Školstvo u medijima
ŠKOLA 21. STOLJEĆA
Svako dijete je genij
objavljeno: 29. rujna 2016.

… škola je dobila UNESCO-vu nagradu za školski program 21. stoljeća. Ta je škola privukla veliku pozornost nakon što je kao pozitivan primjer spomenuta u knjigama Zvonki cedar ruski. Upravo u tim knjigama žena zvana Anastazija nudi drevna znanja o svim životnim i svjetskim pitanjima, među kojima se ističe važnost razumijevanja ljudskog bića.

Potaknut činjenicom da djeca u školama većinu vremena provedu u pasivnom stanju zbog učenja koje se odvija isključivo putem riječi, akademik Mikhail PETROVIČ ŠČETINJIN pokrenuo je novi model edukacije u kojem vlada živa misao prije svega poštujući prirodu djeteta.

Za razliku od klasičnih škola u kojima se djecu zatrpava informacijama i priprema za društvene uloge, u toj školi djeca žive u trenutku i uče kako koristiti informacije za poboljšanje kvalitete života, a sve to imajući u vidu cijeli Svemir.

ŠKOLA JE U PRIRODI, okružena šumom i potocima, zajedno sa sportskim terenom i pozornicom za vježbanje raznih vještina i pripremu javnih nastupa. Razvoj djeteta gleda se kao spoj edukativnog, duhovnog i tjelesnog aspekta. Stoga su glazba, umjetnost, sport i priroda jednako važni kao i matematika, fizika, kemija i druga područja. Tu je svako dijete dobrodošlo, a ravnatelj Ščetinjin objašnjava zašto ne testiraju kvocijent inteligencije:

„Sva djeca su nadarena genijalnošću, talentom i kreativnošću. Ako je srce djeteta otvoreno, ono je genij. Ako otvoriš njegovo srce, makneš komplekse, napetost i strah, vidjet ćeš da genijalnost već pronalazi svoj put.“

U toj školi nema podjele po dobi niti klasične razlike između učitelja i učenika. Za istim stolom se mogu sresti i mlađa i starija djeca s istim ciljem – steći znanje o određenoj temi. Potaknuti da traže sve odgovore koji ih zanimaju, učenici gube strah od postavljanja pitanja i razvijajući vlastito mišljenje dolaze do znanja koje nije poznato odraslima. To je najveće postignuće obrazovanja. Nekoliko dana se bave gradivom samo iz jednog predmeta, što objašnjava djevojčica začuđujuće zrelim razmišljanjem:

„U klasičnoj školi naučiš odlomak napamet, podigneš ruku, ponoviš i dobiješ peticu. Ali, koji je smisao? Zaboravit ćeš to u roku 2 dana! Ovdje ne učimo stvari napamet. Povezujemo sve informacije u cjelinu. Dobijemo pregled nad nekim predmetom i onda zaronimo u samu srž.“

Znanje ne teče nužno od starijih prema mlađima, nego od onih koji nešto znaju prema onima koji to još ne znaju. O tome s oduševljenjem govori stažist iz Češke kojem je 11-godišnji dječak objasnio gradivo iz biologije koje nije mogao svladati na visokoj školi: „Pokazao mi je knjigu na češkom jeziku i odgovorio na moja pitanja. Vidio sam sjaj u njegovim očima, htio je da to shvatim, u tom trenutku sam shvatio kako se odvija dioba stanica. Taj dječak je uspio ono što profesor na visokoj školi nije uspio.“

Učenici sami biraju aktivnosti u kojima će sudjelovati i prema njihovim željama se razvijaju novi tečajevi, a uz to obavljaju i administrativne i organizacijske poslove. U takvom okruženju kućanske poslove s radošću obavljaju čak i djeca koja to nisu voljela raditi kod kuće, a nije rijetkost da se djevojčice uhvate i težih poslova jer ono što ne znaju napraviti pokažu im oni koji znaju. Takva misaona i fizička aktivnost budi uspavane živčane stanice, što često razbukta kreativnost za koju ni dijete ni roditelji nisu znali da postoji.

TAKVIM CJELOVITIM OBRAZOVANJEM dobiva se holistički doživljaj i svatko može dati prijedloge za poboljšanja, čime se jača zajedništvo i spoznaja da su dio svega što postoji. U tome pomaže odnos prema prirodi koji je, osim uz rad u poljoprivredi i aktivnosti poput jutarnjeg kupanja u rijeci, vidljiv i u živopisno oslikanim zidovima škole.

