ŠKOLOVANJE DJECE S TEŠKOĆAMA KROZ PARTNERSTVA ERASMUS+

Inkluzija je nemoguća bez edukacije učitelja

ponedjeljak, 25. studenoga 2019.

Zagrebačka Osnovna škola Otona Ivekovića trenutačno je uključena u tri međunarodna projekta, što nije ni čudno jer nosi status e-Twinningove škole i dvostruka je dobitnica nacionalne nagrade Comet za najbolji projekt.

Inkluzija je nemoguća bez edukacije učitelja

A nedavno su u svojim učionicama ugostili kolege učitelje i djecu iz pet europskih zemalja, s kojima surađuju u projektu Erasmus+ I.D.E.A. Together we can!

Čitavu je priču pokrenula defektologinja Tanja NIKOLOVSKI iz Ptuja, radi usporedbe načina školovanja djece s teškoćama u raznim krajevima Europe, kako bi učitelji i stručni suradnici mogli razmijeniti iskustva i učiti jedni od drugih. Zato se u projekt rado uključila i zagrebačka škola Otona Ivekovića, rekla nam je koordinatorica Erasmusova projekata u toj školi Vlasta KOVAČEVIĆ HERZOG:

– Željeli smo od kolega naučiti i vidjeti što možemo unaprijediti kod inkluzije djece s teškoćama u redoviti školski sustav, budući da je taj pristup relativno nov i još se razvija. S druge strane, postoji osjećaj nedostatka kompetencija kod svih učitelja koji se bave djecom s teškoćama i željeli smo steći nova stručna znanja koja bi nam pomogla u svakodnevnome radu. U ovakvom je projektu vrlo lako usporediti se s drugim kolegama, da vidimo što radimo dobro, a gdje možemo unaprijediti praksu i pristup.

✿ ZNANJE IZ INOZEMSTVA

Školu Otona Ivekovića ove godine pohađa 469 učenika, od čega njih tridesetak ima razne teškoće u razvoju te je s tom djecom potrebno raditi na drukčiji, prilagođeni način. Zbog toga je angažirano i pet asistenata u nastavi.

Učitelji, naročito viših razreda, nisu tijekom svog obrazovanja imali dodatne edukacije iz tog područja, stoga im je svaka pomoć, pa i u ovom projektu, dobrodošla, smatra Kovačević Herzog:

– Kad sam se ja školovala, a mislim da je tako i danas, na fakultetima to područje rada, poučavanja i briga o djeci s teškoćama, nije dovoljno zastupljeno. I često se učitelji praktičari nađu u novim, njima nepoznatim situacijama, gdje su prepušteni sami sebi, svojoj inicijativi da negdje pronađu nova znanja, metodičke savjete, stručne kompetencije.

Stoga nije čudno da sve više hrvatskih škola takva znanja i iskustva traži u međunarodnim partnerstvima, jer upravo neposrednom suradnjom s kolegama iz drugih gradova i zemalja mogu doći do najkorisnijih savjeta kako unaprijediti svoju prosvjetarsku praksu, bez obzira na to radi li se o poučavanju matematike, geografije ili integraciji djece s teškoćama u redovite razrede.

Danas su Erasmusovi projekti postali nužni da bi škole mogle napredovati, a mnoge od njih i do opreme dolaze takvim radom i partnerstvima.

Tijekom godine dana trajanja projekta Together we can! ostvarene su već tri mobilnosti, pa su učitelji i djeca iz Zagreba putovali u Tursku, Poljsku i Italiju. Nakon nedavnog domaćinstva mobilnosti u svojoj školi, ostaje im još posjet Portugalu i Sloveniji.

……………..

Ni slovenski učitelji nisu zadovoljni statusom

Iako su slovenski učitelji, pa onda i stručnjaci za rad s djecom s teškoćama bolje plaćeni od hrvatskih, defektologinja Tanja Nikolovski iz Ptuja govori nam da su i ondje prosvjetari dosta nezadovoljni i često se spominje štrajk kao sredstvo borbe. Zato hrvatskim kolegama poručuje da svoj štrajk izguraju do kraja, jer će se jedino tako izboriti za prava koja im pripadaju:

– Ni u Sloveniji učitelj već dugo dugo nije takoreći gospodin učitelj nego je i kod nas ta struka marginalizirana, neuvažavana. Učitelja kod nas ima oko 35 tisuća. Početnik ima oko 800 eura neto plaću, no nije sve u novcu. Ja sam u prosvjeti već skoro 40 godina, ali za svoga radnog vijeka nisam doživjela poštovanje i društvenu priznatost kakvu bi naša struka trebala imati. Pitanje je hoćemo li ikad to doživjeti. Mislim da smo sami krivi, i mi i vi, jer smo predugo šutjeli!

……………..

