…jer to jednostavno nije bilo dovoljno. Imala sam ideju da moram biti „savršena“ učiteljica. Ali, budimo iskreni, nema dovoljno vremena da uvijek budemo savršeni i, osim toga – savršeno je dosadno.

Pozvana sam na konferenciju i tečaj profesionalnog usavršavanja.

Odmah sam rekla – „Da, molim! Prihvaćam sve što mi može pomoći da poboljšam svoju praksu!“ Nisam imala pojma što mi profesionalno usavršavanje može ponuditi, ali bila sam uzbuđena i spremna biti dio tima u kojem je svatko želio poboljšati svoje poučavanje.

Sastala sam se s kolegama u našem hotelu.

Iako je to bilo pri kraju školske godine, kada su učitelji obično pod stresom i umorni od svega, odmah sam osjetila neku energiju. Na radionicama se osjetio osjećaj vitalnosti u zraku zbog toga što ste s ljudima koji su također rekli – „Da!“ Ljudima koji su rekli „Da!“ ovom čudesnom putovanju u novu vrstu profesionalnog razvoja, koji su rekli da poboljšanju svoje prakse i stvaranju novog načina razmišljanja u edukaciji.

Optimizam koji je dolazio iz radionica i od mojih kolega bio je zarazan. Raspravljali smo o učenički usmjerenom učenju, nadilaženju edukacijskih normi, o ranjivosti koju nastavnik ponekad može osjećati, o tome da se ne trebamo bojati pogrješke te o tome kako odupiranje potrebi da uvijek budemo savršeni može dovesti do kreativnih rješenja.

Tijekom tih susreta moji kolege i ja željeti smo stvoriti plan učenja ili plan djelovanja kojim bismo mogli pomogli poboljšati svoje poučavanje.

Razmišljali smo i razgovarali o svojim praksama da bismo poboljšali svoja predavanja.

Odlučili smo da ćemo se, kada se vratimo u razred, koristiti videomaterijalima portala Teaching Channel kako bismo se inspirirali, a zatim ćemo snimiti vlastite lekcije da bismo dobili povratne informacije od kolega, a njih ćemo iskoristiti da izmijenimo i poboljšamo svoje poučavanje.

Sve se ovo u prvi mah činilo zastrašujućim, ali kad sam otkrila da većina članova mog tima ima slične probleme u učionici kao i ja, te da „savršeno“ nije željeni ishod, pritisak je nestao.

Svatko od nas bio je spreman biti ranjiv i poći na ovo putovanje samorefleksije/vršnjačke refleksije. Potreba da budem savršena nije više bila ono što sam željela. Profesionalno usavršavanje pomoglo mi je da shvatim kako je želja za poboljšanjem i učenjem od kritičkih povratnih informacija vrjednija od želje da se bude savršen.

Ne mogu dočekati da vidim koliko sam se razvila i koliko će se moji kolege razviti tijekom sljedeće školske godine. Polako izlazim iz svoje male kutije da bih vidjela koliko dalje od „savršenog“ zapravo mogu ići.

……………………….

NAPOMENA:

• Autorica teksta je Ashley Louis, učiteljica u Upland Unified School District. Njezin je cilj pojačati angažman učenika projektno orijentiranim učenjem i učenjem i usmjerenim učenicima.
• Izvor: teachingchannel.org