Katkad nam se čini da nam je u razredima sve više učenika izgubljenih u vremenu: nefokusiranih, nikakve koncentracije, koji uvijek kasne, odgađaju, odugovlače, gube vrijeme, ostavljaju za zadnji čas, ne stignu završiti zadatak…  

Sat je alat pomoću kojega učenici stječu jednu od temeljnih generičkih kompetencija: upravljanje vremenom. Upravljati vremenom ne znači samo rasporediti ga tako da se bez panike stigne obaviti ono što mora biti napravljeno, znači i puno više: proaktivnost i planiranje, postavljanje granica, raspodjelu posla, određivanje ritma, donošenje dobrih odluka, pridržavanje odluka, pravodobno  izvršenje zadatka… Nismo rođeni s vještinom upravljanja vremenom, to je vještina koju treba naučiti. Kako?

1. Upravljanje vremenom u učenju

Francesco CIRILLO bio je student koji si je krajem prošloga stoljeća osmislio simpatičnu osobnu metodu upravljanja vremenom u učenju. Nazvao ju je pomodoro tehnika prema tajmeru u obliku rajčice koji je u to vrijeme bio pravi pomodni hit i sjajno se prodavao ljudima u čije štednjake nisu bili ugrađeni tajmeri.

Cirillova pomodore tehnika u samostalnome učenju bila je vrlo jednostavna: gradivo koje je morao naučiti podijelio bi na manje cjeline svladive u 25 minuta i namjestio tajmer da zvoni kad mu vrijeme za učenje jedne cjeline istekne. Na znak tajmera da je vijeme isteklo, kvačicom je obilježio da je taj dio učenja uspješno završen, a zatim uzeo odmor od 5 minuta. Pa ponovio ciklus u učenju sljedeće cjeline. Nakon svaka četiri ciklusa učenja produživao je duljinu odmora  za pet minuta. Odmor je koristio za neku fizičku aktivnost koja ga je natjerala da se duboko nadiše i preplavi svoj mozak kisikom pripremajući ga za sljedeći ciklus učenja. Ova ilustracija objašnjava zašto.

2. Upravljanje vremenom u poučavanju

Kad je riječ o razvijanju vještine upravljanja vremenom u poučavanju, problem su razredi bez sata, timera, štoperice…  Vrijeme je u svijesti čovjeka vrlo relativno: zanimljiv sat proleti u hipu, dosadan sat je beskrajan, a jedna minuta ugodnog čavrljanja pod odmorom neusporedivo je kraća od deset mučnih sekundi iščekivanja da te učitelj prozove.  Tražeći od učenika da nešto rade sve dok ne kažemo da je vrijeme isteklo, ne pomažemo im da nauče upravljati vremenom. Za upravljanje vremenom potrebni su orijentiri.

Upravo tomu služi metoda poučavanja popularno nazvana metodom šest loptica. Riječ je o tome da i svoje i učeničke  aktivnosti ograničimo na 3 minute (one dragocjene tri minute njihove sposobnosti maksimalne koncentracije) te da čestim i brzim promjenama tipa aktivnosti dinamiziramo sat.

3. Upravljanje vremenom u odgovaranju

Jako zgodna metoda navikavanja na upravljanje vremenom je pripremanje jednominutnoga govora. Stari su grčki retoričari jednominutni govor smatrali vrhuncem dobroga govorništa: u jednoj je minuti trebalo zainteresirati publiku, objasniti im što se od njih očekuje te ih nagovoriti da to i učine. Takav je govor nemoguće isisati iz prsta, mora ga se dobro pripremiti.

Jednominutni govor sjajno možemo iskoristiti pri ispitivanju učenika. Za domaću zadaću ponudimo im nekoliko otvorenih pitanja i najavimo da će na ta pitanja sljedeći sat odgovarati jednominutnim govorima koje trebaju kod kuće pripremiti. Imaju na raspolaganju jednu minutu da kažu ono najvažnije što smatraju da o tom pitanju treba reći/znati te da svojim odgovorom sve nas koji ih slušamo uvjere i da znaju gradivo i da su zaslužili visoku ocjenu. Oni koji uspiju na otvoreno pitanje doista potpuno i jasno odgovoriti jednominutnim govorom zaista su zaslužili najviše ocjene. Zašto? Zato što su pripremajući taj govor razmišljali, kombinirali, odvojili ono što je važno od svega što je nevažno…, zato što su to strukturirali tako da i njima i slušateljima bude jasno, i zato što su nisu prekoračili ograničenje koje su dobili. Upravljali su vremenom.

Dobri učitelji učenicima uvijek vrednuju samo ona znanja i vještine koje su im pomogli steći i razviti. Elementarno je nepošteno učeniku dati slabu ocjenu i napisati primjedbu da ne zna upravljati vremenom, da ništa ne stigne, da kasni, odgađa… ako mu nismo pomogli razviti te vještine načinom na koji ga poučavamo, načinom na koji ga pitamo i načinom na koji ga učimo samostalno učiti.

Piše: Dinka JURIČIĆ

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.