TEMA ŠKOLSKIH NOVINA > ŠKOLE KOJE SAME ZARAĐUJU

Učimo djecu osmisliti, prodati i zaraditi

ponedjeljak, 25. studenoga 2019.

Spomen učeničkog zadrugarstva vraća nas u djetinjstvo i nevini svijet Lovrakova Vlaka u snijegu, sad već kultne i generacijama poznate pjesmice „Kad se male ruke slože”. No danas neke školske zadruge, a naročito u srednjim školama…

Učimo djecu osmisliti, prodati i zaraditi

…zarađuju „ozbiljan” novac, čime pojačavaju uvijek „tanke” školske proračune, pa kupuju novu opremu, klupe, djecu vode na izlete, učiteljima osiguravaju edukacije. Dvostruka je dakle korist od zadrugarstva i školskog poduzetništva, ponajprije jer se djecu uči kako plasirati vlastiti proizvod i od njega ponešto zaraditi. U državi gdje je privatni poduzetnički sektor izvrgnut raznim državnim nametima, a istodobno hrani, po mnogima, preobilan i pretrom aparat državnih službenika i namještenika, ta su znanja među najvrjednijim poukama našeg školstva. Ipak, nije sve bajno i često država ne prati na kvalitetan način naše školske zadruge ni škole koje same zarađuju svojim proizvodima, znanjima i uslugama.

U Gradu Zadru postoje čak dvije srednje škole koje su među najvrjednijima odnosno najuspješnijima što se tiče vlastitih prihoda i zarađivanja. Pomorska škola Zadar tako je dosad uprihodila 25 milijuna kuna zahvaljujući svojim vrijednim učenicima i djelatnicima, a od dobiti pomažu drugim siromašnim školama. Godišnji školski prihod ponajviše se temelji na dodatnim tečajevima, odnosno plaćenim edukacijama koje se nude u školi. Iako bi čovjek pomislio da je riječ samo o stručnim edukacijama za pomorce, na njih dolaze (i školi za tu uslugu plaćaju) liječnici, suci, profesori raznih predmeta i, u konačnici, obični građani.

PAMETNE ŽUPANIJE

Nakon Domovinskog rata, Pomorska je škola morala biti potpuno obnovljena. Našli su se u financijskim poteškoćama i zbog toga što su, uz obnovu, morali kupovati novu, sofisticiranu opremu sukladno međunarodnim propisima koji tretiraju područje obrazovanja pomoraca, objašnjava nam ravnatelj Svetko PERKOVIĆ.

Inicijalni posao počeli su 1996. godine s Tankerskom plovidbom i kupili opremu vrijednu 50 tisuća dolara. Njihov IT tečaj za građane, službenog naziva ECDL (European computer drivers licence) u četiri godine prošlo je oko tri tisuće ljudi. Dolazili su im zaposlenici Elektre, Županije, Vodovoda, bolnice, sa suda. A veliki dio prihoda dolazi od učeničkih ugovora, s obzirom na to da je glavni posrednik u Zadarskoj školi već cijelo desetljeće upravo Pomorska škola. Tako su samo prošle godine posredovali u zapošljavanju oko 1600 srednjoškolaca, koji su napravili oko 5000 ugovora, a njihovi ukupni prihodi u tim poslovima bili su oko 22 milijuna kuna. Školi ostaje 10 posto od ukupno iznosa, a sav novac ulaže se dalje u razvoj poslovnih planova, jer je u fokusu škole oduvijek kvalitetno obrazovanje i odnos učenika i roditelja, govori nam Perković. Ali upozorava da država odnosno resorno ministarstvo ne prati na pametan način poduzetničke inicijative u školama:

– Prije decentralizacije, devedesetih godina, država je imala jednostavan pravilnik po kojem se Ministarstvu moralo plaćati 25 posto odnosno četvrtina od bruto prihoda pojedine poduzetničke inicijative u školi. Ako se uzme u obzir da je dobit kod takozvanoga dobrog posla od 15 do 20 posto, u startu si u gubitku i nije uopće bilo moguće početi bilo kakvu poduzetničku inicijativu. Osim toga, MZOŠ se tada, katkad i otvoreno, suprotstavljao poslovnim namjerama nekih ravnatelja.

