… staviti ruku na njegovo rame, pokušati saznati zašto je uznemireno i utješiti ga. 

Međutim, u nekim situacijama – kad učenike primjerice morate pozvati na odgovornost – obraćanje pozornosti na suze može biti pogreška.

Tom pogreškom ubuduće možemo pogoršati njihovo ponašanje te otežati iduće pokušaje da te učenike pozovemo na odgovornost.

EVO ZAŠTO:

■ TO MOŽE BITI MANIPULATIVNO

Neki su učenici iz iskustva naučili da suzama mogu izbjeći posljedice za svoja djela i ponašanje. Učitelje to katkad može uvjeriti da bi učeniku trebalo dati još jednu priliku, jer smatraju da je učenikova potištenost dokaz da je naučio lekciju. Stoga je učenicima plakanje katkad alat kojim manipuliraju učiteljima, jer se nadaju da će se tako izvući iz nevolje.

■ TO MOŽE BITI OSVRT NA VLASTITO PONAŠANJE

Za neke je učenike plakanje reakcija na razočaranje. Možda je to prvi put da ih netko smatra zaista odgovornima za nešto. Možda misle da su vas iznevjerili. Možda se osjećaju ljutito, možda se samosažalijevaju, a možda im je žao zbog svog ponašanja.

U svakom slučaju, dobro je osvrnuti se na svoje ponašanje, kao i na one koji bi mogli biti pogođeni tim ponašanjem. A najgore što možemo napraviti jest da prekinemo ovaj proces osvrtanja, umanjimo važnost njihovih djela ili im dopustimo da se izvuku.

■ TO POTIČE DRUGE DA ČINE ISTO

Ako svaki put kad učenik zaplače odmah potrčite do njegova stola, tad ćete vjerojatno to morati vrlo često raditi. Ako ostatak razreda vidi da tješite nekoga, sljedeći put kad upadnu u nevolju i oni će napraviti isto – ili gore.

Ako ste učenik, sasvim je normalno željeti da vam netko kaže da ometanje sata ili učenja i ismijavanje kolege nije ništa ozbiljno. No ako svojim djelima ili riječima umanjite teret njihove odgovornosti to će povećati učestalost i težinu svakoga budućeg neprimjerenog ponašanja te spriječiti učenike da nauče snositi posljedice za svoja djela.

S druge strane, ako ignorirate plakanje, dramu i sve što slijedi nakon neprimjerenog ponašanja, tad će vaši učenici s vremenom prestati to raditi. Jednostavnije ne može biti.

Nije važno plaču li zato da bi izbjegli posljedice svojih djela ili zato što se iskreno kaju; ako ih ostavite na miru to će ih osnažiti da sami preuzmu odgovornost za svoja djela i pomoći im da shvate da su sami prouzročili situaciju u kojoj se nalaze.

Oni će s vremenom reagirati zrelije, bolje će razumjeti da njihova djela utječu na druge te će u budućnosti donositi bolje odluke. Drugim riječima, nemojte se miješati i dopustite svome planu za upravljanje učionicom da obavlja svoj posao.

Međutim, u takvim je situacijama dobro malo kasnije u danu, nakon što su se stvari smirile, provjeriti kako je učenik. Možete mu dati do znanja da se ne ljutite na njega, da mu ne zamjerate te da ste uvijek spremni za oprost.

Kontakt očima i smiješak, osobni pozdrav, iskreno bodrenje poput „vjerujem u tebe” – sve te sitnice mogu motivirati, inspirirati i promijeniti ponašanje učenika.

Ali one moraju biti provedene u kombinaciji s odgovornošću, koja je stvarna, dosljedna i „nerazvodnjena”.

…………………………….

NAPOMENA

• SAD: Blog Smart Classroom Management projekt je Michaela Linsina, učitelja s 27 godina iskustva i autora nekoliko uspješnica. Smart Classroom Management jedan je od najposjećenijih blogova posvećenih temi upravljanja učionicom, s više od 120 tisuća pretplatnika.
• Izvor: smartclassroommanagement.com