U projekt nisu uključene samo redovite škole, već i posebne ustanove odnosno centri koji se bave školovanjem djece s teškoćama, što kognitivnih što tjelesnih. Svagdje su škole dobro opremljene, stručno ekipirane, a među njima prednjači Italija, gdje je praksa inkluzije potpuno zaživjela, rekla nam je glavna koordinatorica projekta, Slovenka Tanja Nikolovski. Njezina Osnovna škola dr. Ljudevita Pivka u Ptuju posebna je ustanova, odnosno specijalna škola koja ove godine ima 104 đaka u dva različita područja – osnovnoškolski dio i poseban program.

– Kod nas dolaze djeca koja ne mogu svladati program u redovitim školama, nakon što taj problem uoče stručne komisije i upute ih k nama. Tada djeca uče po posebnom programu, prilično reduciranom spram redovitih sadržaja. Prije četiri godine izgrađena nam je nova školska zgrada, gdje su uvjeti bitno poboljšani, gdje se i djeca i djelatnici škole osjećaju izvrsno – objašnjava naša sugovornica.

✿ RODITELJI TEŠKO POSLUŠAJU

Nikolovski primjećuje da djeca, nakon dolaska iz redovite škole u ovu ustanovu, procvatu što se tiče samopouzdanja, socijalizacije, postižu bolje rezultate u učenju. Kasnije i roditelji, koji se često protive upisivanju njihova djeteta u takvu ustanovu, shvate da su učinili pravu stvar i da su predugo čekali:

– Najviše problema imamo kada roditelji ne žele poslušati stručno mišljenje komisije, jer su kod nas, a vjerujem i u Hrvatskoj, takve specijalne škole na nekakvome neutemeljenom lošem glasu. Pa znaju proći i do dvije godine dok roditelji ne upišu dijete kod nas. A onda se nakon nekoliko mjeseci pitaju zašto su tako dugo čekali.

U Sloveniji se ipak malo-pomalo mijenja poimanje „specijalnih škola” i više to nije tabu nego javnost uviđa njihovu važnost, pa i neizbježnost, otkriva Nikolovski. Iako još uvijek nije uspostavljena čista inkluzija, već djelomična integracija:

– Dobro je kada djecu s teškoćama upišemo u redovite škole, ali nije dobro što nismo usporedno pripremali učitelje i djelatnike škole. A oni nemaju znanja ni kompetencije raditi s djecom s posebnim potrebama. Nemamo ni posebne udžbenike. I onda dolazimo do današnje situacije, kada djelatnici poput mene, zaposleni u specijalnim školama, dolaze kao mobilni učitelji u redovite osnovne škole, gdje individualno radimo s djecom s teškoćama. Dakle, to nije prava inkluzija i još moramo raditi na uspostavi tog sustava.

Italija je jedina zemlja u okruženju, koliko je Nikolovski primijetila tijekom proteklih godina, koja je uspjela uspostaviti čistu inkluziju djece s posebnim potrebama u svojim školama. Ali kod njih su se za to spremali proteklih stotinjak godina. Zato je svako dijete jednako tretirano, kaže, a bolest i teškoće određenog broja djece više nisu tabu već nešto o čemu kvalitetno promišlja cijela talijanska nacija

Kvalitetno već godinama o djeci s posebnim potrebama brinu i u Portugalu, svjedoči nam Marta ANTUNES, koja 28 godina radi u Agrupamento de Escolas Aver-o-Mar, u mjestu Póvoa de Varzim. Riječ je o zajednici škola koja ukupno ima osam ustanova, s više od 1300 učenika.

✿ AUTONOMIJA ŠKOLA

Lani je u Portugalu donesen novi zakon, prema kojem svaka škola ima poseban tim, odnosno ima obvezu okupiti tim stručnjaka i učitelja raznih područja, koji se specijalizirano bave obrazovanjem i odgojem djece s posebnim potrebama. Znamo li da brojne hrvatske škole nemaju više od samo pedagoga u svojim redovima, a kamoli kompletiran stručni tim, nije teško usporediti hrvatsku i portugalsku praksu.

Za Antunes nema sumnje – država mora vjerovati svojim stručnjacima i praktičarima, koji su svakodnevno u doticaju s takvom djecom:

– Kad govorimo o redovitoj nastavi i uključivanju djeteta s teškoćom u takav oblik rada, svaki učenik kod nas dobiva svoga specijaliziranog učitelja, koji individualno radi s njim. To nije asistent u nastavi, kao u Hrvatskoj, već stalno zaposleni učitelj osposobljen i educiran za rad s takvim djetetom. Takva praksa sigurno pomaže napredovanju, socijalizaciji pa onda i cjelokupnoj inkluziji djeteta s teškoćama u razvoju.

Suradnjom i upoznavanjem sustava partnerskih zemalja tijekom više od godinu dana koliko projekt traje, djelatnici OŠ Otona Ivekovića shvatili su da su škole u inozemstvu samostalnije odnosno autonomnije kod brige o djeci s teškoćama. I financijski sigurnije.

