Tragična priča o Trojanskom ratu jedna je od najpoznatijih u povijesti, no je li istinita? Prije stotinu godina njemački je poduzetnik Heinrich Schliemann pomislio kako može dokazati da se taj rat doista dogodio.

Ilijada, Homerov ep o Trojanskom ratu, jedno je od najvećih djela svjetske književnosti. Priča o strašnom ratu između Grka i Trojanaca puna je nezaboravnih događaja i likova. Za ljude klasične starine nije bilo dvojbe da su Homerovi junaci doista živjeli i da se Trojanski rat dogodio. Čak su i Rimljani veliku važnost pripisivali svojemu pretku, trojanskom ratniku Eneji koji se, pobjegavši iz Troje u plamenu, nastanio u Italiji. Slavili su Enejina potomka Romula, utemeljitelja grada Rima. No kako su prolazila stoljeća, blijedjela je slika Troje. Ostalo je samo mistično mjesto, manje ili više osuđeno na carstvo bajki.

Međutim, jedan je čovjek bio uvjeren da Homerov ep nije plod puste mašte i da pjesnikova priča sadržava više od zrnca istine o događajima koji su se zbili oko 800. godine prije Krista. Heinrich Schliemann (1822. – 1890.) bio je bogat poslovni čovjek iz njemačke države Mecklenburg i u 44. je godini krenuo tragom svojega dječačkog sna. Odlučio je proučiti antiku i pronaći poprište Trojanskog rata. Vjerovao je da je Troja na brdu Hisarliku, u blizini obale Egejskoga mora u Maloj Aziji (današnja Turska). Njegovo najsenzacionalnije otkriće bilo je takozvano Prijamovo blago, gomila zlata iz vremena oko 2400. godine prije Krista.

Pečat iz brončanog doba s hetitskim hijeroglifima

Danas su pravo blago predmeti poput metalnog oruđa, sjemenki biljaka ili razbijenih glinenih lonaca. Na temelju tih skromnih predmeta arheolozi su razvili novu teoriju o deset slojeva naselja na Hisarliku, a za jedno od njih pretpostavlja se da je drevna Troja.

Znatno prije nego što je počeo Trojanski rat, Troja je bila moćan grad i meta pljačkaša. Voditelj iskapanja u Troji Manfred Korfmann s njemačkog sveučilišta Tübingen vjeruje da se umjesto Trojanskog rata ondje dogodilo mnogo manjih sukoba. Pad Troje mogao je prouzročiti i potres. Jedan novi nalaz baca novo svjetlo na cijeli događaj: pečat iz brončanog doba s hetitskim hijeroglifima pokazuje da grad Troja uopće nije bio grčki, nego dio hetitske kulture u srednjoj Anatoliji. Među mnogim hetitskim dokumentima pronađenim u Anatoliji uskoro bi se mogli pojaviti i oni koji se odnose na sudbinu Troje i koji bi mogli poslužiti kao dokaz za Homerov Trojanski rat.