Vrlo je važno na vrijeme uočiti problem kako biste pravodobno primijenili odgovarajuće mjere prije nego što problem naraste poput snježne lavine.

Razlozi neprilagođenosti mogu biti različiti.

Nedovoljna priprema za školu. Dijete nema dovoljno znanja i vještina da bi se moglo nositi sa školskim kurikulumom ili ima slabo razvijene psihomotoričke sposobnosti. Na primjer, piše sporije od ostalih učenika i treba mu više vremena da riješi zadatak.

Nemogućnost kontrole vlastitog ponašanja. Djetetu je teško sjediti cijeli nastavni sat, ne galamiti i biti tiho.

Nesposobnost praćenja nastavnoga plana. Ovo je najčešće slučaj kod fizički slabije djece ili djece koja su prirodno spora (zbog svojih fizičkih obilježja).

Društvena neprilagođenost. Dijete ne može uspostaviti odnos s vršnjacima i učiteljem.

Da bi se na vrijeme otkrila neprilagođenost, važno je pažljivo pratiti stanje i ponašanje djeteta. Vrlo je korisno komunicirati s učiteljem koji prati djetetovo ponašanje u školi. I roditelji druge djece također mogu pomoći s obzirom na to da mnogi učenici prepričavaju roditeljima događaje u školi.

ZNAKOVI NEPRILAGOĐENOSTI

Znakovi neprilagođenosti mogu se podijeliti u skupine. U ovom se slučaju uzrok i posljedica ne moraju podudarati. To znači da će zbog društvene neprilagođenosti jedno dijete iskazati neprimjereno ponašanje, drugo će osjećati preopterećenost i umor, dok će treće odbijati raditi, u inat učitelju.

Fizički. Ako dijete osjeća povećan umor, smanjenu radnu sposobnost, slabost, žali se na bolove u trbuhu, ima poteškoće sa spavanjem i smanjeni apetit, to su jasni znakovi problema. Moguća je pojava mokrenja u krevet, razvoj štetnih navika (griženje noktiju), drhtanje prstiju, opsesivni pokreti, razgovor sa sobom, mucanje, letargija ili, obrnuto, motorički nemir.

Kognitivni. Dijete se kronično ne može nositi sa školskim programom. Pritom ono može bezuspješno pokušavati prevladati poteškoće ili pak odbijati učenje.

Emocionalni. Dijete ima negativan stav prema školi, odbija ići u školu, ne uspijeva uspostaviti odnos s učiteljima, ima loš stav prema rezultatima učenja. Vrlo je važno razlikovati individualne poteškoće u učenju koje se javljaju kad se učenik uhvati u koštac s problemima i situaciju u kojoj dijete općenito ima vrlo negativan odnos prema školi. U prvom slučaju djeca obično prevladaju probleme, a u drugome dignu ruke od škole ili se javljaju problemi u ponašanju.

Ponašanje. Školska neprilagođenost očituje se u vandalizmu, impulzivnom i nekontroliranom ponašanju, agresivnosti, odbijanju školskih pravila, neodgovarajućim zahtjevima prema razredniku ili učiteljima. Djeca će se, ovisno o svojoj prirodi i fizičkim obilježjima, ponašati različito. Neki će biti impulzivni i agresivni, drugi će biti suzdržaniji i iskazivati neodgovarajuće slabe reakcije. Na primjer, dijete se „izgubi”, ne može odgovoriti učitelju te se ne zna suprotstaviti svojim školskim kolegama.

Osim procjene ukupne razine neprilagođenosti školi, važno je imati na umu da se dijete može djelomično prilagoditi školi. Na primjer, može se dobro nositi sa školskim zadatcima, ali ne uspijeva uspostaviti odnose s kolegama iz razreda. Ili obrnuto, unatoč akademskoj neuspješnosti, dijete može postati glavni zabavljač u školi. Stoga je važno obratiti pažnju na opće stanje djeteta, ali i na određena područja školskog života.

Najtočniju dijagnozu prilagođenosti školskom životu može dati specijalist. To je obično odgovornost školskog psihologa. Poželjno je također da se roditelji obrate stručnjaku primijete li neke od uznemiravajućih simptoma.

………………

NAPOMENA

• RUSIJA: Ja roditelj – portal za roditelje i sve koji to žele postati.
• Izvor: ya-roditel.ru