… o kojemu već dulje povremeno raspravljaju članovi posebne radne skupine i usuglašavaju njegov tekst, čini se da u zakonodavnom pa i u praktičnom smislu ovaj Zakon neće donijeti ništa novo.

Namjera je Ministarstva obrazovanja da se, kako nam je rekao pomoćnik ministrice Vlado Prskalo, Zakonom ubrza usklađivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada, da strukovno obrazovanje postane privlačno mladima, da im omogući stjecanje kompetencija za osobni i profesionalni razvoj te za nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje.

– Učenje temeljeno na radu podiže kvalitetu strukovnog obrazovanja, a suradnički odnosi između strukovnih škola i gospodarstva čine ga fleksibilnim i prilagodljivim. Učenjem na radnome mjestu učenik se postupno uvodi u svijet rada, ono pridonosi razvijanju poduzetničkoga duha, poštovanju standarda u struci. Slijedom toga, razvili smo model hrvatskoga dualnog obrazovanja koji je u eksperimentalnoj provedbi i koji je prema povratnim informacijama iz škola dobro prihvaćen, a želimo ga i zakonski regulirati.

Glavni je motivacijski pokretač za uključivanje gospodarskih subjekata upravo osposobljavanje budućih zaposlenika na visokoj razini, jer učenici pod vodstvom i nadzorom mentora u realnom radnom okruženju stječu kompetencije neophodne za učinkovit i produktivan rad u određenoj kvalifikaciji. Dualni model ići će u primjenu tamo gdje postoje uvjeti, gdje poslodavci pokažu interes da prihvate učenika na naukovanje i gdje su i svi drugi uvjeti ispunjeni, a ne da dijete bude prepušteno samo sebi. Jer, upravo je mnogo takvih zamjerki bilo upućeno Jedinstvenom modelu obrazovanja pa sve to želimo ispraviti ovim zakonom – kaže Vlado Prskalo.

MANJE PRAKSE NEGO U JMO-u

U Hrvatskoj obrtničkoj komori nisu blagonakloni prema budućem zakonu, jer u njemu ne vide ništa posebno novo, a prema riječima Mirele LEKIĆ, voditeljice Odjela za obrazovanje u HGK-u, eksperiment s dualnim obrazovanjem loš je za učenike, jer ide korak unatrag i smanjuje fond sati prakse u odnosu na JMO, a povećava ga jedino u odnosu na klasični model strukovnog obrazovanja.

– U eksperimentalnom dualnom modelu učenik ostaje učenik i nije zaposlenik, prima naknadu, a ne plaću, nema mirovinsko osiguranje – baš kao ni u JMO-u. Broj sati koje provede kod poslodavca manji je nego u JMO-u, a u radnoj verziji zakona nema ni definiranog sustava osiguranja kvalitete odnosno licenci i kompetencija koje bi poslodavci morali imati, a sve je to u JMO-u riješeno.

I nije trebalo raditi novi zakon nego sve riješiti Zakonom o strukovnom obrazovanju. Još 1994. godine pokušali smo s dualnim obrazovanjem po uzoru na njemački model, ali nismo mi Nijemci. U nas to ne može funkcionirati i zato smo 2003. razvili Jedinstveni model obrazovanja odnosno JMO, u kojemu imamo alate osiguranja kvalitete, ali kad nema suradnje s resornim ministarstvom i sa školama onda to teško može uspjeti.

Sam je zakon na začetku, to je dokument u nastanku na kojemu će trebati ozbiljno raditi, jer su u ministarstvu u radnu verziju ubacili i mnoge čudne odredbe – od kažnjavanja poslodavaca umjesto da ih se stimulira i motivira da se uključe u obrazovni proces pa do ideje da se sve ovlasti prenesu na gospodarsku komoru. I mislim da tu nema ničega novog u odnosu na Jedinstveni model obrazovanja – smatra Mirela Lekić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Marijan ŠIMEG ]