Danas su se stvari promijenile, navodi Perković, ali opet ne na razini cijelog sustava, odnosno države. Već tek pojedine „pametne” županije potiču školsko poduzetništvo, pomažu školama i ravnateljima, kako u aktiviranju timova za EU projekte tako i drugim poslovnim pothvatima.

– U Zadarskoj županiji, po mojim saznanjima, nikad nije bilo pitanje o tome da za stvarne potrebe škola u opremanju i održavanju nije bilo novca. Mislim da sredstva za škole u sustavu i na razini države postoje, ali u njihovoj upotrebi i raspodijeli politika ima prevelik utjecaj – zaključuje prvi čovjek Pomorske škole Zadar.

OSJETITI SVOJU STRUKU

I Srednja škola Vice Vlatkovića po mnogim je kriterijima jedna od najuspješnijih u zemlji, naročito u sektoru školskog poduzetništva. U proteklih desetak godina realizirali su nekoliko bitnih projekata s partnerima iz inozemstva kroz koje su nabavili opremu vrijednu nekoliko milijuna kuna. Time su znatno unaprijedili nastavni proces u školi i osigurali učenicima zanimljivu i kreativnu nastavu.

– Opremili smo time naše radionice i strukovne kabinete u sektorima strojarstva, elektrotehnike i obrade drva, ali i ono što je važnije, omogućili smo našim strukovnim nastavnicima kontinuirano usavršavanje na primjenu novih tehnologija i novih nastavnih metoda – objašnjava ravnatelj Škole Tihomir TOMČIĆ.

Osim međunarodnih institucija, kontaktirali su i gospodarske čimbenike iz inozemstva, tvrtke poput Vaillanta, Audija, VW-a, Toyote koji su ovoj zadarskoj strukovnoj školi pomogli u opremanju školskih radionica i edukaciji. Vlastita sredstva ostvaruju obrazovanjem odraslih, prodajom proizvoda iz školskih radionica (namještaj i ostali drvni proizvodi, metalni proizvodi, čak su proizvodili i PVC stolariju) te prodajom električne energije proizvedene u školskoj solarnoj fotonaponskoj centrali i solarnoj punionici električnih vozila.

– Dobro surađujemo s obrtnicima odnosno gospodarstvenicima u cjelini te na razne načine razmjenjujemo znanja i iskustva. Oni su naši partneri u nastavnom procesu te se prema njima odnosimo partnerski i s poštovanjem. Imenovani smo Regionalnim centrom kompetentnosti u strojarstvu za čije će funkcioniranje u idućih pet godina ključno biti upravo partnerstvo s gospodarskim čimbenicima.

I Tomčić nam potvrđuje da Zadarska županija dobro prati svoje srednje škole, potiču ih među ostalim i u poduzetništvu odnosno sredstva zarađena vlastitom djelatnošću u cijelosti ostavljaju školama da se njima koristimo za daljnje unaprjeđenje rada. Zato za ovog ravnatelja nema dvojbe – važno je da u školama, posebno strukovnima, učenici uče o poduzetništvu, ali je još važnije da ga i praktično „osjete” izrađujući proizvode koje je moguće plasirati na tržište rada.

– Tad će i lakše shvatiti koliko je važno steći potrebne stručne kompetencije koje će i njima, uostalom kao i njihovim proizvodima, pomoći da nađu svoje mjesto na tržištu rada. Najbolje je kad učenici samostalno osmisle proizvod, izrade ga te plasiraju na tržište ili se njime koriste u daljnjem učenju.  

Model koji je uspostavljen u Zadra valjalo bi preslikati na razinu cijele države, da škole mogu bez ikakvih ograničenja raspolagati ostvarenim sredstvima, pri čemu treba imati na umu i da u proizvodnji za tržište ne smiju biti nelojalna konkurencija obrtnicima koji imaju mnogo veće troškove proizvodnje od škola, a ipak su njihovi partneri i bez njih nema strukovnog obrazovanja.