Iako mnoga djeca prije nisu bila u doticaju s prirodom, s vremenom putem spoznaja o svim živim bićima shvaćaju da su dio cjeline i prisjećaju se smisla života.

Pravila boravka nisu stroga pa neki dolaze i po nekoliko puta prije nego odluče ostati. Čak i kod djece koja su u klasičnoj školi bila nemarna ili agresivna tu se ubrzo vidi nevjerojatan napredak.

Umjesto prijamnog ispita dijete u probnom boravku samo odlučuje želi li biti učenikom ove škole, nakon čega odlučuje nastavničko vijeće. Prilagodba novog učenika odvija se svojim tokom pa, iako nekima u početku nedostaje obitelj i teško im pada samostalno razmišljanje, jednom kad se njihove sposobnosti počnu razvijati, postaju potpuno odgovorni za svoje postupke i vlastiti život.

Svaki učenik napreduje vlastitim tempom, s naglaskom na unutarnjem rastu i međusobnom pomaganju, što rezultira time da svladaju gradivo više razreda u jednoj godini. Dodatni impuls obrazovanju daju stručni savjetnici koji posjećuju školu, a postoji suradnja i s fakultetima te istraživačkim i poslovnim centrima u kojima učenici kasnije nastave svoj rad, dok neki nastave školovanje čak i na 2-3 fakulteta istovremeno.

Škola u početku nije dobivala državni novac, ali zbog doprinosa očuvanju ruske tradicije i kulture danas se financira iz saveznog proračuna i nudi besplatno školovanje.

Osnivač i ravnatelj Ščetinjin ističe da je danas nužno preispitati stav prema djeci jer ih ne smijemo ograničavati društvenim okvirima:

„Trebali bismo prestati gledati obrazovni sustav kao tržište na kojem kupujemo ono što to tržište može prodati – jer to je grozno! Tržište obrazovnih usluga, to je jednostavno užasno. Djeca su vrhovna bića i moramo raditi s njima. Trebamo slušati djecu jer Bog nam govori kroz njih. Dijete nam je došlo pomoći, a ne da ispunjava zahtjeve koje hirovito tražimo da zadovoljava.“

Uspjeh te škole pokazuje kako je čovjeka potrebno podsjetiti da sam kreira vlastitu sudbinu i sudbinu svih ostalih, nakon čega se prirodno oslobađa potencijal koji stvara divnu sinergiju na opću dobrobit.

Proces obrazovanja bi trebao biti lišen svih zapreka na tom putu. Uz svjesnost o smislu života prisjećamo se ljepote življenja na Zemlji, a viziju o tome što bi takav pristup donio svijetu divno je izrazila jedna polaznica: „Ova škola je početak budućnosti čovječanstva… Ovakve škole će biti i u drugim zemljama. Možete li zamisliti kakav će jak i trajan mir onda biti?“ [ IZ DRUGIH MEDIJA | alternativainformacije.com ]

……………..

IZBOR IZ MISLI akademika Mikhaila PETROVIČA ŠČETINJINA

  • Cjelovitost djetetove ličnosti ovisi o cjelovitosti okolnoga svijeta. To su dva temeljna načela na kojima se zasniva koncepcija škole, koju zastupam zajedno s istomišljenicima.
  • Svijet znanja čine odvojeni “hodnici” i učeniku je katkad teško povjerovati da su to dijelovi iste cjeline. Snaga je umjetnosti upravo u sintezi rascjepkanih pojava, u tome što daje cjelovito obrazovanje i cjelovit odgoj s razvojem cjelovitoga pogleda na svijet.
  • Ni bilo koji program ni bilo koja metodika u području općega odgoja sami za sebe ne jamče nikakav uspjeh.
  • Zajedno s pedagozima Kizljarske dječje glazbene škole utvrdili smo da uspjeh u glazbi neposredno ovisi o razini sveukupnoga razvoja čovjeka, a ne o nekim osobitim, posebnim glazbenim sposobnostima. Potvrđuje se da će se čovjek pokazati sposobnim u jednome području ako se pokaže sposobnim u više područja.
  • Cilj nam nisu stjecanje “znanja-umijeća-navika”, učenje napamet i strogost, nakupljanje podataka, nego odgoj čovjeka koji će živjeti skladno i koji će tako utjecati na društvo, koji će promatrati i analizirati sva društvena događanja i njihovu međusobnu povezanost i gledati na svijet kao na cjelinu. Bit će to čovjek! Svejedno je hoće li on postati inženjer, fizičar, kemičar, građevinar, učitelj ili nešto drugo – on će moći razumijevati svijet, u koji će ući kao cjelovita ličnost!