Jučer-danas-sutra
DEFICIT PAŽNJE
Znakovi po kojima možete prepoznati hiperaktivnost kod djeteta
objavljeno: 29. travnja 2016.

ADHD (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj) razvojni je poremećaj ponašanja koji ima od osam do deset posto djece školskog uzrasta. Iako još nije razjašnjeno zašto, ADHD je tri puta češći kod dječaka nego kod djevojčica.

Hiperaktivnost je vrlo teško definirati te postaviti dijagnozu. Oko 5 do 10 posto predškolske djece je hiperaktivno, što znači dva ili tri učenika od njih 30 u razredu. Ispitivanja pokazuju da su dječaci hiperaktivniji od djevojčica i to u odnosu 3:1, dok je kod djevojčica taj odnos 9:1.

KAKO PREPOZNATI HIPERAKTIVNOST?

Simptomi hiperaktivnosti variraju. Kod BEBE I MALOG DJETETA to mogu biti:

  • plačvrištanje, uznemirenost, vrlo malo spavanja
  • grčevi – teško se hrani i majčinim i umjetnim mlijekom na bočicu
  • teškoće prilikom smirivanja
  • može imati poteškoće pri puzanju

Kod STARIJEG DJETETA, uz navedeno, javljaju se sljedeći simptomi:

  • impulzivnostnespretnost, nesigurnost
  • dodirivanje svega i svakoga
  • kontinuirano kretanje – pomiče nogama čak i kada sjedi
  • trči svugdje, trči umjesto da hoda, penje se umjesto da sjedi
  • uznemirava drugu djecu – moguća je i agresivnost
  • ne može se koncentrirati – nikada ne završi ono što je započelo
  • normalan ili čak izrazito veliki koeficijent inteligencije, ali ipakloši rezultati u školi
  • slab apetit
  • loša koordinacija očiju i ruku
  • čupa kosu ili se štipa, previše priča
  • problem sa spavanjem – često se budi noću
  • većina djeca ima problema s govorom, sluhom, vidom, pamćenjem [Izvor: klokanica.24sata.hr ]

……………..

Gdje je granica i kako prepoznati nevidljivu liniju koja dijeli “živahnu” djecu od djece s ADHD-om, mama Diana Klemes čiji sin Domagoj ima ADHD,  odgovara da će većina roditelja prepoznati, ukoliko se radi o deficitu pažnje i hiperaktivnom poremećaju, da je ponašanja njihovog djeteta, za nijansu različito od djece koja su samo “živahna”.

Ovdje pročitajte jedan primjer koji opisuje mama Diana Klemes.