SKUPO OPREMANJE ŠKOLA

Međutim, definitivno ne bi bilo dobro da kvaliteta rada škola u Hrvatskoj ovisi o njihovoj poduzetnosti jer to dovodi do nejednakih uvjeta za učenike diljem zemlje, s obzirom na to da sve škola nemaju jednake uvjete za realizaciju poduzetništva, zaključuje Tomčić:

– Obrazovanje je iznimno bitno za razvoj svake države te institucije planski trebaju ulagati u obrazovanje i brinuti se da ono bude učinkovito i funkcionalno. U brigu o strukovnom obrazovanju treba uključiti i gospodarstvo koje također mora preuzeti odgovornost za bolje obrazovanje. Nije u redu da HUP i ostali gospodarski čimbenici stalno govore da im nedostaje kvalificiranih radnika te da iz škola izlaze učenici bez potrebnih kompetencija. Došlo je vrijeme da se i oni pitaju kako mogu financirati i unaprijediti strukovno obrazovanje te krenuti u akciju!

Novac znaju zaraditi i slavonske škole. Pisali smo već u nekoliko navrata o projektima Obrtničko-industrije škole iz Županje, slatkim proizvodima Srednje strukovne škole Antuna Horvata iz Đakova, ali i vrhunskim pothvatima Srednje škole Matija Antun Relković iz Slavonskog Broda.

Ovu po mnogima tehnološkim najopremljeniju strukovnu školu u nas do 2017. godine vodio je ravnatelj Vlado PRSKALO, danas pomoćnik ministrice obrazovanja. Škola je do 2017. uspješno napisala i realizirala 25 većih i manjih projekata, ukupne vrijednosti oko 65 milijuna kuna. Tadašnji ciljevi škole bili su suvremeno opremiti školu za sva zanimanja i razvijati učenje temeljeno na radu, gdje je učenik ravnopravni sudionik u svim procesima proizvodnje.

– Ovakav oblik nastave ima utjecaj na učenike, nastavnike i na školu, jer se njime potiču inovacije u učenju i poučavanju te razvija samopouzdanje i vještine rada. Ovakvom nastavom učenici preuzimaju odgovornost za vlastito učenje i upravljanje budućom karijerom – objašnjava nam Prskalo.

Napravljeni su specijalizirani stručni poligoni s modernom i kvalitetnom opremom i tehnologijom, koja prati suvremene trendove u gospodarstvu, čime su uvelike pridonijeli razvoju i modernizaciji strukovnog obrazovanja u cijeloj zemlji.

A sama je škola kroz sve te aktivnosti postajala mjesto za razmjenu znanja i vještina. Mijenjala se i uloga nastavnika, kazao je Prskalo:

– Nastavnik postaje kreator odgojno-obrazovnog procesa, gdje se osigurava trajno stručno usavršavanje. Učenik sam zna i osjeća svoje interese, mentori proširuju njihove mogućnosti.

Unatoč iskustvima vođenja ovakve uspješne škole, ali i posljednje dvije godine koje je Prskalo u resornome ministarstvu odradio na modernizaciji strukovnog školstva, kaže da mu je teško reći je li zadovoljan postojećim stanjem. Zato s Vijećem za strukovno obrazovanje čini što je moguće da se u što kraćem vremenu provedu potrebne promjene u školama.

SOCIJALNE KOMPETENCIJE

Prskalo napredak vidi u bitnijoj decentralizaciji obrazovnog sustava i većoj autonomiji škola odnosno jačanju kapaciteta škola, kao i njihovih osnivača. Škole, pogotovo strukovne, kaže, moraju imati jasnu viziju, misiju i ciljeve koje ostvaruju te svijest o tome kome to treba i za koga školuju svoje učenike – jer se kvaliteta obrazovnog sustava mjeri zapošljivošću naših učenika.

– U školama se mora razvijati vlastito poduzetništvo, ali ne radi zarade, nego radi učenja i poučavanja učenika i cjeloživotnog učenja. Naposljetku, učenjem na radnome mjestu učenik se postupno uvodi u svijet rada te mu se omogućuje sudjelovanje u radnom procesu u kontroliranim uvjetima sve dok ne stekne potpune kompetencije za određenu kvalifikaciju. Isto tako, stječu se i razvijaju socijalne kompetencije kao što su poštovanje radne discipline, komunikacija na radnome mjestu, suradnički odnosi i prihvaćanje različitosti – zaključuje Prskalo komentirajući važno uspostave školskih zadruga i drugih poduzetničkih aktivnosti.

