✿ Rujan je iza ugla, a djeca tradicionalno nerado idu u školu. Je li problem u njima ili u školi?

U cjelokupnom obrazovnom sustavu. I u roditeljima. U 37 godina iskustva više sam se puta uvjerila da su apsolutno sva djeca znatiželjna i sposobna samo škola to želi primijetiti. Glavni je problem suvremene škole ovisnost o teškim nastavnim programima, kontrolnim zadatcima, testovima i domaćim zadaćama. I potpuna nezainteresiranost za samu djecu. Učitelji su također taoci ovakvog sustava. Većinu su vremena prisiljeni poučavati djecu onome što ih nimalo ne zanima.

✿ Kako po vašem mišljenju izgleda uspješna škola?

Djeca uče sa zanimanjem i zadovoljstvom samo kad imaju topao, pouzdan odnos s učiteljem. Kad se osjećaju vrijednima. Zvuči elementarno, zar ne? Ali u stvarnosti je to vrlo rijetko. Pitate li školarca što uči i zašto, sigurno nećete dobiti brz i jasan odgovor. Odgovor na pitanje „Zašto?” u većini škola ne postoji, djeca nešto nauče samo zato što „trebaju”. Gdje leži njihova krivnja? U tome što ih tjeraju učiti, a oni ne žele. Pa, to je potpuno prirodna reakcija. Da bi osoba nešto željela, ne smije biti prisiljena, već nadahnuta.

✿ Je li pedagoški miješati prijateljstvo i poučavanje?

Ne radi se ni o prijateljstvu. Možete ostati autoritet i istodobno poštivati ​​dijete i biti pažljivi prema njemu. Samopouzdanje, samopoštovanje, neovisnost, suradnja i srdačnost glavni su obrazovni principi kojih se pridržavam. Po mome mišljenju, škola se ne bi trebala temeljiti na programima i testovima, već na odnosu između učitelja i učenika. A znanje koje učitelj prenosi djeci treba biti izravno povezano s vanjskim svijetom, najbolje je maksimalno stjecati znanje u praksi, na primjer tijekom rada na projektu. Na taj će način proces teći, djeca će htjeti učiti.

✿ Puno se govori o takozvanom izgaranju učitelja. Pokuša li učitelj unaprijediti odnos sa svakim učenikom, neće li ga to dotući?

Moram priznati da je u početku teško, posebno ako učitelj koji je ranije bio na distanci sad pokušava prilagoditi svoj pristup. Naravno, kako biste razumjeli svakog učenika, shvatili kakva je osoba i kako mu pomoći trebate uložiti određen napor. Ali korist toga je dugoročna. Ako se potrudite u početku, kasnije nećete morati stalno izigravati policajca jer su se djeca, koja su zainteresirana za učenje, sposobna samoorganizirati.

Ja u tome uspijevam. Provodim određeno vrijeme u zbližavanju s učenicima, ali oni zahvaljujući tome imaju više hrabrosti izraziti svoje mišljenje, osjećaju se samouvjerenije, motivirani su i znaju što znači rad sa svrhom. Ponekad, kad netko od mojih kolega uđe u moju učionicu i upita me što trenutačno radim, odgovaram mu: „Sad ništa.” A to „ništa” ustvari je rezultat velikog rada. To je slično kao kad idete liječniku. Jedno je kad se s gomilom pritužbi obratite nepoznatom liječniku, a drugo kad razgovarate s obiteljskim liječnikom koji se sjeća na što ste se prošli put žalili, koje ste lijekove uzimali i kako ste na njih reagirali. Oba će liječnika možda dati istu preporuku, no psihologija čovjeka takva je da će se vjerojatnije držati preporuka koje mu je dao liječnik koji ga poznaje. Slično je u školi. Djeca će bolje učiti ako osjećaju da učitelj brine o njima, da mu nije najvažniji samo ispravan odgovor, već i sam učenik. Cijeli je svijet odnos, a obrazovanje nije iznimka. Naprotiv, škola je prva koja bi trebala uspostaviti temelje partnerstva, suradnje, zajedništva.

✿ Spomenuli ste kako su roditelji odgovorni za nespremnost djeteta na učenje, ali moderni su roditelji vrlo uključeni u život svoje djece.

I to zvuči savršeno, zar ne? Roditelji žele učiniti sve kako bi njihovo dijete bilo sretno. Prvo mu daju što više igračaka, da mu ne bi dosadile, trude se zabavljati ga vikendom ili na odmoru. No tu leži paradoks. Dijete zbog toga ne postaje neovisno, njegova sreća i raspoloženje izravno ovise o tome jesu li mama i tata danas smislili nešto novo. Što više činite za njega, više mu je potrebna vaša pomoć i manje je sposoban donositi vlastite odluke.

✿ Teško je biti potpuno uključen u život djeteta i pritom pretjerano ne štititi.

Moja je teorija da roditelji trebaju pružiti djetetu što je više moguće prilika da napravi nešto samostalno i da na kreativan način koristi svoje vrijeme. Prava kreativnost rođena je iz dosade. Osoba neće postati kreativna ako je netko neprestano zabavlja.

Naravno, trebate voditi brigu o djeci, biti pažljivi i suosjećajni prema njima. A to zapravo znači manje pomagati djetetu u njegovim svakodnevnim zadatcima i pružiti mu što više nestrukturiranog vremena. To sam činila sa svojim kćerima i one su izrasle u vrlo uspješne ljude. Nikad nisam od njih htjela napraviti bogatašice ili osobe na visokom položaju. Moj je glavni zadatak bio da djevojke nauče biti neovisne, odgovorne, vjerovati u sebe i ne bojati se brzo donositi odluke.

✿ Kako ste točno naučili djecu odgovornosti, neovisnosti?

Moja su djeca uvijek nešto radila, nije im nikad bilo dosadno. Crtale su, pisale priče, izrađivale nešto svojim rukama. Ali istodobno nisam planirala svaki dan, kao što to rade moderni roditelji ‒ u ponedjeljak tenis, u utorak plivanje, u srijedu jahanje itd. O Bože, jadna djeca koja godinama žive prema takvom gustom rasporedu. Nepotrebno je reći da u jednome trenutku počinju mrziti sve. Sve aktivnosti, kulturna događanja i općenito bilo kakav raspored.

Moja su djeca imala samo dvije aktivnosti ‒ plivanje i tenis. Zašto baš to? Budući da smo imali bazen kod kuće, željela sam da se djeca osjećaju sigurno u njemu. A tenis zato što smo živjeli u blizini teniskoga kluba i bilo je moguće doći do njega biciklom pa su djeca odlazila na trening sama.

Općenito, željela sam samo da moje kćeri mogu voditi brigu o sebi, zabavljati se, biti strpljive, neovisne i samostalne. Željela sam da se ne boje biti svoje i suprotstaviti se nepravdi. Nikad nisam razmišljala o tome čime će se baviti kad odrastu. I definitivno nikad nisam naglasak stavljala na novac i materijalne stvari. Jer to je ovisnost. Nemogućnost kupnje određene materijalne stvari, nažalost, mnoge ljude uistinu čini nesretnima. Nije me briga što će djevojke raditi dok god ne odlaze nesretne na posao. To mi je jedina želja.

………………

NAPOMENA

• RUSIJA: Mel.fm – portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm