Posljedica toga je siromašan vokabular i razne poteškoće s pisanjem vlastitih tekstova. No i sami popisi lektire – koja je najmasovnije obavezno čitanje – kao da idu protiv čitanja. Prije svega, fiksirani su i ostavljaju nedovoljno mjesta osobnim izborima nastavnika i/ili učenika. Obavezni naslovi učenicima su često prezahtjevni i teško se s njima mogu identificirati. Zato masovno prepisuju sažetke tih naslova s interneta, lažu da su im se svidjeli u dojmu o djelu – ukratko, odrađuju lektiru poput nužnog zla. 

Užitak u čitanju u školi gotovo ne postoji, učenici vrlo rijetko sami biraju knjige koje bi čitali, a čak i kad bi to željeli, pitanje je bi li stigli od prenatrpanih školskih programa. Ako mladim ljudima ne pokažemo da je u čitanju moguće uživati, cjeloživotni čitatelji postat će samo ona manjina koja čita unatoč i usprkos užasima lektire. 

………………………….

KIC > CIKLUS TRIBINA MARIJE OTT FRANOLIĆ > utorak 11. lipnja 2019. u 18 sati

………………………….

Kako u tim uvjetima učenicima pomoći da samoinicijativno posegnu za knjigom i da bez teškoća savladaju čitanje s razumijevanjem? Koje su praktične metode kojima se u razredu može poticati čitanje? Koji su autori danas djeci prispodobivi i koje sami rado čitaju? Što bi se trebalo promijeniti s novim kurikulumom i koliko se na promjene mora još čekati?

O tome će govoriti profesorica hrvatskog jezika Jelena POPOVIĆ. Tribinu moderira književna teoretičarka Marija OTT FRANOLIĆ.