SVA ČUDA MODERNOG DOBA TRAŽE RJEŠENJA

Zašto današnja djeca ne mogu mirno sjediti na nastavi?

četvrtak, 13. listopada 2016.

Potpuno strana žena danas mi je otvorila srce preko telefona. Požalila se da njezin šestogodišnji sin jednostavno nije u stanju mirno sjediti na satu.

Zašto današnja djeca ne mogu mirno sjediti na nastavi?

Škola ga želi testirati na ADHD (poremećaj pozornosti i hiperaktivni poremećaj). Kako mi to zvuči poznato, pomislila sam u sebi. Kao pedijatrica, mogla sam primijetiti da se sve češće susrećemo s tim problemom u posljednje vrijeme.

Majka mi zatim priča kako njezin sin svaki dan iz škole dolazi sa žutim znakom, dok ostatak razreda dobiva zeleni, za lijepo ponašanje. Svaki dan to dijete podsjećaju da je njegovo ponašanje neprihvatljivo, samo zato što, usprkos upozorenjima, nije u stanju sjediti mirno na svom mjestu.

Žena potom počinje plakati: „Počeo je govoriti da mrzi sebe, da nije dobar ni u čemu”. Samopouzdanje tog dječaka se srozava samo zbog njegove potrebe da se miče prečesto.

U proteklih desetak godina sve je više djece kojoj se pripisuje dijagnoza poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Jedan učitelj u osnovnoj školi rekao mi je da najmanje osam od njenih dvadeset dvoje učenika ima problem s praćenjem nastave. Pritom se od djece očekuje da u kontinuitetu sjede prilično dugo. Čak se i od mališana u vrtiću očekuje da se ne miču i po pola sata tijekom nekih aktivnosti.

U čemu je zapravo problem? Djeca su uvijek u tom uspravnom položaju. Rijetko je danas vidjeti dijete da se penje na drvo, kotrlja niz brijeg ili se vrti ukrug tek onako, da bi se zabavljalo. Nekih igara više nema. Vrijeme za igru i zabavu skratilo se iz mnogo razloga: rastući zahtjevi obrazovnog sustava; roditeljski strah da puste dijete da se samo vani igra, a nedostatak vremena da idu s njim; napredak tehnologije koji djecu s igrališta odvlači za računalo; i, naravno, raspored koji je uvijek nategnut i ne dopušta nikakve dodatne aktivnosti s obitelji.

Suočimo se s tim: djeca se ne kreću ni približno onoliko koliko bi trebalo, i to sad već postaje ozbiljan problem.

Nedavno sam, na molbu učitelja, promatrala petaše na jednom satu. Tiho sam ušla i sjela u posljednju klupu. Bio je već kraj školskog dana i učitelj je naglas čitao knjigu đacima. Nikad nisam vidjela ništa slično. Dio đaka se ljuljao na stolici unazad do točke rizika od pada, drugi dio se jednostavno ljuljao, nekoliko njih je žvakalo vrhove olovki, a jedno dijete je čak uzelo bočicu vode i ujednačenim se ritmom lagano udaralo njome u čelo!

Nije to bio razred s djecom s posebnim potrebama, nego običan razred. Najprije mi je palo na pamet da se meškolje zato što je već kraj dana i jednostavno su umorna. Iako je to možda stvarno bio dio problema, postojao je veći i važniji razlog za takvo ponašanje.

Proveli smo dodatna testiranja i ubrzo shvatili da djeca u tom razredu imaju problem s nedostatkom snage i lošom ravnotežom. Zatim smo testirali još nekoliko razreda i otkrili da, u usporedbi s djecom koja su odrastala 80-ih, samo jedno od njih 12 ima normalnu snagu i ravnotežu. SAMO JEDNO! Gospode, pomislila sam, ova se djeca moraju pokrenuti!

Ironično, ovaj problem poremećaja ravnoteže danas imaju mnoga djeca upravo zbog nedovoljno kretanja. Da bi pravilno razvila sustav za ravnotežu, djeca moraju pomicati tijelo u svim smjerovima – satima u kontinuitetu! I nije dovoljno da to rade jednom ili dvaput tjedno da bi se pravilno razvili. Želim reći da to što vodite dijete na plivanje ili nogomet dva puta tjedno nije dovoljno da bi razvilo snažan senzorni sustav!

Djeca odlaze u školu s tijelima koja su manje nego ikad spremna na učenje. Sa senzornim sustavom koji ne radi kako bi trebao, od njih se očekuje da sjede mirno i budu sasvim koncentrirana na predavanje. Prirodno, djeca se tome opiru, pokušavajući svom tijelu osigurati kretanje koje ono traži, koje mu je potrebno da bi funkcioniralo pravilno i da bi mozak mogao nesmetano „raditi” kad je to potrebno! Što se događa kad se djeca počnu opirati zahtjevu da sjede mirno? Pa, logično, zamolimo ih da se smire i pozorno prate nastavu. Onda se njihov mozak, naravno, isključi, jer nije dobio ono što mu je potrebno za pravilan rad – KRETANjE.

Vrpoljenje je zaista problem. To je jasan pokazatelj da se dijete ne kreće dovoljno tijekom dana. To se mora promijeniti. Vrijeme odmora se mora produljiti, a djeca bi morala van u igru čim dođu iz škole. Dvadeset minuta intenzivnog kretanja dnevno nije dovoljno. Potrebni su im sati igre i umaranja vani da bi razvila i uspostavila pravilan senzorni sustav i samim tim bila u stanju na satu uključiti mozak kad se to od njih traži.

Da bi mogla učiti, djeca moraju biti fokusirana na satu, a da bi bila fokusirana, moramo im dopustiti da se kreću! [ IZ STRANIH MEDIJA | zelenaucionica.com | Autor: Angela Hanscom ]

 

 

 

Vezani članci
Školski portal: Čitanje naglas je umjetnost

Čitanje naglas je umjetnost

Nekada smo toga bili svjesni, sada smo to zaboravili. Zvuk…

Školski portal: 3 nove učiteljima važne karakteristike Google Classrooma

3 nove učiteljima važne karakteristike Google Classrooma

Najvažnije od njih su: New Teacher Notifications, Individual Assignments i…

Školski portal: Ti to možeš: naučiti motivirati se

Ti to možeš: naučiti motivirati se

Jedna svinja iznutra sjedi s njom za stolom dok Anna…

e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Uloga učitelja je nezamjenjiva

Uloga učitelja je nezamjenjiva

Od tada, tijekom puna četiri stoljeća…

Školski portal: Što napraviti kad vaše dijete ima osrednjeg učitelja?

Što napraviti kad vaše dijete ima osrednjeg učitelja?

Pretvara li se školska godina vašeg…

Školski portal: Tjelesna aktivnost poboljšava mentalno zdravlje djece

Tjelesna aktivnost poboljšava mentalno zdravlje djece

Ovisno o ozbiljnosti poremećaja raspoloženja, vježbanje…

E-priručnik Školske knjige

E-priručnik Školske knjige

E-priručnik jest predivan digitalni svijet koji…

Neke su stvari važnije od petica!

Neke su stvari važnije od petica!

Oduvijek se divim vrijednoj, posvećenoj djeci…