Naša blogerica, učiteljica Elizaveta KAPUSTINA objašnjava što uzrokuje probleme u modernom obrazovanju.

Zamislite autocestu po kojoj jure automobili i gdje nema mjesta za bicikliste i pješake, a zaustavljanje je dopušteno samo u slučaju tehničkoga kvara. Ako se na autocesti svaki automobil počne kretati brzinom koja mu je najugodnija i pojave se biciklisti i pješaci, tada nastaje kaos i nesreća je neizbježna.

Zašto u školi, u istom razredu gdje se krećemo obrazovnom stazom koja obično zahtijeva brzi ritam usvajanja gradiva, radimo s tako različitom djecom? Tempo rada, razvijenost fine motorike, oblikovanje fonemskog sluha, psihološka zrelost i spremnost za školu – na sve to treba obratiti pažnju prilikom formiranja razreda.

Odjednom ne postoje osnove na koje se možete osloniti prilikom poučavanja na nastavi. Svatko je individualan te katkad ne znaš koga s kim posjesti, koliku razinu discipline zahtijevati, kojom brzinom govoriti i diktirati.

Događa se da imate krupnu i visoku djecu, ali slabog vida, stoga ih, prema liječničkim uputama, ne bi trebalo posjesti dalje od treće klupe, ali istodobno imate i sitnu djecu koja k tome još kasne u psihološkom razvoju ili razvoju govora. Jedne morate smirivati, dok su drugi šutljivi, ali ih ne smijete izgubiti iz vida.

Ranije je škola provodila razne vrste testova i preporučivala programe u skladu s njihovim rezultatima, postojala je dopunska nastava. Danas se očito smatra kako učitelj može sve i nastava se više oblikuje prema roditeljskim preferencijama.

Bez obzira na to koliko je program dobro osmišljen, slab, nemotiviran učenik koji se brzo umara teško će ga svladati. Dijete će osjećati kroničan stres i umor te će biti razdražljivo. I kriv će biti učitelj: nije objasnio, nije pojasnio, nije našao pravi pristup.

Kako naći individualni pristup kad u razredu imate 30 – 35 učenika? Da ne spominjem kako je mnogima potrebna stalna psihološka i pedagoška podrška, terapija lijekovima, logoped.

Moramo priznati da se učitelj ne može istodobno baviti pedagoškom, psihološkom i medicinskom djelatnošću.

Naravno, trudimo se, ostajemo nakon nastave, radimo dodatni posao, dajemo djeci priliku da još jednom porade na gradivu koje nisu dobro razumjeli, ali to nas vodi do emocionalnog i psihičkog izgaranja, troši naše slobodno vrijeme i uskraćuje nam druženje s obitelji.

Diferencirani pristup prilikom formiranja razreda, po mom mišljenju, ima niz prednosti. Treba ga provoditi, ne samo prema mentalnim sposobnostima, već i prema sposobnostima interakcije u skupini. Uspjeh u svladavanju programa počinje s pravilno formiranom skupinom.

Neki će reći da škola ima psihološku službu koja bi trebala biti podrška učiteljima. Psihologu je potrebno određeno vrijeme da postavi psihološki profil djeteta, mora provoditi testove, vježbe, razgovore s pojedincem i kolektivom. To je opsežan i mukotrpan rad, ali je, naravno, neophodan. Uostalom, postoje djeca vrlo nestabilne psihe, s devijantnim ponašanjem, i introvertirana djeca za koju je sam boravak u skupini stresan.

Smatram da je, osim diferenciranog pristupa formiranju razreda, potrebno smanjiti i popunjenost učionice. Razumijem da je isplativije platiti učitelja koji ima 35 djece u razredu nego dva učitelja od kojih svaki ima po 15-20 učenika u učionici.

Mnogi će se sada sjetiti poslijeratne nastave, kad je u jednom razredu učilo 40 učenika. Ali vremena su bila drukčija. Djeca su bila drukčija. Strpljivija. I autoritet učitelja bio je nepokolebljiv.

Danas su druga vremena, drukčiji odgoj i drukčiji odnos prema učiteljskom zanimanju. Niti jedna direktiva Ministarstva obrazovanja, niti pompozne riječi o povratku poštovanja nastavnika nisu dovoljni kako bi se trenutačna situacija popravila.

Moramo znati da učitelj nije svemoćan. Zna mnogo toga i može mnogo toga. Mnogo, ali ne sve. U učitelje ne treba sumnjati niti ih provjeravati. Učitelju su potrebna jasna pravila ponašanja, ugodni radni uvjeti te da poštuju njega i njegov rad, živahan i kreativan. Bez svega toga počet će kolaps u školskom sustavu obrazovanja, ako već nije.

………………

NAPOMENA

• RUSIJA: Mel.fm – portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm
• Photo by National Cancer Institute on Unsplash