I dok srednje škole uvelike svoju opremu i stručna znanja osiguravaju upravo vlastitim poduzetništvom, jer je državna blagajna za obrazovanje, naročito strukovno, uvijek „pretanka”, u osnovnim školama taj oblik rada s djecom vide isključivo kao dijelom razvijanja socijalnih vještina. Zadrugarstvo je zajedništvo i suradnja u koju druženjem ulažete mnogo ideja, zajedničkog učenja, puno rada i osjećaja odgovornosti, a naposljetku berete plodove i u poljoprivredi, ali i u međuljudskim odnosima, smatra Debora LUKAČ, suvoditeljica zadruge Vodarica Marta gospićke OŠ dr. Jure Turića. U radu svih sekcija i podsekcija njeguju tradicijske vrijednosti i čuvaju baštinu. Isto tako žele djecu osamostaliti u radu rukama, osmišljavanju i plasiranju proizvoda svoje zadruge.

– Podršku imamo od Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva i oni su organizatori većine radionica i predavanja za voditelje zadruga. No, mislim da nedostaje podrška samog ministarstva koje bi trebalo u programe usavršavanja uvrstiti što više edukacija o poduzetništvu. Mislim da nedostaje i educiranosti i pripremljenosti u smislu financijske pismenosti samih učenika što bi se, također, u djelatnosti zadruge moglo ostvarivati.

Potrebna je dobra podrška školama i u samom osnivanju zadruge, što je nekim školama velika spona u postupku osnivanja.

– Problem je uvijek nedostatak novca. Koliko god nekad ima dovoljno volje i entuzijazma kolegica i kolega učitelja, toliko nekad nema sluha za osnovne potrebe koje su nam svima potrebne za, recimo, odlazak na različite smotre, kako županijske tako i državne. Svakako mislim da se zadrugama i školama trebaju osigurati sredstva, jer naši učenici daju iznimne rezultate u takvom radu, a jako im se malo daje važnosti. Svaka pohvala djeluje poticajno, a učenik pohvalu i poticaj dobije od svog učitelja i na tome staje. Potrebno je djeci dati priliku i pokazati njihov uspjeh, ali i nagraditi ih pa možda i odrasli nauče nešto više – uvjerena je Lukač.

PRODAJA GLISTA

Posljednjih desetak godina u ogulinskoj OŠ Ivane Brlić-Mažuranić djeluje UZ Regoč, koja godišnje okuplja 40-ak učenika. Posvećeni su popularizaciji djela slavne spisateljice, tri godine zaredom uspješno su se plasirali na državne smotre gdje su 2016. godine dobili i priznanje za najproizvod – Šah iz davnine, s figuricama odnosno likovima iz Ivaninih bajki.

Ravnateljica škole Anđelka SALOPEK otkriva nam kako godišnje zadruga zaradi oko 4000 kuna, koje koristi za kupnju gline, okvira za slike, konca, platna, boje i ostalog materijala koji se opet upotrebljava za potrebe izrade novih proizvoda.

Slaže se Salopek s kolegicama koje vode zadruge u drugim školama da trenutačno ne postoji cjelovit i kontinuiran sustav financijskih potpora za učeničke zadruge. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta sporadično je dodjeljivalo nepovratne potpore učeničkim zadrugama, no toga nema od 2017. godine:

– U novije su vrijeme neke škole dobile bespovratna sredstva iz Europskoga socijalnog fonda za razvoj učeničkih zadruga, primjerice Prva osnovna škola Vrbovec. Međutim, mjere poticanja društvenog poduzetništva svim oblicima obrazovanja, uključujući i učeničke zadruge, koje predviđa Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj od 2015. do 2020. nisu provedene – rekla nam je Salopek.

A možda najneobičniji školski „proizvod” u Hrvatskoj nudi Učenička zadruga Mravci – znalci iz Belog Manastira, koja djeluje u OŠ dr. Franjo Tuđman. Proizvodili su sve i svašta dosad, no najviše se ponose uzgojem crvenih kalifornijskih gujavica/glista i njihova lumbrihumusa. O toj proizvodnji pisali su istraživački rad koji je osvojio prvo mjesto na državnoj smotri zadruga 2014. godine, a proizvod Lumbrice nagrađen je titulom Najproizvoda godinu dana kasnije, saznajemo od voditeljice zadruge Ivane ČAVAR. Zarada na sajmovima i sličnim događanjima kretala se u prosjeku od 400 do 3000 kuna po sajmu i uglavnom im je uspijevalo prodati sve proizvedeno:

– Iako zvuči sjajno, to nekad zna biti i problematično, jer nam se znalo dogoditi da za neko događanje nemamo mogućnosti popuniti štand s velikim brojem proizvoda u tom trenutku ili da iznenada dobijemo veliku narudžbu proizvoda koji više nemamo na zalihama. Okvirna godišnja zarada bila bi oko 5000 kuna – govori Čavar.

