Eksperimentom je želio dokazati hipotezu da ljudsko ponašanje nije genetski uvjetovano, nego proizlazi iz društvene imitacije.

Za potrebe eksperimenta Bandura je snimio dva videa. U prvom su se odrasle osobe agresivno zabavljale zlostavljajući napuhanu lutku klauna (Bobo lutku) bušenjem, udaranjem i premlaćivanjem čekićem. U drugom su se odrasli mirno igrali lutkom. Eksperiment za započeo time što je  skupini od 24  mala djeteta (u dobi od 37 do 69 mjeseci) prikazao video sa zlostavljanjem lutke. Drugoj je skupini djece prikazao onaj neagresivni video, a kontrolna skupina nije gledala nikakav video. Nakon toga su djeca pojedinačno ulazila u sobu s lutkom.  Među rekvizitima u sobi bio je čekić,  ali i plastični dječji pištolj (iako ga u videu s agresivnim ponašanjima nije bilo). Kamera je bilježila njihova ponašanja. 

Rezultati su pokazali da su se djeca iz druge i kontrolne skupine, neizložena gledanju nasilja, mirno igrala lutkom. No, djeca iz prve skupine mahom su se izrazito nasilno i okrutno ponašala prema lutki, čak su i uživala u tome. U nekoliko je slučajeva njihovo ponašanje bilo agresivnije od onoga na videu. Ovdje je originalni video na kojem je to zabilježeno. 

Pitate se što mi je, zašto spominjem tako prastari eksperiment? Upravo ga zato spominjem, što je prastar, odavno poznat… Prije više od pola stoljeća Bandura je dokazao djeca uče promatrajući i oponašajući ne samo ponašanja iz stvarnoga života, nego i ona filmska… i ona virtualna. I što? Je li to zaustavilo proizvodnju igračaka koje potiču agresiju, snimanje nasilničkih filmova, dizajniranje krvoločnih igrica? Naravno da nije. Svi smo, danas više nego ikad ranije, bolno svjesni što se događa s društvom kad moćni mediji „odgajaju“ našu djecu. Dovoljno je samo pogledati vijesti… cijeli se svijet pretvorio u crnu kroniku.

Roditelj odgaja svoje dijete kao pojedinca ili člana manje skupine obitelji, porodice, bliskih prijatelja. A odgajatelji i učitelj odgajaju dijete za ponašanje u skupini: u vrtićkoj grupi, u razredu, u školi. To su dva različita oblika odgoja. Komplementarna. Roditelji uopće ne mogu povjerovati da njihovo dobro odgojeno i empatično dijete u skupini postaje drukčija osoba koje ne samo da mirno promatra kako se neki zlostavljač iživljava na žrtvi, nego sve to još i snima mobitelom, a da ni ne pokušava pomoći. Nađa djeca često nisu iste osobe kad su s nama i kad su s vršnjacima. Zato su potrebna dva odgoja: roditeljski i učiteljski.

O važnosti razvoja empatije i prevenciji nasilničkih ponašanja u skupini napisani su bezbrojni doktorati, potrošene cijele šume papira, ispričani milijuni sati predavanja, održane tisuće radionica, osmišljene tisuće projekata… No, jedan se među svima njima izdvaja. To je predivan, dirljiv projekt  20 dana dobrote koji je osmislila, pokrenula i sa svojim ‘drugim b’ oživotvorila učiteljica Sandra VUK iz OŠ Augusta Šenoe u Zagrebu. Moto projekta je:  Pridruži se, volontiraj i sudjeluj! Riječ je o projektu“koji će kod učenika razviti VOLONTERIZAM i utjecati na učeničku percepciju da uočavaju potrebite u svojoj bližoj sredini i oko sebe“, projektu u kojem učenici aktivno sudjeluju u lokalnoj zajednici i postaju njeni aktivni sudionici. U opisu projekta Sandra Vuk je napisala:

Cilj projekta je probuditi u učenicima ljubav i dobrotu, te osvijestiti važnost međusobnog pomaganja i osjećaja solidarnosti prema onima kojima je to potrebno i koji su usamljeni u dane Adventa. Učenicima kroz niz aktivnosti približiti sam osjećaj Adventa – pomoć drugima, uočiti da svi nemaju jednako, da i mala “kap čini rijeku” pozitivnih aktivnosti.

Očaravajuće je na društvenim mrežama promatrati koliko se učiteljica iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja uključilo u Sandrin projekt ili preuzelo njezinu ideju i oduševljeno sa svojim razredom osmislilo vlastitih 20 dana dobrote. Sjetite se što kažu psiholozi: 20 dana upornoga ponavljanja željenog oblika ponašanja razvija naviku! Projekt je osmišljen za adventsko vrijeme, ali nije njime ograničen. 20 dana dobrote može biti i nekih drugih 20 dana u godini… Bitno je samo da ih – bude.

Učitelji su uvijek bili savjest društva. Danas su učitelji, osim svega što inače jesu i što rade, postali i jedini istinski štit naše djece od svega zla kojim neodgovorni mediji oblikuju nemisleće, nasilno i sebično društvo. Dobar je učitelj i sam blistava kap dobrote i jamstvo da ima nade za bolje sutra.

 20 dana dobrote

Danko Butorac: Udariš dijete da ga naučiš pameti.
Ali, umjesto da si ga naučio pameti, naučio si ga da je u redu tući slabije.
Nemoj se čuditi onda zašto te zovu u školu jer tuče djecu.
Nemoj se čuditi kada bude udarao tvoje unuke.
Nemoj se čuditi kada se razvede od žene prema kojoj je bio grub.
Nemoj se čuditi kada završi u zatvoru jer se potukao.
Sve to je naučio od tebe.

Piše: Dinka JURIČIĆ

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.