Savjeti stručnjaka
PLANIRANJE, PLANIRANJE I PLANIRANJE
‘Iskusni učitelji ne bi trebali planirati lekcije. Većini najboljih planiranje je nepotrebno’
objavljeno: 5. veljače 2016.

U nedavnom intervjuu britanska ministrica obrazovanja Nicky MORGAN sugerirala je da „učitelji provode previše vremena na ocjenjivanje ili planiranje lekcija umjesto da se fokusiraju na poučavanje“.

Iako su njezine opaske uvelike negativno primili učiteljski sindikati, ona je donekle u pravu. Odlazak u krevet prije ponoći učitelju je rijetka prilika tijekom tjedna.

Većina učitelja je zatrpana ocjenjivanjem, planiranjem i odgovaranjem na pitanja roditelja: ako postoji nešto što se može poduzeti da bi se taj teret smanjio, učitelji bi to objeručke prihvatili.

Bez obzira na to, prijedlozi Nicky Morgan ne zahvaćaju srž problema: pravo pitanje nije kako minimizirati službeno planiranje lekcija, nego zašto je to uopće potrebno.

Uzmite u obzir obuku jazz pijanista.

Prvotno, on uči napamet gotove solaže i zatim ih svira iz glave. Pijanist svladava ljestvice koje koristi u solo sviranju, što daje iluziju improvizacije.

Naposljetku, pijanist može potpuno improvizirati i biti potpuno usklađen sa sastavom. Glazbenik posjeduje najveću moguću fleksibilnost, a grupa postaje organizirana cjelina veća od zbroja svojih dijelova.

ISTO VRIJEDI I ZA POUČAVANJE. U ranim danima detaljno planiranje je možda potrebno kao podrška. Kasnije, nakon što je učitelj poučavao iste teme više puta, dijelovi lekcija mogu se iz pamćenja ponavljati za različite razrede.

Tijekom vremena cijele lekcije mogu se improvizirati i prilagođavati specifičnim potrebama učenika tijekom izvođenja lekcije.

Dakako, neki element planiranja je uvijek potreban.

Učitelji često moraju stvarati resurse i, naravno, moraju imati ideju o cilju koji bi željeli postići u nekom razdoblju. Ali, birokratski procesi prema kojima planiranje mora biti provedeno nisu samo veliki gubitak vremena, nego i umanjuju kvalitetu poučavanja.

Time je izgubljeno dragocjeno vrijeme za druge aktivnosti. Prinuda da se svaka lekcija poučava na isti način guši spontanost i slobodu prilagodbe stalno promjenjivim zahtjevima učenika.

Međutim, najviše od svega frustrira to da planiranje ne funkcionira. Kao učitelj latinskog i grčkog, ja ne mogu pouzdano predvidjeti koliko dugo će razredu trebati da završi neki prijevod. Oni ga mogu završiti u rekordnom vremenu, pa mogu nastaviti s lekcijom.

S druge strane, to može potrajati i većinu sata, ili – vrlo često – javlja se neki problem koji zahtijeva podulje objašnjenje i zadatak se produljuje i na sljedeći dan.

Ta varijabla čini veći dio planiranja lekcije beskorisnim, pogotovo zbog toga što se očekuje da planiranje bude, do u minutu, precizno.

  • Ipak, učitelj u Velikoj Britaniji, sa 32 lekcije tjedno, ispunit će otprilike 1200 formulara za planiranje lekcija tijekom akademske godine.  

Jedna od ključnih filozofija koju možemo naći u modernim školama je ona o „učenju usmjerenom na dijete“.  To podrazumijeva da se učitelji suzdržavaju od didaktičnih uputa, pristupa koji se sada smatra zastarjelim.

Umjesto toga, učenici se upuštaju u grupni rad, online istraživanja ili dulje projekte, i sami usmjeravaju vlastito učenje.

Ta metoda je posljednjih godina uvelike diskreditirana, ponajviše od australskog edukatora Johna HATTIEJA, koji u svojoj studiji iz 2009. zaključuje da je izravno poučavanje 15 puta uspješnije od „učeničke kontrole nad učenjem“.

Ipak, želio bih se fokusirati na frazu „učenje usmjereno na dijete“.

Ako je uzmemo doslovno, ona izražava sentiment kojem nitko ne bi mogao proturječiti – da poučavanje treba biti izvedeno iz potreba učenika. Ipak, to je stajalište u potpunoj suprotnosti s dugotrajnim planovima poučavanja koji u svom najekstremnijem obliku zahtijevaju od učitelja da napišu detaljne planove za godinu dana unaprijed za razred koji će dobiti u rujnu, a možda ga još uopće nisu upoznali.

Učitelj je spriječen da u obzir uzme bilo kakve olakšavajuće okolnosti: koliko je sposobna ta grupa učenika? Koliko je razred velik? Ima li više učenika poteškoća pri učenju? Koji im je tempo najprikladniji? Ne mogu zamisliti gori problem u kontekstu učenja usmjerenog na dijete nego nastojanje da se u srpnju isplanira što će učenici raditi u sljedećih 11 mjeseci.

Takvi načini rada ostavljaju učitelje u bezizlaznoj dvojbi. Neizbježno je da će u nekom kratkom vremenu nastava skrenuti s predviđenog puta, zbog problema s usvajanjem određenih tema i usporavanja tempa. Na toj točki učitelj ima dvije opcije – slijepo se držati sheme, unatoč potrebama svojih učenika, ili odbaciti shemu i poučavati prilagođenim tempom. Ako odabere prvo, učitelj je kriv za zanemarivanje svojih dužnosti, a ako se odluči za drugu opciju, tada dokazuje da je cijela vježba planiranja bila od samog početka besmislena.

Ako očekujemo da će učitelji u budućnosti moći imati bilo kakvu ravnotežu između posla i privatnog života – te prestati masovno odlaziti iz te profesije – moramo poduzeti učinkovitije mjere. Ukidanje ove beskorisne prakse vjerojatno bi donijelo najveću prednost koju je neka vlada ikad učinila za učitelje.

…………………..

Napomena:

  • TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
  • Izvor: TES