Mnogo toga zadivljuje u osvrtu Ewarda TIMPSONA na mjeru isključenja iz škole počinjući od njegove izjave da je škola dužna osigurati mirno i sigurno okruženje sa snažnom kulturom ponašanja.

Svaki roditelj želi da njegovo dijete pohađa školu koja je sigurna i u kojoj se može učiti u uređenom okruženju.

Roditelji ne bi trebali brinuti o tome jesu li im djeca zlostavljana, je li njihovo učenje ometano, osjećaju li se sigurnima. Srećom, većina škola i učionica u Britaniji sigurno su mjesto za djecu i odrasle, nedavna inspekcija ocijenila je osamdeset i šest posto škola dobrima ili izvanrednima.

Međutim, postoje škole koje su zaglavile u začaranom krugu stalnih teškoća s ponašanjem, neke od njih nisu dobile prolaznu ocjenu Ofsteda više od deset godina. Neke od tih škola nisu sigurno mjesto ni za djecu ni za odrasle, to su mjesta gdje je učenje ozbiljno ugroženo.

Teškoće poboljšanja stanja u tim školama također ne treba podcijeniti. Norme ponašanja u nekim školama odgovaraju naslovima koji su se pojavili u novinama u vrijeme Uskrsa ove godine, u kojima nastavnici izjavljuju da doživljavaju nasilje od strane učenika jedanput tjedno, a mnogi tvrde da ih takvo iskustvo navodi na razmatranje o napuštanju zanimanja. Ako čak i učitelj doživljava fizičko nasilje, onda to zasigurno doživljavaju i djeca.

Od ključne je važnosti brza i odlučna reakcija vodstva škole. Ono mora biti sposobno donijeti i provesti mjeru isključenja za teške prijestupe, stalnu ili privremenu.

Izvana to može djelovati kao preoštra mjera. To bi svakako bio kulturološki šok za trenutne fleksibilne norme ponašanja u školi. Ali velika većina nastavnika i učenika želi da se ta mjera obnovi.

Dakako, važno je identificirati individualne potrebe pojedinih učenika s poteškoćama i truditi se poduprijeti sve mlade ljude i potaknuti ih na uspjeh. Mi smo kao profesionalci dužni djelovati za najveće dobro djeteta. Međutim, katkad je alternativni nadzor najbolja odluka za dijete.

Kao društvo, moramo biti jasni što želimo od škola i njihova vodstva. Ako želimo djecu koja poznaju i prihvaćaju pravila društva (da se ne može nekažnjeno nasilno odnositi prema drugima), onda moramo povjeriti školskom vodstvu da se mudro koristi krajnjom sankcijom. Ovlasti za isključivanje ne bi trebale biti ograničene.

Škola je mjesto gdje djeca i mladi ljudi usvajaju pravila i norme sigurnog društva i uče djelovati za opće dobro. Školsko vodstvo dužno je djelovati u korist svih učenika. Oni su dužni omogućiti svakom djetetu zdrav, siguran i sretan život, zato su katkad suočeni s teškim odlukama. Odluka o isključenju nikad nije laka.

Na koncu konca, što želi svaki roditelj od škole u koju šalje svoje dijete? Želi da dijete bude sigurno, sretno, da ima mogućnost učiti i razvijati se. Nije li to isto ono što svatko želi od društva u kojemu živi?

………………

NAPOMENA

• VELIKA BRITANIJA: Schools Week – portal koji prenosi najnovije vijesti iz školskog sustava i obrazovanja te mišljenja obrazovnih stručnjaka
• Izvor: schoolsweek.co.uk