Djeca s autizmom neugodne mirise udišu duboko te s jednakim zanosom kao i ugodne.

Većina djece udiše ugodne mirise mnogo dublje nego neugodne. Ali, djeca s autizmom udišu otprilike jednaku količinu zraka bez obzira na to je li u njemu miris ruža ili pokvarenog mlijeka. Taj desetominutni test mogao bi pomoći liječnicima da lakše i prije otkriju autizam, sugerira novo istraživanje.

To otkriće pokazuje da bi testiranje mirisa jednog dana moglo ponuditi brz i jednostavan način za ustanovljavanje autizma. Sličnim testovima već se pokušava otkriti rizik od demencije kod starijih osoba (zato što se osjećaj za miris smanjuje prije gubitka pamćenja kod ljudi koji pate od Alzheimerove bolesti). Ali, treba imati na umu da je ovo istraživanje bilo manjeg spektra i da se svi istraživači ne slažu sa zaključcima istraživanja.

„To je dobra ideja“, kaže Neil Martin, psiholog na Sveučilištu Regent u Londonu, koji istražuje osjećaj mirisa. Ipak, on smatra da još ne možemo izvoditi nikakve zaključke iz ovog istraživanja.

Johannes Frasnelli slaže se da nas čeka još puno posla prije nego sve bude spremno za kliničku upotrebu. Kao znanstvenik koji se bavi neuroanatomijom, on proučava strukturu mozga i živčanog sustava na Sveučilištu Quebec  u Kanadi. Frasnelli smatra da su autori spomenute studije došli do zanimljivih podataka.

Istraživači su i prije pokušavali naći vezu između autizma i osjećaja mirisa, ali ti rezultati nisu obećavali, smatra Liron Rozenkrantz, neurobiologinja na izraelskom Institutu za znanost Weizmann.

Kod mnogih prijašnjih testova upute su davane verbalno ili u pisanom obliku. To bi moglo utjecati na rezultate, smatra Liron Rozenkrantz. Autistična djeca možda ne razumiju što istraživači traže od njih. Liron Rozenkrantz je stoga izbjegla taj problem tako što je spojila djecu izravno na uređaj za proizvodnju mirisa. Taj uređaj mjeri dubinu i dužinu udisaja.

Istraživači su radili s osamnaestero autistične i osamnaestero druge djece tipičnog razvoja za svoju dob. Sva djeca imala su oko sedam godina. Tijekom desetak minuta istraživači su emitirali 20 raznih mirisa (šampon, ruže, pokvareno mlijeko, pokvarena riba itd.) na nos svakog djeteta. Oni bez autizma udisali su dobre mirise puno dublje nego neugodne. Autistična djeca nisu prilagodila dubinu svojih udisaja.

Liron Rozenkrantz upozorava da je taj oblik testiranja još u razvojnoj fazi. „Još smo vrlo daleko od tvrdnje da imamo dijagnostički alat“ koji bi liječnicima omogućio da jednostavno otkriju autistični poremećaj.

Martin se ne slaže, smatra da istraživanje nije obuhvatilo dovoljno djece te da istraživači nisu provjerili imaju li djeca uopće dobar osjećaj mirisa.

…………….

Napomena:

• Portal Society for Science & the Public (SSP) je neprofitna organizacija posvećena javnom angažmanu za znanstveno istraživanje i edukaciju. Njegova vizija je promocija razumijevanja znanosti i vitalne uloge koju igra u ljudskom napretku.

Izvor: https://student.societyforscience.org/article/smell-test-may-detect-autism