U srcu Silicijske doline postoji škola u koju zaposlenici tvrtki poput Google, Apple i Yahoo šalju svoju djecu. Ali, iako je u digitalnom središtu Amerike, u toj školi ne postoje ni jedan iPad, pametni telefon ili ekran.

Umjesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula preferiraju “hands-on”, iskustveni pristup učenju koji je u snažnom kontrastu s trendom da se učionicu ispuni najnovijim elektroničkim uređajima.

• Pedagogija škole naglašava ulogu imaginacije u učenju i uzima holistički pristup koji integrira intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.

Ali, činjenica da roditelji koji rade za najsnažnije tehnološke tvrtke propitkuju vrijednost računala u edukaciji nameće pitanje – je li futuristični san o visokotehnološkim učionicama doista u najboljem interesu sljedeće generacije?

GLOBALNI IZVJEŠTAJ OECD-a sugerira da edukacijski sustavi koji su puno uložili u računala „nisu doživjeli nikakvo zamjetno poboljšanje“ u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i znanosti.

OCED-ov direktor edukacije Andreas SCHLEICHER kaže:

„Najbolji edukacijski sustavi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama.“

„Učenici koji koriste računala vrlo često postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umjereno“, dodaje Schleicher.

Drugi izvještaji ističu zabrinutost zbog mogućeg negativnog utjecaja društvenih medija na mlade ljude te zabrinjavajućeg ponašanja koje se povezuje s upotrebom mobilnih telefona i računala u učionici.

Beverly AMICO, direktorica Udruženja waldorfskih škola Sjeverne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako djeca najbolje uče“.

Učitelji potiču djecu da uče putem umjetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja, crtanja, umjesto da uče informacije s računala.

Na primjer, tipična lekcija za učenike četvrtog razreda mogla bi uključivati učenje o nordijskoj mitologiji tako da djeca naprave vlastite slike o pričama, steknu vještine rješavanja problema pletenjem ili vježbaju moderni jezik igrajući se “lovice”.

BeverlyAmico inzistira na tome da taj kreativniji pristup edukaciji oživljava lekcije pa je puno djelotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu.

„Lekcije isporučuju ljudska bića koja ne samo da se brinu o djetetovoj edukaciji, nego i o njima kao pojedincima“, kaže BeverlyAmico. „Čega se sjećate iz učionice dok ste bili dijete? Čest odgovor je: razrednih izleta, eksperimenata u laboratoriju ili prelijepe priče. To su stvari koje ostaju s vama i 50 godina kasnije.“

Waldorfske učionice osmišljene su tako da se učenici osjećaju opušteno i ugodno, uz prirodne drvene stolove i biljke. Ideja je da se odstrane utjecaji elektroničkih medija i potakne snažniji angažman učitelja i učenika tijekom lekcija.

Beverly Amico tvrdi da je jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje dijete odabiru školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije to što takve škole djecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtijevaju. Beverly Amico dodaje da učenicima odgojenima na tehnologiji često manjka sposobnost razmišljanja “izvan kutije” i rješavanja problema.

Sarah THORNE, ravnateljica škole Acorn u Londonu, također preispituje pretpostavku da će ograničavanje ili izbacivanje tehnologije iz učionice loše utjecati na buduću zapošljivost učenika. 

Učenicima mlađima od 12 godina u toj je školi zabranjeno koristiti mobilne telefone i računala, zabranjeno im je gledanje filmova ili TV-a u bilo koje vrijeme, uključujući i praznike.

Školski etos je “postupna integracija elektroničkih uređaja u razvitku djeteta”, a učenicima se dopušta gledati TV kada navrše 12 godina, i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Oni ne mogu gledati filmove prije nego navrše 14, a internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računala se mogu koristiti samo kao dio kurikuluma kod djece starije od 14 godina.

Sarah Thorne vjeruje da takav oprezniji pristup korištenju tehnologije u učionici dopušta učiteljima da pomognu učenicima razviti osnovne vještine poput odlučivanja, kreativnosti i koncentracije. Osim toga, Sarah Thorne smatra da će većina tehnologije koja se danas smatra vrhunskom u budućnosti izgledati primitivno u usporedbi sa svijetom sutrašnjice.

„Škola je putovanje kroz učenje i to putovanje mora biti što kompleksnije, bogatije i zanimljivije. Problem s trenutačnim informacijama je u tome što lakoća s kojom dolazite od točke A do točke B i pronalazite odgovore ne reflektira pravi život“, kaže Sarah Thorne.

Tvrdi da su učenici pozitivno reagirali na ograničenja. Mlađi cijene priliku za igru, a adolescenti koji su prešli u tu školu iz tradicionalnih škola priznaju da su sada sretniji.

Ograničavanje korištenja tehnologije je također izazov učiteljima 21. stoljeća, koji su navikli na jednostavan pristup resursima i informacijama kakve uređaji poput interaktivnih ploča i računala dopuštaju.

„To je težak rad“, priznaje Ian YOUNG, učitelj na Steiner Academy u Herefordu, gdje su digitalni uređaji uvedeni u učionice tek u srednjoj školi. Čak i tada imaju ograničenu ulogu u učenju. Prema Sylvie Sklan, školskoj ravnateljici, ta pedagogija je vođena uvjerenjem da digitalni uređaji umanjuju maštovito razmišljanje, kretanje, ljudsku interakciju i raspon pažnje te nemaju što tražiti u edukaciji male djece. Djecu se potiče da uče u igri i putem umjetničkih aktivnosti.

Young objašnjava da dječju pozornost održavaju puneći lekcije mješavinom različitih aktivnosti, bez obzira na to je li riječ o ilustriranju knjiga ili tihom čitanju.

„Vi morate biti kreativniji u svom načinu poučavanja određene lekcije. Morate zaokupiti njihovu pozornost za ono što dolazi.”

Young dodaje: „Poučavanje se svodi na ljudski kontakt i interakciju. Ne mislim da mi djeci pravimo usluge poučavajući ih putem strojeva u tako mladoj dobi.“ [IZ STRANIH MEDIJA | The Guardian ]