Većina komunikacije s djecom [bilo koje dobi] svodi se na terminologiju i oblik razgovora.

Pod terminologijom podrazumijevam tri stvari – zašto komunicirate, tko je dio komunikacijskog procesa i medij kojim komunicirate [ako ga ima].

Pod oblikom razgovora mislim na estetiku komunikacije – jezik, ton i shemu.

Posljednji dio – shema – upućuje na pozadinsko znanje, tj. na one simbole koji imaju značenje za učenike. Shema, sintaksa i jezični obrasci jednako su važni koliko i teme razgovora. A to je važna razlika. Prebacivanje s razmjenjivanja riječi na razmjenjivanje ideja veliki je pomak koji se ne događa samo zbog toga što postoji razmjena pitanja i odgovora.

Postoji određeno povjerenje svojstveno bilo kojoj smislenoj komunikaciji:

• Ja vjerujem da ćeš me ti zaista slušati i razumjeti.
• Ti vjeruješ da ću se ja koristiti simbolima i oblicima koji oboma imaju isto značenje.
• Oboje vjerujemo da smo otvoreni za komunikaciju i nove ideje.

RJEŠENJE

Terminologija i oblik – ako pitate učenike što potiče njihovu znatiželju, zapravo kršite pravila obiju kategorija.

To je pitanje usmjereno odrasloj osobi – postavljeno terminologijom kojom se koriste odrasli te izraženo u obliku primjerenom odraslima.

Isto se podrazumijeva za druga pitanja koja vrijede i za vas i za mene kao odrasle osobe:

• Što želiš izraditi?
• Što potiče tvoju znatiželju?
• Što te inspirira?
• Što želiš raditi u životu?

Ili najveći klišej: „Što želiš biti kad odrasteš?”

Rješenje možemo pronaći samo ako promijenimo terminologiju i oblike komunikacije. Postavite pitanje tako da ono ne zvuči kao pitanje odrasle osobe i ne nosi sa sobom prizvuk odgovornosti.

Djeca imaju poteškoća kad moraju razmišljati dalje u budućnost. Njihova je granica obično današnji dan, a ona koja razmišljaju o nadolazećem vikendu već su – vizionari. Tradicionalno, pokušaj da potaknemo djecu da razmišljaju o svojoj budućnosti pretvara se u lekciju o poslovima, računima i o „životu”; svoju nesigurnost i neuspjehe prenosimo na njih.

Djeca su spontana, buntovna, prirodno inovativna, emocionalna, prilagodljiva, praštajuća, krhka – i neobično jaka. Ona mogu bilo što pretvoriti u igru. Međutim, ne smijemo podcijeniti talent koji gotovo svaki učenik ima, a to je da živi u sadašnjosti. Oni se na taj način odupiru nama koji želimo zgrabiti njihove umove i preusmjeriti ih nekoj nesigurnoj budućnosti, koju nitko od nas ne razumije.

Djeca su slijepa kaj je u pitanju budućnost, ali je zato njihova sposobnost da vide „ovdje” i „sada” iznimna. Stoga pronađite terminologiju i oblik razgovora koji odgovaraju njihovim potrebama. Razmišljajte u kontekstu glazbe, jezika, kaosa i ljubavi u potrazi za sadašnjim trenutkom.

Njihovo odredište u ovom trenutku.

Njihovi potencijalni suradnici u ovom trenutku.

Njihove mogućnosti u ovom trenutku.

Njihove potrebe u ovom trenutku.

Izazovi vrijedni truda koji su u njihovu dosegu u ovom trenutku.

Pokažite prstom na planine i pitajte djecu iskreno: „Na koju biste se trebali popeti?”

……………..

NAPOMENA

• SAD: TeachThought portal je posvećen podršci i obrazovanju učitelja te razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane za istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže učiteljima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com
• Photo by Jordan Rowland on Unsplash