Ponekad nam prijatelji koji ne rade u svijetu edukacije mogu zavidjeti na onome što im se čini kao „jednostavan raspored“, na poslu koji završava u 15.00 sati svaki dan, na slobodnom ljetu i odmoru od onog što njima izgleda kao uveličano čuvanje djece.

Takvi pogrešno informirani prijatelji često iznose ponižavajuće komentare o nastavničkoj profesiji koji mogu utjecati na degradiranje onoga što nastavnici zapravo svakodnevno rade.

Osim toga, takvi komentari mogu ostaviti trag u načinu na koji doživljavamo same sebe kao edukatore. U ovom tekstu željela bih se osvrnuti na neke od najčešćih mitova o nastavnicima i nastavničkoj profesiji.

Odgovor na mit br. 1:

„NASTAVNICI NE RADE CIJELI DAN, ONI MOGU OTIĆI KUĆI U 15.00 SATI!“

Iako prosječan školski dan učenicima traje 6,64 sata, većini učitelja ugovoreni školski dan traje otprilike kao tipičan tjedni 40-satni posao. Drugim riječima, osmosatni 9 do 5 raspored je jednostavno pomaknut dva sata naprijed. Na primjer, ugovoreni školski dan za učitelje u mojoj školi je od 7.15 do 15.15, a mnogi učitelji ostaju i dulje da bi pomogli učenicima koji trebaju dodatnu pomoć nakon nastave, ili im je potrebno dodatno vrijeme da nadoknade gradivo.

Kad učitelji nisu na nastavi, školski dan provode u užurbanom tempu i aktivnostima koje se sastoje od nepostojećih pauza za WC, 20-minutnih pauza za ručak, komunikacije s roditeljima i prikupljana brojnih podataka i analizama koje država zahtijeva od njih.

Odgovor na mit br. 2:

„DA, ALI NASTAVNICI IMAJU SLOBODNA LJETA!“

Iako se ugovoreno vrijeme koje učitelji rade čini u rangu s drugim profesijama, većina učitelja će vam reći da je završavanje posla koji se od njih zahtijeva u ugovorenom vremenu praktično nemoguće. To rezultira time da nastavnici obično dolaze ranije na posao ili ostaju nakon nastave ili pak nose svoj posao kući. Studija kojom se proučavalo neplaćeno radno vrijeme u 2014. otkrila je da će učitelji vjerojatnije raditi više neplaćenih sati od bilo koje druge profesije. Poučavanje je postalo zahtjevnije u posljednjih nekoliko godina. Iako neki učitelji možda imaju planirano „vrijeme za pripremu“, malo je vjerojatno da će to vrijeme doista biti iskorišteno za pripremu lekcija.

Umjesto toga, ocjenjivanje i planiranje su odgovornosti koje su često rezervirane za večeri i vikende, stoga količina prekovremenih sve više raste – 31 posto u usporedbi s neplaćenim prekovremenim satima koje su učitelji radili 2010. Zapravo, procjenjuje se da tijekom školske godine nastavnici rade u prosjeku 53 sata tjedno. Iako to nije slučaj sa svim nastavnicima, oni čija je ovo istina ulažu dodatnih 39 sati svaka tri tjedna. Za svaki od 40 tjedana školske godine ulažu dodatnih 13 četrdesetosatnih tjedana. Tim učiteljima onaj neplaćeni ljetni „odmor“ zapravo uopće nije odmor, to je kompenzirano vrijeme.

Odgovor na mit br. 3:

„DA, ALI GOTOVO SVATKO MOŽE POUČAVATI!“

Poučavanje je nevjerojatno težak posao. Ispunjava, ali je vrlo zahtjevan. Na primjer, Ryan Fuller, inženjer koji je postao učitelj, opisao je poučavanje težim od njegovog nekadašnjeg posla – dizajniranja letjelica za NASA-u. Prema Fulleru, „nitko ne može potpuno razumjeti koliko je teško poučavati sve dok sam to ne iskusi. Kad sam rješavao inženjerske probleme, morao sam koristiti svoj mozak. Kad sam rješavao probleme vezane uz poučavanje, koristio sam svoje cijelo biće – sve što imam.“

Uz to, učitelje koji rade u siromašnijim školama može preplaviti i umor koji proizlazi iz suosjećanja koje prati poučavanje.

Karla, učiteljica prvog razreda sa 14 godina iskustva u učionici, primjećuje da djeca dolaze s više traume nego ikada prije, a pritisak za zadovoljavanje standarda se povećao. Karli i mnogim drugim učiteljima emocionalna iscrpljenost koja prati poučavanje u školama s višim postotkom siromašnije djece uzela je danak.

„Jednom smo ugostili govornicu koja je došla raspravljati o učincima traume na mozak. Svi s kojima sam razgovarala vidjeli su efekte u našim životima, a da ne spominjem naše učenike. U jednom trenutku ona je rekla kako samo poseban učitelj može poučavati traumatizirane učenike.“

Svatko tko misli da je poučavanje lagan posao nikada nije poučavao.

• ISTINA: UČITELJI BI TREBALI BITI VIŠE PLAĆENI.

Iako učitelji odrade mnogo prekovremenih sati na položajima koji mogu biti emocionalno iscrpljujući, nastavničke plaće su iznenađujuće niske, a jaz u plaći je sve veći u usporedbi s povišicama koje se za prekovremeni rad nude u drugim profesionalnim poljima. Zapravo, 40 posto nastavnika otići će iz profesije u prvih pet godina.

Unatoč količini utrošenog vremena i emocionalnoj iscrpljenosti, većina učitelja nastavlja zato što je poučavanje posao koji ispunjava. Ipak, učitelji koji ostaju u profesiji trebali bi primati plaće koje su odraz količine edukacije potrebne da se dobije i zadrži takav posao, ali i zahtjevnosti posla. Ukratko, učitelji bi trebali biti više plaćeni.

………………………

NAPOMENA:

• Autorica teksta Pérsida HIMMELE autorica je nekoliko knjiga o edukaciji i nekadašnja osnovnoškolska i srednjoškolska učiteljica. Trenutačno radi kao izvanredna profesorica, obrazuje nastavnike na Millersville Universityju.
• Izvor: teachthought.com