Razne studije pokazuju nam da učenje napamet nije uspješna strategija učenja, te da učionice usmjerene na učitelje možda nisu najdjelotvornije strukturirane u pogledu angažiranja učenika.

Ipak, unatoč poučavanju o esencijalnim vještinama koje će učenici morati razviti da bi postali uspješni u 21. st., kao i o tome koja uvjerenja o edukaciji treba zadržati, a koja odbaciti, škole i učitelji moraju shvatiti svoju ulogu u edukaciji učenika 21. st.

NEKADA je uloga edukatora bila pripremiti učenike za specifične zadatke koje su morali naučiti rješavati. Zajednice su također bile homogenije, stoga su se specifične vrijednosti i kulture trebale prenositi i prakticirati da bi se osiguralo preživljavanje tih vjerovanja.

DANAS više ne živimo u istom svijetu. Društvo se sastoji od mješavine različitih vjerovanja i kultura. Globalizacija je otvorila svijet i dopustila ljudima da se povežu na nove i uzbudljive načine. Mi miješamo tradicije i stvaramo jedinstvene sustave vjerovanja koje se ne poučava ni u jednom razredu, ali se razvijaju u našim životnim iskustvima i strastima. Mi prenosimo svoje vrijednosti i svoje kulture bez očekivanja da će ih usvojiti naša publika – nego samo prihvatiti.

STOGA, KOJA JE ULOGA OBRAZOVANJA U 21. ST.?

Kao i uvijek, u svojoj srži, uloga edukacije je pripremiti učenike da postanu aktivni, uspješni članovi društva. Suština uloge koju edukacija ima u društvu nije se promijenila.

Ipak, došlo je do važne promjene koju moramo uzeti u obzir.

Društvo se promijenilo. Mi ne možemo adekvatno pripremiti učenike za društvo 21. st. koje postoji danas ili će postojati sutra ako ih nastavimo pripremati za društvo koje je postojalo jučer. Kako bismo pripremili učenike da igraju svoju ulogu u društvu 21. st. čiji smo dio, treba razmisliti o nekoliko stvari kada odlučujemo o tome kako će edukacija izgledati u našim školama i učionicama.

 ■  1. POUČAVANJE TREBA BITI USMJERENO NA UČENIKE ■

Dani učitelja koji drže predavanja su prošli – iako ne sasvim. Iako se poučavanje koje je usmjereno na učenike uvelike potiče u 21. st., to ne znači da učitelj više nikada ne može održati predavanje, nego da glavni izvor znanja u učionici ne bi trebao biti učitelj. Edukacija se više ne svodi na slušanje učitelja kako govori i upijanje informacija. Da bi pridonijeli društvu, učenici moraju biti sposobni za stjecanje novih informacija. Zatim moraju povezati nove informacije sa znanjem koje već imaju i primijeniti ga na rješavanje problema s kojima su suočeni. Oni neće moći pozvati učitelja da im pomogne, stoga će sami trebati „naučiti kako učiti“.

U ovom nastavnom modelu učitelj bi djelovao kao netko tko vodi i podupire učenike. Umjesto pasivnog primanja informacija, učenici bi prikupljali informacije sami, pod vodstvom svog učitelja. Potiču se različiti stilovi učenja, a učenici imaju pojačan osjećaj motivacije i odgovornosti. Upuštaju se u različite izravne aktivnosti, te pokazuju svoje učenje u mnogo različitih oblika. Učenje se svodi na otkrivanje, a ne pamćenje činjenica.

■  2. EDUKACIJA BI TREBALA BITI PROIZVOD SURADNJE ■

Učenici moraju naučiti kako surađivati jedni s drugima. U današnjem društvu ljudi surađuju s drugim ljudima diljem svijeta. Kako se od učenika može očekivati da rade s ljudima iz drugih kultura, s vrijednostima koje su drugačije od njihovih, ako nisu u stanju raditi s ljudima koje viđaju svaki dan u svojim učionicama?

Učenike bi trebalo poticati na suradnju u procesu otkrivanja informacija, njihovom povezivanju i pronalaženju smisla u tim informacijama. Suradnja bi također trebala biti dinamična. Učenici bi trebali naučiti kako prepoznati različite prednosti i talente kojima svaka osoba može pridonijeti nekom projektu, i promijeniti međusobne uloge u projektu ovisno o tim atributima.

Škole bi također trebale surađivati s drugim edukacijskim institucijama diljem svijeta da bi razmijenile informacije i naučile o različitim praksama ili razvijenim metodama. One bi trebale biti voljne promijeniti svoje metode poučavanja u kontekstu novih napredaka. 

■  3. UČENJE BI TREBALO IMATI KONTEKST ■

Učenje usmjereno na učenike ne znači da učitelj mora odustati od svake kontrole nad učionicom. Dok se učenike potiče da uče na različite načine, učitelj i dalje pruža vodstvo u pogledu vještina koje učenici moraju steći. Učitelj može pomoći učenicima da razumiju kako vještine koje izgrađuju mogu biti primijenjene u njihovim životima. Učenici će biti motiviraniji učiti nešto u čemu mogu vidjeti vrijednost.

Budući da više ne pripremamo učenike za specifične zadatke i uloge, moramo zauzeti općenitiji pristup i poučiti ih vještinama koje su korisne u bilo kojoj situaciji. Lekcije nemaju svrhu ako nikako ne utječu na život učenika izvan škole.

■  4. ŠKOLE BI TREBALE BITI INTEGRIRANE S DRUŠTVOM ■

Kako bismo pripremili učenike da postanu odgovorni građani, trebamo formulirati što je to uzoran građanin.

Škole često pokušavaju to postići organizirajući razne događaje za školsku zajednicu, potičući učenike da se pridruže raznim zajednicama ili sudjeluju u školskim projektima, te povremeno pomažući lokalnoj zajednici dobrotvornim aktivnostima.

Uz moć tehnologije i internet, učenici današnjice mogu učiniti i više od toga. Naša zajednica više nije samo područje oko same škole, nego obuhvaća cijeli svijet.

Edukacija treba pomoći učenicima da sudjeluju u globalnoj zajednici i nađu načine da utječu i na područje šire od svog susjedstva. To ne znači da ne trebaju učiti o vrijednosti pomaganja drugima u svojoj okolini i o važnosti zaštite svog neposrednog okoliša, nego da trebaju učiti i o tome kako pomoći i kako zaštititi svijet koji je izvan njihovog dosega, ali je svakog trenutka sve bliži.

 ……………….

Napomena:

• Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju poučavanja u 21. st. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju, te pomaže edukatorima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com