oblicima, poput blogova, internetskih stranica, podcastova, videa itd. Medij ovisi o onome što učenik dijeli. Bit je u tome da jedan od najmoćnijih načina da učenici i učitelji utvrde ono što znaju i kako to znaju jest taj da budu sposobni prenijeti to učenje nekome drugome. Ispiti su odlično mjerilo trenutačnog stanja, ali da bi doista mogli procijeniti svoje učenje učenici ga moraju moći prenijeti drugima.

……………..

NAPOMENA

•  SAD: Web20Classroom portal je posvećen obrazovanju i tehnologiji. Stručnjaci Steven W. Anderson i Shaelynn Farnsworth pomogli su tisućama učitelja diljem svijeta razviti vještine pismenosti, razumjeti učinkovitu primjenu tehnologije, procijeniti učinkovitost raznih obrazovnih programa itd.
• Izvor: blog.web20classroom.org