EVO MOG ODGOVORA:

Umjesto da odgovorim na ovo pitanje s primjerom neke ideje koja mi je bila odbačena ili koja je naišla na otpor kod mojih kolega [a dogodilo mi se to mnogo puta], želim se usredotočiti na nešto sasvim drugo u ovom kontekstu.

• Kao prvo, uvijek pretpostavite pozitivnu namjeru druge osobe s kojom radite u obrazovnom okruženju. Ako mislite da ste jedini koji pokušava napraviti dobre stvari za učenike, tad ste već unaprijed izgubili podršku svojih kolega. Ljude možete bitnije motivirati „utjecajem”, a ne „moći”. Ako druge želite motivirati utjecajem, tad ljudi moraju znati da ih cijenite i da cijenite njihov doprinos.
• Drugo, najbolji su odgovori obično negdje u sredini. Rijetki su slučajevi kad ekstremi funkcioniraju za naše učenike. Pronađite točke s kojima se slažete i krenite otamo.
• Naposljetku, pokušajte pronaći rješenje koje vodi do konkretnog djelovanja. Ljudi često mrze sastanke zbog toga što se uglavnom svode na pričanje, a ne na djelovanje. Koje ćete stvari iskušati u učionici? Sljedeći put izvijestite jedni druge o tome kako je prošlo. Stvaranju rješenja moramo pristupiti s određenim stupnjem odgovornosti za njihovu provedbu. Nije dovoljno samo raspravljati o njima.

Ipak, svi smo u ovome zajedno.

…………………….

NAPOMENA

• George COUROS vodeći je američki edukator u području inovativnog vođenja, poučavanja i učenja. Radio je kao učitelj, administrator i ravnatelj. Autor je knjiga The Innovator’s Mindset; Empower Learning, Unleash Talent te Lead a Culture of Creativity. Poznat je kao govornik o inovaciji učenja i uključivanju učenika, a surađivao je sa školama i organizacijama širom svijeta.
• Izvor: georgecouros.ca