Obrazovanje također pati od božjega kompleksa. Ovo se stanje često javlja u kompleksnim situacijama u kojima su ljudi, unatoč svim dokazima koji govore suprotno, uvjereni da je njihovo rješenje jedino ispravno.

Pišem ovo iz dva razloga – prvo, jer me na to podsjetio govor Tima HARFORDA na platformi Ted o pokušaju i pogrešci i božjem kompleksu, i drugo, zbog toga što moja škola pokušava promijeniti svoj sustav i pristup učenju te se odmaknuti od onoga za što neki ljudi pretpostavljaju da je ispravan pristup vođenja škole.

ŠKOLE POUČAVAJU O EVOLUCIJI, ALI SAME NE EVOLUIRAJU

U spomenutom govoru Tim Harford naglašava da je u svim aspektima života metoda pokušaja i pogreške vodila do boljitka čovječanstva. Naposljetku, ta metoda odražava samu evoluciju, znanstvenu metodu i razmišljanje koje koriste industrije koje su preživjele digitalnu revoluciju.

Harford objašnjava da je sudjelovao u raspravama koje su slične onima koje sam ja imao u svojoj školi. Unatoč tome što ljudi kažu da vjeruju u evoluciju, znanstvenu metodu te čak i kad priznaju da trenutačno stanje stvari nije savršeno, teško ih je odvratiti od poznatih navika i sustava za koje „znaju” da su najbolji za „većinu” djece.

Sve naše škole i učionice vodimo na temelju ideje da bismo trebali uzimati u obzir samo one stvari na koje učitelji imaju odgovore. Većina učitelja razumije da aktivnosti u učionici trebaju biti detaljno isplanirane te imati unaprijed određen ispravan ishod. Većina škola počinje svaku školsku godinu s uglavnom istim rasporedom i planom lekcija, ne uzimajući u obzir učenike ili trenutačno stanje u svijetu.

Nakon godina i godina nuđenja ispravnih odgovora, razmišljanje učenika reducirano je na način koji potiče uslužnost prema ovakvom sustavu. Svaki učenik ili učitelj koji sustavno provodi metodu pokušaja i pogrešaka doživljava se kao netko tko troši dragocjeno vrijeme. Škole koje odstupaju od onoga što ste obično smatra ispravnim i prihvaćenim normama predmet su kritike, ali samo onih koji imaju koristi od postojećeg stanja u obrazovnom sustavu.

MOŽDA SMO U KRIVU… I TO JE U REDU!

Harford i ja oboje mislimo da je vrijeme da promijenimo način na koji vodimo naše škole te da definiramo prioritete i hijerarhije u učionici.

• Trebamo razviti i podržati nove načine razmišljanja za učitelje, učenike i njihove roditelje.

Metoda pokušaja, pogrešaka i prihvaćanja neuspjeha nije samo najuspješniji pristup već je i najprirodniji način učenja.

Ispravan odgovor na pitanje kako voditi svoju učionicu zapravo ne postoji. On bi se trebao oslanjati na metodu pokušaja i pogrešaka za sve aktivnosti i omogućiti svim učenicima da sa svojim učiteljem pronađu vlastite odgovore na pitanja kako učiti i utjecati na osmišljavanje budućih razrednih aktivnosti.

Razredna aktivnost treba dati prednost povratnim informacijama među učiteljem i učenicima kod prilagodbe same aktivnosti.

Složenost koju tridesetero djece unosi u učionicu podrazumijeva da svaki učitelj koji misli da zna jedini ispravan način poučavanja lekcije vjerojatno pati od božjega kompleksa.

………….

NAPOMENA

• SAD: Richard WELLS omogućava profesionalni razvoj u području pedagogije i tehnologije te govori o aspektima obrazovanja usmjerenom na budućnost.
• Izvor: eduwells.com