Među polaznicima bilo je iskusnijih autora poput Ive Lipanovića, koji je dokumentarno-eksperimentalnim filmom „Monumenti“ zaradio najveći aplauz gledatelja, i Lare Popović. Lipanović isprva predstavlja bivšu vojnu zonu Monumenti, nudeći nam gotovo lirske vizure eksterijera derutnih objekata uronjenih u bujnu vegetaciji i njihovih devastiranih interijera.

Potom mu se oko zaustavlja na partizanima i partizankama oslikanim na zidovima jedne zgrade. Njih odmah potom „oživljava“, pa likovi pod punom ratnom opremom silaze sa svojih pozicija i nanovo osvajaju prostor Monumenata.

Autor na taj način budi kod gledatelja niz asocijacija zahvaljujući kojima film dobiva punoću i težinu.

Crno-bijeli nijemi igrani film „The Faux Savior“ Lare Popović nastao je u sklopu redovne klupske produkcije ali je zbog autoričine hiperprodukcije zabunom prikazan umjesto „The Nightmarea“. Vječna borba dobra i zla kao i bespomoćnost maloga čovjeka prikazani su na alegoričan način, a publika je pohvalila kostime, glumu i kameru Marka Krnjajića. 

„Statisti na prvoj poziciji“ Luke Tominića govori o autorovom iskustvu statiranja na setovima filmova i promidžbenih spotova.

Na žalost, zanimljiva priča nije popraćena kvalitetnim tonom zbog čega film itekako pati. „Romski film“ Ise Bajramovića o obitelji koja se bavi sakupljanjem starog željeza i 12 godina čeka hrvatsko državljanstvo načeo je zanimljivu temu koja zahtjeva podrobniju obradu.

S druge strane, „Radnica“ Olivere Jović o ženi zaposlenoj putem poticaja HZZ-a nije uspjela progovoriti filmskim jezikom, dok je „Šlag na kraju“ Sandija Puđe o depresivnom studentu nedovoljno razrađen.

Ostvareni filmovi prošli su nakon premijere kroz Kritičko rešeto snimatelja Marka Krnjajića koji je vodio živahnu analizu i diskusiju s gledateljima.

Cijeli tekst vidite OVDJE !