Jasno, ni ovdje zarada nije primarna. Svi proizvodi nastaju u zadružnoj učionici koju su nazvali Mravinjak. Ime savršeno odražava uobičajenu situaciju u učionici. Jedva se prolazi od djece i stalno zapinju za brojne školske torbe na podu.

A ni Čavar nije zadovoljstva sustavom potpore zadrugama, on bi morao biti bolji. Nisu sve učeničke zadruge i članice HUUZ-a pa Čavar predlaže da se ide na novu stratešku razradu obrazovanja za poduzetništvo od najranijeg doba obrazovnog sustava u vrtićima pa sve do visokog obrazovanja.

– Zadrugarima i njihovim voditeljima nije problem imati ideju i razraditi je, ali za bilo kakav ozbiljan projekt nužno je uz sebe imati lokalnu samoupravu, županiju, državu, snažnu ustanovu, nekog partnera koji će moći pomoći u dijelu u kojemu učitelji jednostavno nisu u dovoljnoj mjeri stručni ili nemaju dovoljno vremena za ozbiljan rad na tim područjima, poput proračuna, javnih nabava, istraživanja važećih dokumenata i zakona, raznih analiza i studija ili izračuna i predračuna koji uvjetuju da se projektna ideja uopće kvalitetno razradi do kraja i službeno uspješno prijavi na neki natječaj.

Ujedno nam voditelji zadruga govore da bi uspjeh na smotrama i natjecanju u istraživačkim radovima trebao djeci donositi bodove pri upisivanju u srednje škole, jednako kao plasman na natjecanjima u znanju.

A država trenutačno ne predviđa nikakvu financijsku pomoć pri osnivanju učeničkih zadruga. O bodovanju zadrugarstva za upis u srednje škole razmišlja se još manje. Stoga ostaje i dalje na voditeljima zadruga da djecu motiviraju, da ih nauče glavnome postulatu učeničkog zadrugarstva i poduzetništva – kad se male ruke slože, sve se može. Pa i ponešto zaraditi. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ

…………………………..

DRAGICA BENČIK, PREDSJEDNICA HRVATSKE UDRUGE UČENIČKOG ZADRUGARSTVA

Rad rukama predugo je zanemarivan

U našim osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima djeluju ukupno 602 učeničke zadruge. Uz pretpostavku da učeničke zadruge u prosjeku imaju oko 50 učenika zadrugara, obitelj učeničkog zadrugarstva broji najmanje 30 tisuća mladih zadrugara.

I baš je svaka od tih zadruga posebna, drukčija, izvrsna u nekom segmentu – u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, u njegovanju tradicije i baštine, u izradi ukrasnih i uporabnih predmeta, a neke su nenadmašne u istraživačkom radu, rekla nam je Dragica BENČIK, predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva, ravnateljica čakovečkog Centra za odgoj i obrazovane. Napominje da je zadruge teško uspoređivati i mjeriti isključivo kroz prihode, odnosno zarade učeničkih zadruga:

– Dakako, financijski je učinak rada itekako važan mladim zadrugarima, jer se od tih sredstava često financiraju i aktivnosti koje učenici mladi zadrugari jako vole: njihovo zajedničko druženje uz sladoled ili uz pizzu, odlazak na izlet, u kino, ali i drugi sadržaji po njihovu izboru.

