Erasmus+ već godinama slovi kao jedan od najuspješnijih europskih obrazovnih programa, no kako ga doživljavaju oni koji ga svakodnevno provode? Odgovor pokušava dati međunarodno istraživanje koje su provele Jelena KOVAČEVIĆ iz Ekonomske škole Požega i Vedrana PRKIĆ iz Obrtničko-industrijske škole Županja.
U ISTRAŽIVANJU JE SUDJELOVALO 512 nastavnika i obrazovnih stručnjaka iz više europskih i izvan-europskih zemalja. Rezultati pokazuju vrlo visoko zadovoljstvo programom, ali i upozoravaju na izazove koji bi mogli ograničiti njegovo daljnje širenje među nastavnicima.

♦ Najveća prepreka nisu ni učenici ni novac
Iako se često može čuti da je problem pronaći motivirane učenike ili osigurati financijska sredstva, rezultati istraživanja govore nešto drugo.
Najvećim problemom nastavnici smatraju administrativno opterećenje. Oko 65 posto ispitanika smatra da je papirologija vezana uz Erasmus+ projekte prezahtjevna, dok gotovo 70 posto kao značajnu prepreku navodi nedostatak vremena.
Zanimljivo je da financije većina ispitanika ne smatra ključnim problemom, a motivacija učenika također nije prepoznata kao ozbiljna prepreka provedbi projekata.

♦ Financijska naknada ili konkretnija smanjenja satnica za koordinatore!
Na društvenim mrežama Erasmus+ često izgleda kao prilika za putovanja, upoznavanje novih kultura i razmjenu iskustava.
No, odgovori nastavnika pokazuju i drugu stranu priče.
“Nastavnici uglavnom nisu zainteresirani za sudjelovanje u Erasmus+ projektima zbog velikog broja sati i odgovornosti koje oni donose.”
Jedan od sudionika istraživanja upozorava da koordinatori projekata često rade i izvan radnog vremena:
“Vikendi su uglavnom radni za koordinatore, a najčešće oni koji su na mobilnosti trebaju biti aktivni i u privatno vrijeme.”
Drugi smatraju da je upravo administracija najveći razlog zbog kojeg dio nastavnika odustaje od uključivanja:
“Možda manje papirologije, jednostavniji obrasci…”
Iako većina ispitanika Erasmus+ vidi kao vrijednu priliku za profesionalni razvoj, dio njih smatra da se golemi angažman projektnih koordinatora i članova timova nedovoljno prepoznaje i vrednuje.
U otvorenim odgovorima više je puta istaknuta potreba za financijskom naknadom, priznavanjem rada kroz nastavničku normu te smanjenjem satnice za one koji vode projekte.
Jedna od najupečatljivijih izjava u istraživanju dolazi upravo od nastavnice koja je, unatoč pozitivnim iskustvima, odlučila odustati od daljnjeg sudjelovanja:
“Financijska naknada ili konkretnija smanjenja satnica za koordinatore! Ja sam odustala od Erasmusa, unatoč sjajnim iskustvima. Shvatila sam da sam jeftina radna snaga na kojoj počiva uspjeh Erasmusa. Tu ne mislim samo na moju instituciju nego i na krovnu, europsku. To je rudarski posao, a radiš ga besplatno. Tko voli, nek izvoli, ja više neću. Sudjelovanje i angažman učenika također ovise o našem radu i znanju. Treba platiti učitelje!”
Nekoliko ispitanika posebno je naglasilo da Erasmus+ projekti ne bi smjeli ovisiti isključivo o entuzijazmu pojedinaca, već bi škole trebale osigurati veću podršku nastavnicima koji ih provode.
“Edukacija o izradi projekata. Sustavno poticanje i podrška za izradu i provedbu projekata od strane ravnatelja škole.”

Većina ispitanika smatra da je sudjelovanje u Erasmus+ programu pozitivno utjecalo na njihov profesionalni razvoj i karijeru.
Gotovo 70 posto nastavnika želi ponovno sudjelovati
Već na početku istraživanje šalje jasnu poruku – unatoč izazovima nastavnici Erasmus+ i dalje doživljavaju kao jedno od najvrjednijih iskustava u svojoj profesionalnoj karijeri.
Gotovo 70 posto ispitanika želi ponovno sudjelovati u Erasmus+ aktivnostima, dok bi približno jednak broj nastavnika program preporučio svojim kolegama.

Istraživanje Jelene KOVAČEVIĆ iz Ekonomske škole Požega i Vedrane PRKIĆ iz Obrtničko-industrijske škole Županja možete preuzeti i pročitati na poveznici OVDJE.
■ IZ DRUGIH MEDIJA | praksa.info | Cijeli tekst pročitajte OVDJE ■

