… iz znatiželje i ambicije prijavio na natječaj za stipendiju HMC (Headmasters’ and Headmistress’ Conference) koja daje mogućnost srednjoškolcima središnje i istočne Europe da završe srednjoškolsko obrazovanje u nekoj od škola u Ujedinjenoj Kraljevini (HMC je profesionalna udruga ravnatelja vodećih neovisnih škola [independant schools], odnosno privatnih škola).

OBVEZATNI DRESS CODE

Kroz natječaj je trebalo, uz priložene ocjene i preporuke mojih profesora u Zagrebu, napisati motivacijsko pismo, proći ispit iz engleskoga jezika i intervju s predstavnicima HMC-a. Kada sam jednu zimsku večer, potpuno nenadano primio e-mail o dobitku stipendije, preplavili su me razni pozitivni osjećaji, poput uzbuđenja i znatiželje, jer tada brizi i upitnicima nije bilo mjesta u mojoj sretnoj glavi.

Međutim, kako se vrijeme moga odlaska u Ujedinjenu Kraljevinu približavalo, broj se stvari na mojoj listi Things to do before the UK povećavao. Posebice se isticao zbunjujući naputak za kupnju crnih hlača i cipela za odijelo te kravate i većega broja bijelih košulja, slijedeći uputu za dress code iz svoje buduće škole, u kojoj je odijelo, uz školski sako, obvezatno za svakoga učenika škole Stamford.

U početcima moje engleske avanture u rujnu 2018. kad sam se doselio u Stamford sve je bilo toliko uzbudljivo da mi se doimalo nestvarno; kao da me netko ubacio u engleski film, čak su mi se i moji novi profesori činili kao da sam ih već vidio u nekoj britanskoj seriji. Stolovi za biljar i stolni tenis u prostorijama škole oborili u me s nogu, ali i za to je bilo rješenja, jer je tamo postavljeno i nekoliko sofa za učenike da se odmore i druže između školskih satova.

PRVI SUSRET S ENGLESKIM ŠKOLSTVOM

Odmah sam shvatio da je to nešto potpuno drukčije od onoga što ja smatram srednjom školom, poučen dakako hrvatskim iskustvom. Iako sada već pohađam školu Stamford godinu dana i nekoliko mjeseci i na sve to sam se već pomalo naviknuo, katkad se zamislim i cijela mi moja engleska sredina i avantura izgleda nestvarno kao i prvog dana.

Velika razlika između hrvatskog i britanskog obrazovnog sustava jest da je četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje u Ujedinjenoj Kraljevini podijeljeno na dvije cjeline od dvije godine od kojih svaka zahtijeva ispite s vanjskim vrjednovanjem, poput mature.

Završna cjelina od dvije godine koju pohađam zove se Sixth Form pa iako mnogi misle da je ona ekvivalent hrvatskom 3. i 4. razredu srednje škole (gimnazije), no to nije usporedivo, s obzirom na to da je to obrazovno razdoblje više okrenuto prema budućem usmjerenju, dok su u Hrvatskoj 3. i 4. razred srednje škole još uvijek vrlo opći u smislu obrazovnoga programa. Sixth Form temelji se na načelu da svaki učenik odabire tri ili četiri predmeta, tzv. A levels, s time dauz to u UK postoji i škotski te međunarodni (IB) obrazovni sustav.

Predmeti se slušaju svaki dan blok-sat te usmjeravaju učenika prema željenoj profesionalnoj karijeri. Mnogi moji hrvatski poznanici bili su u čudu kad sam im rekao da slušam samo četiri predmeta, misleći da je to lagano, ne znajući njihov opseg niti vještine koje se uče unutar njih.

Stamford – grad tradicije 

Stamford je gradić od oko 20 000 stanovnika, smješten u pokrajini East Midlands, oko sat i pol vožnje vlakom sjeverno od Londona.

Cijeli grad izgleda kao da je stao u vremenu (Sama škola – Stamford Endowed Schools – osnovana je 1532. godine!), jer je većina lijepih kamenih zgrada izgrađena još u 18. stoljeću te su danas zaštićene kao kulturna baština, a nove su zgrade rađene u modernom, ali vrlo sličnom stilu. Također stanovnici Stamforda nisu ništa manje „kriviˮ za taj tradicionalni, engleski duh koji vlada gradom jer su uvijek spremni za organizaciju nekog od životopisnih sajmova. Jedan takav bio je Georgian Festival koji je u oživio bitku protiv Napoleona u Stamfordu, dok je većina stanovnika ponosno hodala gradom u pravim, baroknim odorama za vrijeme festivalskog vikenda. Izgleda da svi stereotipi o tradicionalnim engleskim krajevima žive u Stamfordu, ali ja doista uživam u svojem tamošnjem boravku, jer je Stamford jako šarmantan gradić koji mi se odmah uvukao pod kožu.

