… su 15-godišnjaci koji su prema rezultatima PISA istraživanja ispodprosječni u matematičkoj, prirodoslovnoj i čitalačkoj pismenosti ( više o tome OVDJE ). PISA je projekt kojim OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) testira učeničke kompetencije za samostalno cjeloživotno učenje: njihova funkcionalna znanja i sposobnost rješavanja problema. Na slici je primjer jednog zadatka iz testa.

Zadatak o kojem je riječ beskrajno je jednostavan i bez problema bi ga bez pretjeranog razmišljanja moglo riješiti dijete u trećem razredu osnovne škole. Zašto ga 30 posto prosječnih 15-godišnjaka nije uspjelo riješiti? Jedan od najvjerojatnijih odgovora je: zato što ne znaju čitati. Čitaju riječi, ali ne čitaju smisao. Riječ je o funkcionalnoj nepismenosti, a to je upravo ono na što PISA projekt želi upozoriti zemlje uključene u projekt: u vremenima brzih promjena tržištu rada trebaju ljudi sposobni za cjeloživotno obrazovanje, ljudi koji su ovladali raznim vrstama ČITANJA, osnovnim preduvjetom za samostalno učenje. Pritom se znati čitati ne odnosi samo na čitanje vezanoga teksta, nego na čitanje slike, bilo koje vrste grafičkoga prikaza, a odnosi se i na vještinu da se usredotoče, iščitavaju bitno, povezuju, razmišljaju o tomu što čitaju, čitaju selektivno i anticipacijski.

Djecu u školama od prvoga razreda sustavno učimo čitati književne tekstove, ali nema sustavnoga poučavanja o tome kako da čitaju neknjiževne tekstove. Književno je djelo cjelovit tekst koji je nemoguće selektivno čitati. Mnoštvo je detalja, svi su na neki način povezani, svaki bi mogao biti važan, na svaki valja obratiti pozornost. Nema preskakanja! U odgovorima na pitanje o Heleninoj brzini, međutim, trebalo se koncentrirati samo na ono što je u svakoj sljedećoj tvrdnji NOVO, a to su riječi veća – ista – manja. Ponavljanje poznatih podataka u neknjiževnom tekstu ne samo da je suvišno, nego raspršuje pozornost na nebitno, usporava čitanje i ometa razmišljanje. I to je pravi problem naših učenika: neselektivno čitaju. Zasuti golemim količinama podataka među kojima im se svi čine važnima, nemaju vremena razmišljati. Zato ne vole učiti. Misle da moraju znati sve što piše u knjizi. To misle i njihovi roditelji. Katkad to misle i učitelji. Ali, zapravo ne treba znati SVE, treba znati odabrati što je VAŽNO i to naučiti.

Kako pomoći učeniku da nauči selektivno čitati? Mnoštvo je načina.

Za početak je dobro krenuti od novina i portala:

• Neka pogleda naslovnicu i izdvoji 3 najvažnije teme.
• Neka iščita neki članak i izdvoji 3 ključne misli.
• Neka sažme cijelu duplericu u dvije rečenice.
• Neka pronađe glavnu temu stranice i objasni je jednom rečenicom.
• Neka pročita članak i da mu bolji, informativniji naslov, podnaslov, nadnaslov.

Umjesto da učeniku prepričavate ono što piše u udžbeniku, zadajte mu da sam pročita i

• napiše natuknice
• sastavi podsjetnik, šalabahter, tablicu…
• izdvoji ključne riječi
• napiše sažetak
• pripremi i održi jednominutno predavanje o toj temi…

Potičite učenike da BRZO čitaju. Prosječna brzina čitanja dobrog čitača je otprilike 250 riječi u minuti. Na stranici udžbenika obično nema više od 400 riječi, što znači da je za čitanje lekcije na dvjema stranicama teoretski dovoljno dvije minute. Ne dajte im ni toliko: uključite štopericu i dajte im samo jednu minutu. Neka u tom vratolomno kratkom vremenu ulove što je bitno u toj lekciji. Nešto će uloviti, nešto neće, ali nadoknadit će to slušajući što su drugi uočili i slušajući ono što ćete im na kraju istumačiti. No, tako ćete ih naviknuti selektivno „prelijetati“ tekst, čupati informacije, stvarati veliku sliku. Na detalje će se vratiti kasnije, kad sliku bude bilo potrebno precizirati, razjasniti ono što je ostalo nejasno ili nedostaje da bi uspješno mogli riješiti zadatak/problem.

Motivirajte svoje učenike da nauče brzo čitati. Brzo čitanje je jedan od imperativa čitalačke pismenosti. Kratki informativni video o brzome čitanju s primjerima za vježbu mogu pronaći OVDJE. 

Odličan način da učenici samostalno nauče brzo čitati je aplikacija SPREEDER.

Slikom je objašnjeno kako da umjesto postojećega teksta u aplikaciju ubace onaj na kojemu žele vježbati, kako da namjeste postavke brzine i pokrenu aplikaciju.

Ne bojte se da će učenike brzo čitanje naučiti površnosti. Neće, ako ih naučite da SVE (od udžbeničkih tekstova do ugovora o kreditima) treba čitati dvaput: prvi put munjevito, prelijećući, da vide o čemu je riječ i stvore veliku sliku, a drugi put sporije kako bi ulovili baš one posebne detalje koji im trebaju.

Ono što će pritom uočiti jest da ne trebaju svima isti detalji. Da je selektivno čitanje zapravo stvar samopouzdanja: ne znaš li što ti treba – čini ti se da je sve važno. Međutim, kad si preletio cijeli tekst te imaš cijelu sliku u glavi, točno znaš što tražiš i – odabireš, ne gubiš vrijeme na manje bitno.

To je temelj brzoga učenja. I sami znate da danas imamo u razredima brzu djecu. Ne vole čitati jer im je to sporo. Ne vole učiti jer im je to sporo. Ako to nauče raditi brzo, ostat će im puno kvalitetnog vremena za razmišljanje, povezivanje i pamćenje. Vrijeme za učenje će skratiti, a rezultati učenja bit će trajniji i bolji.

Piše: Dinka JURIČIĆ