Pismenost je ključna za iskorjenjivanje siromaštva, za smanjenje nejednakosti, za mir i pravdu, za dostojanstven rad i gospodarski rast, jer samo se opismenjavanjem društva mogu razvijati, a u svakom smislu pismeni se pojedinci kvalitetno informirati i boriti za očuvanje planeta za buduće generacije. O tome se u posljednje vrijeme puno govori, a glavno je pitanje što poduzimamo.

To je jedna od temeljnih poruka sa stručnog skupa „Pismenost i učenje za održivi razvoj” koji je u prostorima Školske knjige organiziralo Hrvatsko čitateljsko društvo i na kojemu se okupilo više od stotinu knjižničara iz hrvatskih škola.

Bila je to i prilika da se sudionici podsjete na UN-ovu Agendu 2030 za održivi razvoj, dokument čija je svrha život na zemlji učiniti boljim za sve. Odgovornost za ostvarenje tih ciljeva jest na vladama i cijelom društvu, a glavni aspekti koji se zagovaraju jesu osiguranje pristupa informacijama, očuvanje kulturne baštine, opća pismenost, učenje i obrazovanje te dostupnost i korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije. Kako je otvarajući skup rekla Snježana Berak, predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva, ciljevi na području održivog razvoja proširuju se i na područje klime, održive potrošnje, naglašavaju vrijednost inovativnosti te važnost mira i pravde za sve. Skup je organiziran da se promiču načela održivog razvoja, educira knjižničare o mogućnostima njihove praktične primjene, da ih se potakne na promišljanje i provedbu programa održivog razvoja te edukaciji najmlađih naraštaja.

POMOĆ ŠKOLSKE KNJIGE

– Želimo promicati pismenost na različite načine. Hrvatsko čitateljsko društvo volonterska je udruga koja bez Školske knjige i njezine svesrdne pomoći ne bi mogla održavati svoje velike i male akcije. Održivi razvoj podrazumijeva proces postizanja ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i okolišnih zahtjeva kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja budućnosti nadolazećih generacija. Agenda 2030 ima okvir sa 17 glavnih ciljeva te desetorostruko više manjih koji se protežu na razvoj ekonomije, okoliša i društva. Pismenost i njezin razvoj ključan je dio svih ciljeva programa te je važno osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje i promicati cjeloživotno učenje za što veći dio stanovništva tim više što je pismenost za održivost ljudska osobina koja se tek danas počinje razvijati. Zapostavljena je svjesno ili nesvjesno od pobornika rastućega konzumerizma kao prevladavajućeg načina života. Pismenost za održivi razvoj temeljni je alat pred čijim je razvojem čitav svijet i još uvijek nije predmet sustavnog obrazovanja i obrazovnih institucija modernog svijeta. U tom kontekstu svoje mjesto svakako imaju i knjižnice i knjižničari, svi društveni akteri. I u tome svoje mjesto ima i Hrvatsko čitateljsko društvo – naglasila je Snježana BERAK.

Pozdravljajući okupljene, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige dr. Ante Žužul istaknuo je da bez učenja o prošlosti nema budućnosti o kojoj se svi moramo brinuti.

– Pismenost moramo razvijati kod svih, a posebno kod naših najmlađih, jer ako ne znamo čitati ne ćemo znati ni misliti. Moramo razmišljati o globalnim ciljevima, ali isto tako i o tome što Hrvatska u globaliziranom svijetu može pridonijeti svojom pameću, svojim postignućima, traženjima rješenja i idejama. Možemo govoriti o tome da su veliki sustavi poput mora otrovani plastikom, da trujemo životinje industrijskom hranom.

Čitajući doći ćemo do takvih spoznaja i razmišljati o tome kako spasiti zemlju. Kao brižni pedagozi i odgovorni ljudi koji odgajaju mlade naraštaje, mi koji stvaramo knjige i oni koji ih čitaju moramo zajedno upozoriti na to kako treba sačuvati naš planet. Moramo obrazovati djecu da budu kritički prema svijetu oko sebe i tako im osigurati budućnost, jer im svi to dugujemo – rekao je Ante ŽUŽUL.

EKOLOGIJA I ZAŠTITA OKOLIŠA

Govoreći o pismenosti za održivost dr. sc. Vladimir LAY naglasio je da je pismenost za održivost alat koji se tek počinje razvijati.

– Pismenost za održivost još nije predmet sustavnog djelovanja obrazovnih institucija modernoga svijeta. Nisu obrazovani ni kadrovi koji bi te oblike pismenosti sustavno i organizirano sve više širili, jer te alate treba razvijati kroz institucije, kroz obrazovni sustav, škole i fakultete. U tome svoje mjesto kamenčića u mozaiku svakako imaju knjige, knjižnice i knjižničari, svi društveni akteri koji se danas zalažu za čitanje – smatra Vladimir Lay.

Savjetnica za školske knjižnice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Frida Bišćan govorila je o ulozi školske knjižnice i promicanju održivog razvoja pa u tom kontekstu spomenula i program „Zelene knjižnice” kojim se potiču knjižnični programi i usluge usmjerene na razvoj zelene pismenosti, na jačanje svijesti i informiranosti o održivom društvu i zaštiti okoliša, na razvoj sposobnosti kritičkoga mišljenja o ekološkim temama te na stjecanje znanja i vještina potrebnih za poboljšanje kvalitete života.

– Anketom u 564 škole u Hrvatskoj utvrdili smo da su aktivnosti usmjerene na ekološku održivost, očuvanje resursa i energije, a školske knjižnice najviše rade na razvoju zbirki koje uključuju literaturu usmjerenu na ekologiju i zaštitu okoliša.

Škole su uglavnom uključene u projekt zelene knjižnice kroz Ekoškolu, Zelenu čistku, projekte Erasmus+, Plavu čistku, program GLOBE, obilježavanje Dana planeta Zemlje i mnoge druge. Najviše je učenika uključeno u uređenje okoliša škole te u projekte vezane za energetsku učinkovitost i ekološku poljoprivredu, za što su vezane brojne edukacije i nabava knjižne građe za školske knjižnice koje obrađuju upravo te teme. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Marijan ŠIMEG ]