…………………

 Iako bi se moglo pomisliti da je priprema tijekom ove dvije godine usmjerena samo na upis na fakultet, u engleskim školama ravnopravno se priprema i za svijet rada (pisanje i višekratno „brušenjeˮ životopisa, „probniˮ razgovori za posao sa stvarnim poslodavcima koji surađuju sa školom, osvrt poslodavca na nastup učenika na intervjuu i sl.), ali i za opciju slobodne godine (gap year) u kojoj učenici stječu životna iskustva kroz rad i putovanje, što se također cijeni u pripremi za kasniju karijeru.

SAMOSTALNO ISTRAŽIVANJE I TERENSKA NASTAVA

Primijetio sam da je jedna od najvećih razlika između dvaju obrazovnih sustava to što se u UK uz teoriju poučavaju i stručne vještine potrebne za rad u određenom području, dok se u Hrvatskoj traži od učenika da zapamte veliku količinu činjenica iz mnogo područja koje se, znajući iz vlastitog iskustva, vrlo brzo zaboravljaju jer ih je previše, međusobno su nepovezane kroz predmete i ne uče se u praksi.

U Stamfordu smo se, primjerice, unutar redovite nastave geografije naučili koristiti geoinformacijskim sustavom (GIS) koji je iznimno važan u raznim područjima jer omogućava istraživanje te uređivanje i proizvodnju digitalnih karata s mnogim analitičkim slojevima. Štoviše, A level geografija zahtijeva posvećenost učenika s obzirom na to da 20 posto završne ocjene nosi samostalni rad koji se temelji na kompletno izvedenom i napisanom istraživanju (od prijave projekta i metoda do analize i interpretacije) u opsegu od oko 15 000 riječi!

Sviđa mi se što smo bili potaknuti da sami odaberemo geografsko područje interesa, stoga sam ja istraživao identitet mjesta (place identity) oblikovan zvukolikom (soundscape) u Zagrebu, u sklopu čega sam proveo 60 anketa, intervjue, snimanje buke i GIS-analizu.

Naravno, to je bilo moguće zato što su nas profesori za vrijeme nastave iz geografije proveli kroz sve faze istraživačkog procesa i metoda koje smo višekratno vježbali na manjim zadatcima. Vrhunac nastave iz geografije za mene je bila stručna terenska nastava tijekom koje smo detaljno znanje o geografskim procesima primjenjivali u stvarnom okolišu, izvan učionice.

Primjerice na petodnevnoj terenskoj nastavi u planinama Walesa istraživali smo ledenjačku dolinu i ostale geomorfološke oblike nakon detaljno obrađene velike lekcije o ledenjačkom reljefu. Također smo slušali o strategijama regeneracije gradova kroz kulturu i svjedočili koliko je to bilo uspješno u posjetu Kingston-Upon-Hullu, engleskom gradu kulture iz 2017., nakon što smo u školi obradili cjelinu o načinima upravljanja i brendiranja gradova.

KAZALIŠNI STUDIJI

Predmet Drama i kazališni studiji (Drama and Theatre Studies) posebno me oduševio zato što potiče kreativnost, a što mi se čini da je zanemareno u hrvatskom obrazovanju, a nama učenicima omogućava da se izrazimo glumom.

Primjerice, učimo adaptirati romane kroz različite kazališne stilove te ih onda izvodimo, bilo u smislu prakse ili pak kao ispitnu predstavu. Potiče se kreativnost, ali se i traži od nas znanje i obrazloženje za stilsku izvedbu svakoga trenutka.

Također čitamo dramska djela svjetske i engleske književnosti te razgovorom razrađujemo integriran pristup produkciji: od glume do dizajna svjetla i zvuka te režije o kojima onda pišemo eseje. Za svaki tekst potrebno je upoznavanje i povijesne podloge u kojoj djelo nastaje. Također uživo gledamo predstave o kojima učimo pisati neku vrstu kazališne kritike kroz strogo strukturirane eseje koji su onda bodovani: profesor komentira gotovo svaku rečenicu na temelju strukture akademskog teksta, linije argumentacije, iznesenih primjera, usporedba itd.