Potvrđuje nam to pedagoginja u ovoj zagrebačkoj školi Lana TROJNAR, kazavši kako su ovdje sva djeca uključena u redovite razredne odjele, jer nisu imali ni prostora ni mogućnosti zapošljavanja rehabilitatora za osnivanje posebnih odjela. Neki učenici imaju pravo na osobnog asistenta, odnosno pomoćnika u nastavi. U prvome redu djeca s poremećajima autističnog spektra, zatim učenici koji svojim ponašanjem mogu biti opasni za sebe i okolinu te kategorija djece s teškoćama u kretanju.

– Problem je što, unatoč tome pravu, asistente ne uspijevamo dobiti na dovoljno nastavnih sati koliko bi nama trebalo. Pa se tako u prvome razredu dogodilo da smo dobili jednog asistenta za tri učenika, iako smo iznimno naglasili kako jedna učenica od tih troje u invalidskim kolicima odlazi u susjednu školu, a drugo dvoje djece ne želimo staviti u isti razredni odjel. Jer nipošto nije pedagoški opravdano da dvoje djece s težim teškoćama upisujemo u isti razred. Valjani odgovor od nadležnih ustanova nismo dobili. Znači, prepušteni smo sami sebi, da se snađemo kako znamo.

Trojnar rješenje vidi u zakonskim promjenama koje bi omogućile da pomoćnici u nastavi budu zaposlenici škole, bilo bi idealno kada bi dolazili iz defektološke struke, i da škola sama odlučuje u koji razredni odjel u kojem trenutku kojeg asistenta treba poslati. Jedino tad inkluzija djece s teškoćama, kojoj kao društvo moramo težiti, može kvalitetno zaživjeti. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ ]

………………………………………

JELENA ŽANKO MILANKOVIĆ, POMOĆNICA U NASTAVI

Hitno promijeniti Pravilnik

Sredinom lipnja svake godine dobivamo otkaz, pa čekamo da nas usred ljeta neka škola ponovo nazove, angažirani smo tek na pola radnog vremena, a Pravilnik o pomoćnicima u nastavi tretira nas tek kao nosače torbi i gurače kolica, iako radimo mnogo više od toga.

Protekle četiri godine radim kao asistentica i žao mi je što sustav ne prepoznaje naše značenje i potrebu. Radimo vrlo vrijedan posao, pomažemo djeci s teškoćama da tijekom školovanja steknu samostalnost i jednog dana budu ravnopravni u društvu, međutim mi sami nismo ravnopravni s ostalim djelatnicima u sustavu odgoja i obrazovanja.

Naime, svi smo angažirani na određeno razdoblje, svi dobivamo otkaz sredinom lipnja, kad završi nastava, prijavljujemo se na burzu i onda čekamo hoće li nas i kada neka škola ponovno nazvati da se vratimo ujesen na posao. Opet na određeno razdoblje. To stvara veliki strah, ponajprije financijsku nesigurnost, i mislim da se time stvara nepravda prema pomoćnicima u nastavi. Potplaćenost i marginalizacija ometa pravilan razvoj te struke, jer teško da će se neka osoba odlučili ulagati u sebe i svoja znanja kada zna da to nije nešto što će dugoročno moći raditi. Ujedno smo svi zaposleni na nepuno radno vrijeme, pa ako i imate sreće da radite 30 godina uzastopno, za to vrijeme ne ćete steći niti 15 godina staža.

Zbog svega je toga biti asistent istodobno vrlo lijepo i vrlo teško. Znate koliko vrijedite, a država vam to ne priznaje. Da ne govorimo kako smo prema iznimno lošem Pravilniku o pomoćnicima u nastavi samo gurači kolica i nosači torbi, a zapravo smo mnogo više od toga. Toj smo djeci i psiholog, i liječnik, i prijatelj, i roditelj, često i učitelj, a ništa od toga Pravilnik ne priznaje. I zato ga hitno treba mijenjati.

…………………………… [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ ]

Vezani članci
Školski portal: Poboljšajmo naše poučavanje

Poboljšajmo naše poučavanje

Projektna koordinatorica i učiteljica Hrvatskoga jezika Gorana Babić sudjelovala je…

Školski portal: Gladni učenik rasplakao učiteljicu i potaknuo je na čin dobrote

Gladni učenik rasplakao učiteljicu i potaknuo je na čin dobrote

… da je jedan njezin učenik priznao da je gladan,…

Školski portal: Nema više zadaće za osnovce

Nema više zadaće za osnovce

Navode da su dugo raspravljali o donošenju ove odluke, jer…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Strašno je, neargumentirano, etiketirati pripadnike struke

Strašno je, neargumentirano, etiketirati pripadnike struke

Interpretirajući brojku od 125 prvašića koji…

Školski portal: Utrka do 20

Utrka do 20

Potrebno vam je samo nekoliko stvari…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…