Baš svako dijete može uzgajati svoj vrt. Za vrtlarenje nije potreban ni pedalj dvorišta, potrebno je samo puno dobre volje i kreativnosti. U mnogim školama i vrtićima djeca sve češće uzgajaju povrće u okomitim vrtovima na balkonskim policama, u plastičnim žljebovima obješenim po zidovima hodnika, u ladicama otpisanog namještaja uzgajaju klice…  i svu tu samostalno uzgojenu hranu koriste u zdravim školskim obrocima. Otkud odjednom toliko zanimanje za vrtlarenje? Razloga ima mnoštvo, a svi su – odgojni.

U ova konzumerska vremena kad sa svih strana vrište pozivi na kupovinu, novac nam je nametnut kao jedna od najpoželjnijih vrijednosti. Baš je zato neopisivo važno djecu naučiti da ne nasjedaju trgovcima, reklamama, modama…  Prave, istinske vrijednosti su one koje ne možeš kupiti novcem, u njih moraš ulagati svoje vrijeme, znanje, trud i ljubav.  Kad nešto znaš sam napraviti, popraviti…  ne moraš kupovati; kad naučiš sam uzgojiti svoju hranu – znaš što jedeš i znaš da je to što jedeš zdravo. Kad znaš i možeš sam napraviti ono što ti treba – ne robuješ novcu.

 VRTLARENJEM SE UČI:

1. Biti strpljiv – jer ono što siješ neće izrasti sutra.
2. Ne odustati kad nešto ne uspije. Razmisliti što je i gdje je zapelo pa početi ponovno, ali mudrije.
3. Ustrajati. Posao nije gotov kad se umoriš, nego kad završiš.
4. Raditi. Kampanjci danima ne rade ništa, a onda se jedan dan slome od posla. Pametni ljudi rade drukčije: svaki dan pomalo. Završe nešto što su započeli jučer i započnu nešto što će završiti sutra. Tako svaki dan imaju dobar osjećaj da su nešto uspješno obavili i poneseni tim osjećajem započinju nešto novo. Neprestano idu dalje, napreduju, rastu – žive. (To je takozvani Šeherezin princip – na taj si je način spasila život u pričama iz 1001 noći.)
5. Biti brižan. Biljka je živo biće i prema njoj se tako treba ponašati. Treba svaki dan zaviriti, promatrati, naučiti čuti što joj je potrebno, uočiti kad ju je potrebno zaliti, dohraniti, premjestiti, presaditi, oplijeviti… Važno je biti brižan i voljeti to što radiš: nema blagoslova na poslu se otaljava preko volje.
6. Preuzeti odgovornost. To znači: sam razmišljati, sam donositi odluke o tome što činiti, sam napraviti sve što treba, a ne čekati da to napravi nešto drugi. No, preuzeti odgovornost znači i shvatiti kad nešto ne možeš sam pa potražiti pomoć. Preuzeti odgovornost znači ne tražiti opravdanja i isprike, nego zapeti i riješiti probleme.
7. Postavljati prioritete, rasporediti vrijeme i biti proaktivan. Sve ima svoje vrijeme. Kad imaš svoj vrt, onda valja slijediti njegov ritam, njegovo vrijeme i napraviti ono što treba u pravome trenutku – onome koji odgovara biljkama, a ne tebi. Kasno je plakati kad prođe pravi trenutak.
8. Veseliti se svakom riješenom problemu i obavljenom poslu. Prije spavanja se prisjetiti što si toga dana učinio i naučio. Biti sretan jer si toga dana ostavio za sobom neki korisni trag.
9. Planirati, sanjati, biti optimističan i vjerovati u sebe.
10. Uživati u plodovima svoga rada.

To je samo deset pouka (dalo bi ih se nabrojiti još), ali velika je mudrost u njima. Vrtlarenje nas doista uči životu, zar ne? 

Piše: Dinka JURIČIĆ