Takav stil ocjenjivanja eseja koji strogo prati tekst primjenjuje se u svim ostalim predmetima koji zahtijevaju eseje, u koje spadaju svi društveno-humanistički predmeti poput povijesti i geografije. U nastavi psihologije, primjerice, u esejima se traži da vrjednujemo svako istraživanje i teoriju o kojoj detaljno učimo, što znači da smo potaknuti na kritičko razmišljanje i komparacije o njihovim pozitivnim i negativnim stranama. Eseji, dakle, zahtijevaju prethodno usvojeno znanje i vještinu pisanja znanstvenog teksta. I samo za primjer: eseji od 3-4 stranice pišu se za sve takve predmete svakoga tjedna.

ŽIVOT U ŠKOLSKOM ĐAČKOM DOMU

U Stamfordu živim u domu (boarding house), što je također dio stipendije. Život u domu moje škole pružio mi je baš ono što svaki učenik „želiˮ, a to je boravak 24 sata dnevno sedam dana u tjednu unutar školske institucije, vođene našim profesorima. Iako su izlasci strogo kontrolirani, što može zakomplicirati večernje provode subotama, to ima i svojih dobrih strana kad zatrebaš pomoć sa zadaćom u zadnji tren.

Škola funkcionira kao velika zajednica, čemu pridonosi dugo trajanje školskoga dana (8:40 – 16 sati), velik broj učenika koji su u školskom domu te puno profesora koji žive u blizini škole, a ja ponosno mogu reći da sam nakon godinu dana upoznao članove obitelji i djecu, pa čak i pse većine svojih profesora!

Nakon nekog vremena uopće mi više nije bilo neobično sretati profesoricu koja u papučama šeta psa u nedjeljno jutro! Tamo nema stroge crte koja odvaja privatni život od škole jer sam primijetio da mnogim profesorima, ali i učenicima baš ta ista škola postane način života. I to način života koji nije moguće potpuno usporediti jer su okolnosti, dinamika i odnosi toliko drukčiji da se ne mogu jednostavno prevesti na nešto što mi poznajemo u Hrvatskoj. Stoga je ovo moje veliko iskustvo vrijedno upravo u tome što se iskoračuje iz poznatoga i daje mi podlogu za usporedbu dviju kultura i obrazovanja koje sam osobno upoznao i prošao.

SPORTSKI VIKENDI

Način školskoga života različit je i tijekom vikenda. Dok su srednjoškolske subote u Hrvatskoj većinom rezervirane za odmor, pri čemu i sama pomisao na školu taj dan nekome stvara grč u želucu, u Engleskoj su subote rezervirane za razne jutarnje školske aktivnosti poput medicinske grupe ili geografskih priprema za ispit, a tijekom dana su na redu sportski dvoboji s drugim školama od kojih je daleko najpopularniji ragbi.

Nakon prvotnoga šoka, naviknuo sam se na to da se ponedjeljcima neki dečki pojave s masnicama po licu što odražava njihov žar u subotnjoj borbi za pobjedu u tom naizgled finom engleskom sportu. Također, unutar kompleksa naše škole smješteni se teretana, bazen i razna sportska igrališta koja se tijekom proljeća i ljeta pretvaraju u teritorij gdje „ginu” igrači kriketa kako bi obranili školske boje.

Škola ima i veliki glazbeni odjel te se potiče zajedničko muziciranje kroz velik broj različitih ansambla i orkestra. Član sam Ansambla saksofona i Koncertnog benda i često sviramo na humanitarnim koncertima. Slično iskustvo imao sam i u „starojˮ školi u Zagrebu, u nastupu na velikom dobrotvornom koncertu (DON), koji organizira Gimnazija Tituša Brezovačkoga.

Dvije potpuno različite škole, iako miljama daleko, njeguju istu vrijednost pomaganja ljudima u potrebi u raznim humanitarnim koncertima i akcijama.

Uz novo obrazovno iskustvo, moja engleska škola donijela mi je iskustvo upoznavanja i učenja druge kulture, usavršavanja jezika, mnoge nove prijatelje, zgode i prilike te je tako na razne načine i u punom smislu postala moja avantura za život! [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Pavel GULIN ZRNIĆ | Stamford Endowed Schools | Ujedinjena Kraljevina ] 

……………………..

Shakespeare na školskim kazališnim daskama 

Jedan od meni najdražih događaja godine u Stamfordu bila je naša velika školska produkcija Shakespearove komedije Dvanaesta noć (Twelfth Night) koja je ujedinila sve ljubitelje drame i stvorila baš lijepu zajednicu.

Pod redateljskim vodstvom naše profesorice, originalnu Shakespeareovu predstavu smjestili smo u 1920-te, doba charlestona i jazza. Nakon mnogo tjedana proba uslijedio je vrhunac – trodnevna izvedba u velikoj školskoj dvorani. Ove nas godine čeka novi izazov, a to je mjuzikl Legally Blonde na čijoj je pripremi jednako uzbudljivo raditi.

…………………