Nema sumnje da led može oblikovati planine. Znanstvenici u Južnoj Africi dodaju još jedan veliki čimbenik: udar groma. Oni tvrde da snažna, trenutačna vrućina koju stvara grom može razlomiti površine planina te se tako mogu oblikovati njihovi vrhovi.

U mnogim područjima na Zemlji, posebno u polarnim regijama i na masivima, ledenjaci rezbare dijelove planina. Polako putujući, oni mrve stjenovito tlo pod sobom. Tako se mogu odlomiti labave gromade koje ledenjaci nose sa sobom. A ledenjaci i kamene krhotine mogu izdupsti široke doline u obliku slova u.

Led može imati veliku ulogu u ponovnom oblikovanju stijena, čak i u hladnim područjima bez ledenjaka. Tamo voda otječe u pukotine i procijepe u stijenju. Kad se zaledi, led se širi, pa stijene pucaju i raspadaju se na manje komade. Planine koje su znanstvenici proučavali u Južnoj Africi rijetko se zamrznu, ali u njih vrlo često udara grom, pa se znanstvenici pitaju može li udar groma razbiti stijenu na komade.

U nekim područjima na Zemlji gromovi udaraju 150 puta po četvornome kilometru svake godine. U visokim su planinskim područjima udari groma možda i češći. Usto, grom može zagrijati okolni zrak i svaki predmet u koji udari na temperaturu od približno 30 000 Celzijevih stupnjeva za manje od 1 milisekunde. Jednako tako može pretvoriti u paru vodu koja se nalazi na stijeni. Ako je voda unutar stijene, u njezinim pukotinama, povišeni bi tlak pri pretvaranju vode u paru mogao razbiti stijenu.

Testiranje uz pomoć kompasa

Znanstvenici koji su proučavali razbijene stijene na mnogim mjestima fokusirali su se na osam lokacija. Sve su bile unutar jednoga kilometra. Na svima je bilo vidljivo mnogo znakova udara groma i mnoge su izgledale kao da su nedavno razbijene. Na njima nije bilo lišaja jer udar groma stvara tako visoke temperature da sve što raste na stijeni može biti spaljeno u sekundi. Površine razlomljenih stijena bile su tvrđe od sličnoga okolnog stijenja čiju su površinu tijekom vremena omekšale kemikalije u zraku ili one otopljene u kišnici.

Naposljetku, istraživači su se poslužili i kompasom. Njegova bi se igla u blizini tih nedavno razbijenih stijena odjednom pomaknula što znači da te stijene imaju magnetsko polje. Što su se više približavali kompasom mjestu udara groma, igla se odmicala dalje. To pokazuje da je područje u blizini udara groma magnetizirano drukčije od obližnjeg stijenja.

Iako na mnoga pitanja još nema odgovora, znanstvenici su, bez sumnje, dokazali da udari groma znatno utječu na oblikovanje stijena što geolozi dosad nisu dovoljno ozbiljno razmatrali.