Problem s porukama je uvijek u tome što su poput novčića složene od sadržaja s jedne strane i načina na koji je sadržaj izražen s druge. Novčić uglavnom padne tako da je način izražavanja okrenut prema gore: primatelj poruke vidi samo tu stranu pa – ako smetne s uma da postoji i ona druga – ponašanje poistovjeti sa sadržajem. I tako dolazi do teških nesporazuma. Upravo o tome govore bračni savjetnici kad upozoravaju da se 95 posto brakova raspada zbog loše komunikacije: onaj koji govori zamagli ono što misli načinom na koji to izražava, onaj koji ga sluša dodatno zamagli to što čuje načinom na koji sluša – i eto ti katastrofe. U razredu je isto kao u braku.

Dan Ariely, ekonomski bihevioralni psiholog sa Sveučilišta Duke, na svom je MOOC-u o iracionalnosti ljudskih ponašanja okupio više od 135.000 studenata. Njegova je osnovna tvrdnja da su naše odluke o ponašanjima iracionalne. Ljudi su hodajuće vreće emocija koje upravljaju većinom naših odabira i odluka. Zato je uzalud kaznama utjecati na nečije ponašanje: učenik koji se problematično ponaša ZNA da se ponaša onako kako ne smije, ali to ga ne zaustavlja. Kazna samo pridonosi da svojim dotadašnjim lošim odlukama pridoda još poneku. Pravi način postizanja poželjnih ponašanja su – veli Ariely – nagrade. Naravno, to ne znači da ćemo učeniku ponuditi bombončić da se smiri, ideja je u tome da mu pomognemo osjećati se bolje. Čovjek koji se bolje osjeća, donosi bolje odluke.

• Svake se godine u ovo doba na portalima za učitelje i po učiteljskim blogovima vrti jedan sjajan tekst oblikovan poput pisma „zločestog“ učenika.

TO „PISMO“ POČINJE OVAKO:

Rugam ti se. Teroriziram. Vrijeđam. Uništavam. Psujem. Zlostavljam. Prevrćem očima. Drsko odgovaram. Moje te ponašanje možda katkad natjeralo u plač.

Molim te, nemoj moje ponašanje shvatiti osobno. Znam da ti sad to zvuči čudno, ali ono doista nije usmjereno protiv tebe. Sjeti se one priče o čovjeku koji je imao loš dan na poslu, pa kad se vrati kući nogom šutne psa. E pa – ti si taj pas. (To je samo metafora, nisam te htio uvrijediti.)

„ZLOČESTI“ UČENIK DALJE OBJAŠNJAVA:

Ti znaš što će se dogoditi uliješ li ulje i vodu u istu posudu: ulje će plivati na vodi. Vidiš, ulje su moji strahovi i bol koju osjećam, a voda je sve ono dobro u meni. Koliko god se ja povremeno trudio da se promućkam, ulje uvijek ispliva na površinu… Nemoj me poistovjećivati s mojim bijesom i prkosom: to nisam pravi ja, to su samo moje reakcije na strah i bol… Možda se bojim da ne zaslužujem ljubav svojih roditelja… Možda me strah jer me povrijedio netko koga sam volio i komu sam vjerovao… Možda mi se dogodilo nešto užasno o čemu se ni s kim ne usudim razgovarati… i možda se prema tebi ružno ponašam baš zato što osjećam da si ti osoba koja bi mi mogla pomoći. Moje je ponašanje samo vapaj kojim tražim tvoju pomoć.

„PISMO“ ZAVRŠAVA MOLBOM KOJA BI SE OTPRILIKE MOGLA SAŽETI U TRI TOČKE:

■ 1. ■

Ne nasijedaj kad te pokušavam naljutiti. Ja samo ne znam pronaći bolji način da privučem tvoju pozornost i osjetim da ti je stalo do mene.

■ 2. ■

Budi strpljiv sa mnom, kreni polako: iznutra sam loman i povrijeđen, a tog se smeća na mojoj površini nakupilo toliko da se ne da ukloniti odjednom… Ne budi razočaran što trud, strpljenje i ljubav koju ulažeš u mene ne donosi trenutačne rezultate. Sve što ulažeš ostaje u meni kao sjeme… koje će niknuti jednoga dana… kad za to dođe vrijeme.

■ 3. ■

Molim te, molim te, molim te: nemoj odustati od mene.

Kad vas neki učenik izbezumi ponašanjem, duboko udahnite i sjetite se: ne čini to da bi vas učinio nesretnim, to njegove unutarnje rane vape za vašom pomoći. Sasvim mu sigurno nećete pomoći ako ga – kaznite.

•  Pismo možete pročitati OVDJE.

Piše: Dinka JURIČIĆ