Jučer-danas-sutra
POČNITE GRADEĆI MOSTOVE, A NE ZIDOVE
Dotakni me, potakni me
objavljeno: 2. rujna 2016.

Te se mudrosti valja prisjetiti na početku svake nove školske godine. Srce je metafora za toplinu u nama, našu empatičnost. Kad želimo da nas učenici čuju, ne obraćamo se njihovim ušima, obraćamo se  njihovim srcima.

Nije važno je li riječ o ponovnom susretu s učenicima koje znamo ili nam u razred ulaze neki nepoznati, novi klinci. Princip je uvijek isti: naš prvi susret na početku školske godine mora im biti nezaboravan. Moram ih dotaknuti. Većina je učitelja već osmislila način na koji će u ponedjeljak, na prvome satu, dotaknuti srca svojih učenika…  Ideja da se učenicima obratite pismom nije nova, ali može se izvesti na novi način.

Ima, naime, učitelja koji učenike prvi dan dočekuju ispred učionice, pozdrave se i rukuju sa svakim od njih te mu uruče pismo u koverti s njegovim imenom. U pismu je najčešće u nekoliko rečenica sažeta naša osnovna filozofija poučavanja, obećanje o načinu komuniciranja i suradnje… Moglo bi biti i svojevrsan ugovor koji nudimo učeniku i ovjeravamo ga svojim potpisom… Pismo započinje učenikovim imenom, završava dobrim željama i našim potpisom. A središnji dio pisma može zvučati, na primjer, ovako:

 

Korisna je praksa nekih učitelja da za svakoga učenika imaju fascikl u koji cijele godine prikupljaju njegove radove, ali i reakcije. Jedna od reakcija može biti kratki odgovor na pitanje ŠTO ŽELIM DA MOJA UČITELJICA ZNA O MENI? Učitelji koji su otvorili to pitanje na dobar način već su na prvome satu upozoreni na probleme u obitelji, zdravstvene probleme, strahove, nade, darovitosti… Ali nije stvar samo u informacijama koje su pritom prikupili o svojim učenicima. Stvar je u povjerenju kojim su započeli komunikaciju i mogu dalje graditi kvalitetne odnose. Stvar je i u poruci koju su učitelji time poslali o sebi. U otvorenosti poziva da na to pitanje odgovaraju cijele godine, kad god za tim osjete potrebu.

Opet se vraćam na Maloga princa i mudru lisicu. Sjetite se onog njezinog savjeta o pripitomljavanju: Pripitomiti nekoga znači da ti njemu postaješ važan i da on postaje važan tebi. I onda sve ostalo lakše ide.

Učenici nam uvijek uzvraćaju istom vrstom emocije kojima smo mi njih dotaknuli. Zato je iznimno mudro da te emocije od prvoga trenutka budu – pozitivne.

Piše: Dinka JURIČIĆ