A najbolji dio? To je dostupno odmah. Utopijske vizije o učenju su privlačne, ako ne iz drugog razloga, onda zato što nas oslobađaju odgovornosti da ga stvorimo odmah, što vodi do nebuloznog romantiziranja o tome koliko bi moćno učenje moglo biti kada bismo samo radili više X nego Y.

No, u tome i jest kvaka: učenje sutrašnjice već je dostupno, a ovdje je sedam najuvjerljivijih i najsnažnijih trendova, koncepcija i resursa koji predstavljaju obećanje sutrašnjice.

IZAZOV IMPLEMENTACIJE

Dovoljno je izazovno upravljati tradicionalnim okruženjem učenja u kojem vam je kurikulum predan u ruke i vi ste jednostavno tamo da upravljate učenjem svojih učenika; dodavanje dodatnih sastojaka toj mješavini može se činiti kao da tražite nevolju. Ali, istina je da postaje sve teže educirati djecu kada ste suočeni s tako radikalnim tehnološkim i pedagoškim napretkom.

Dobra vijest je da mnogi elementi progresivnog okruženja za učenje – primjerice digitalna pismenost, povezanost i igra – prikladno, a ne slučajno rade zajedno. Što je još bolje, zajedno mogu smanjiti teret onih koji upravljaju učenjem zato što stavljaju učenika u središte.

Iako je moguće uvesti ove ideje u tradicionalnu učionicu i zatim sjesti i čekati da se “oblaci raziđu i sunce zasja”, vjerojatno ćete morati čekati neko vrijeme. Ovo nisu pojedinačni alati koje možete “isprobati“, nego novi načini razmišljanja o tome kako učenici pristupaju medijima, kako edukatori definiraju uspjeh i koja bi trebala biti uloga velikih digitalnih zajednica u popularizaciji novih modela učenja.

Ništa od ovoga nije komplicirano – samo zahtijeva novi način razmišljanja.

 7 IDEJA ZA STVARANJE UČIONICE BUDUĆNOSTI

 1)      Digitalna i istraživačka pismenost

Ne radi se toliko o tome da fizičko više „nije u modi“, a digitalno jest, nego o tome da nas mjera i dostupnost digitalnih resursa, povezanosti i prostora preplavljuje; ako ne drugdje, onda barem u glavama učenika – kad je riječ o čitanju, pisanju, komuniciranju, stvaranju i dijeljenju, digitalno je sve.

Čak i „školske“ ideje poput pismenosti sada su drugačije. Digitalna pismenost je trend koji uključuje potrošnju, razumijevanje i uređivanje digitalnih medija. To je izravno povezano s istraživačkom pismenošću, zbog toga što i digitalni i digitalizirani izvori podataka služe kao primarni istraživački resursi.

2)      Pomak sa standarda na navike

Ovo je jedna od najvećih i najsnažnijih ideja u „učenju sutrašnjice“ i trebala bi biti središnja u svakoj važnijoj raspravi. Što učenici uče, zašto to uče i što rade s onim što znaju? Ukratko, pomak sa strogo akademskih standarda na navike kritičkog razmišljanja podupire personalizirano učenje 21. stoljeća premještanjem fokusa s institucije na učenika.

3)     Učenje temeljeno na računalnim igrama i ‘gamifikaciji’

Učenje temeljeno na računalnim igrama koristi moć simulacija za učenje, društvenog igranja, emocionalne uronjenosti i digitalne pismenosti da bi proizvelo mrežni efekt transparentnosti i participacije na učenika.

4)     Povezanost

Putem društvenih medija, mobilnog učenja, mješovitog učenja (blended learning), e-učenja i drugih inherentno povezanih iskustava učenja moguće je iskoristiti potencijal međuovisnosti i grupa. To se događa jednostavno uz portale poput Quora, Wikipedije, Learnista, vizualno putem uređivanja (npr. scoopit, pinterest, MentorMob) i dugoročno u digitalnim zajednicama (npr. Twitter, Google+, Facebook).

5)     Transparentnost

Kao prirodna posljedica digitalnih i društvenih medija, transparentnost je suprotnost zatvorenom, tradicionalnom školovanju, gdje su zidovi učionice debeli, a lokalni učitelji i politike upravljaju, prosuđuju i procesuiraju sve.

6)     Mjesto

Prostori i mjesta su važni. Što učenici uče i zašto? Dodajte tome – gdje će iskoristiti to znanje?

Edukacija temeljena na mjestu (Place-Based Education) dopunjuje digitalne platforme koje teže globalizaciji. Iako je učenicima privlačno stalno se povezivati s egzotičnim idejama na jednako tako egzotičnim lokacijama, autentična iskustva učenja dopuštaju učenicima samousmjeravanje osobne promjene u potrazi za društvenom promjenom, a to počinje s malim, kod kuće i u okolnim intimnim zajednicama.

7)     Samousmjereno učenje i igra

Samousmjereno učenje je gotovo sigurno u srži učenja sutrašnjice. Ne dopustiti učenicima da se „igraju“ informacijama, platformama i idejama znači ignorirati pristup, alate i obrasce života u 21. stoljeću.

……………………

NAPOMENA:

• Autor članka je Terry Heick – urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu, te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com