Međutim, voditeljima zadruge najvažnija je pedagoška vrijednost ovih aktivnosti. Privrženost koji učenici mladi zadrugari razvijaju prema školi tijekom aktivnosti učeničkog zadrugarstva vrlo je važna, jer recentna znanstvena istraživanja govore kako hrvatski učenici baš i ne vole ići u školu. Stoga učeničko zadrugarstvo i škola postaju svojevrsni zaštitni čimbenici, prevencija za loš uspjeh u školi, odnosno preuranjeno napuštanje škole. Zadrugarstvo je ujedno savršen model za poučavanje poduzetništva u školskim uvjetima, smatra Benčik:

– Kroz učeničku zadrugu učenici, uz mentorstvo učitelja voditelja, razvijaju proizvod učeničke zadruge od početne ideje do gotovog proizvoda. Tijekom procesa stvaranja proizvoda uče koliko vremena treba da se proizvod izradi, koliko je i kojeg materijala utrošeno, pa na taj način nauče oblikovati stvarnu cijenu proizvoda. Svaki proizvod učeničke zadruge stavljaju na tržište i tek tad mogu zaključiti isplati li se neki proizvod izrađivati ili ne. Naravno, uza sve naprijed navedeno, uče i marketinške vještine, jer sami prodaju svoje proizvode na različitim mjestima i u različitim prilikama koje smatraju pogodnima za uspješnu prodaju.

Svakako, učeničkim zadrugarstvom razvija se kultura rada, razvijaju se radne navike i spretnost u obavljanju „ručnih poslova”. No u učeničkom se zadrugarstvu ni u jednom trenutku ne zaboravljaju i „akademske vještine” koje se uspješno razvijaju tijekom izrade istraživačkih radova.

Iako odnos države, odnosno nadležnog ministarstva, prema učeničkom zadrugarstvu smatra vrlo korektnim, Benčik predlaže dodatni oblik podrške:

– Korisno bi bilo uvesti praksu da se učeničkim zadrugama koje se tek osnivaju ponudi takozvani početni kapital, kredit od primjerice 3500 kuna, kako bi mogle kupiti najosnovnije alate, materijale i pribor potreban za početak rada. Učeničke bi zadruge taj iznos trebale vratiti MZO-u u razumnom roku. Ako to ne učine plaćale bi dug uvećan za ugovorenu kamatu. Tako bi učenici zadrugari mogli upoznati i zakonitosti tržišta novca.

Ipak, na učeničku zadrugu škole ne treba se isključivo gledati kao na potencijalni izvor prihoda škole, jer ni od školskog zbora, likovne skupine ili sportske grupe nitko ne očekuje prihod, govori nam Benčik. U školskom kontekstu ostvareni prihod učeničke zadruge treba tretirati kao ishod učenja poduzetničkih vještina:

– Učenička zadruga u našim školama prije svega treba imati i ima pedagošku vrijednost, jer učenici tu stječu znanja i vještine potrebne za život i rad. I na kraju, ono najvažnije, nema, a ne će ni biti, uspješne učeničke zadruge bez vrsnog učitelja voditelja. Pretpostavljam da ne treba dodatno naglašavati kako je uspješna učenička zadruga oduvijek bila i bit će škola za život!

………….. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ ] 

Vezani članci
Školski portal: Učenici s ravnateljicom uz – palačinke: Pomažu nam svojim idejama i kritikama

Učenici s ravnateljicom uz – palačinke: Pomažu nam svojim idejama i kritikama

… koji će tog mjeseca imati priliku 45 minuta porazgovarati…

Školski portal: Djeca svakodnevno oko sebe vide loše uzore

Djeca svakodnevno oko sebe vide loše uzore

Prepisuje se u osnovnoj školi, na ispitima još vještije varaju…

Školski portal: Zašto roditelji prisiljavaju tehnološke tvrtke da brišu podatke o njihovoj djeci

Zašto roditelji prisiljavaju tehnološke tvrtke da brišu podatke o njihovoj djeci

Stručnjaci kažu da je ovaj Tjedan brisanja podataka jedinstven u…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Izrada kostima za maškare i sudjelovanje u pokladnim svečanostima

Izrada kostima za maškare i sudjelovanje u pokladnim svečanostima

Maškaranje u Imotskom vuče svoje početke…

Školski portal: Za ljepši tjedan igrokaz jedan

Za ljepši tjedan igrokaz jedan

IZGUBLJENA SVJETILJKA  …………… o O o …………… NAPISALA…

Školski portal: Zahvaljujući mobilnosti SLAMathic Drnjani boravili u Ateni

Zahvaljujući mobilnosti SLAMathic Drnjani boravili u Ateni

Svrha je projekta popularizacija STEM područja,…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…