Profesorica Marijana KRIŽANOVIĆ, naša vrijedna suradnica, uz ove prohladne dane napisala je i dvije pjesme. Za uživanje!

ZIMA

Zimo draga,

Zimo blaga,

Zimo nježna,

Zimo snježna,

Moja Zimo bijela!

 

Sva si lijepa,

sva si mila,

sve si bliže.

Polagano k nama stižeš.

 

Daj nam snijega i veselja,

pahuljica mekih, gustih!

Preko brijega, dola, granja,

Ti zabijeli staze puste!

 

Čaroliju nam donesi,

osmijeh djeci Ti izmami!

Sanjke, skije im pokloni,

snove mi ostvari!

.

Potoke zaledi,

klizališta djeci stvori!

Napravi nam snjegovića,

dušu mu udahni!

 

Toplom jaknom se ogrni,

na glavicu kapu stavi.

Oko vrata šal zamotaj

i poželi želju slatku..

 

Neka smijeh tvoj Zimo

na snijegu zablista!

 

Marijana Križanović, prof.

 …………………………………

VISIBABA

 

Pripovjedač:

Ispod hladnog snijega,

ispod bijelog granja

raste mala visibaba Anja.

 

Vjetra se boji

i pognuto stoji.

Spušta svoju glavicu

u zelenu travicu.

 

Visibaba:

Vjesnica sam proljeća

već dugo stoljeća.

Šest latica u dva kruga

ljepotica tanka, duga.

 

Zvonastog oblika

zaštićena lika.

Čarobna i snježna

bijela sva i nježna.

 

Šafran moj je dragi

pogled mu je blagi.

 

Pripovjedač:

Dok potočić maleni žubori,

visibaba ushićeno zbori

i poziva šumsko cvijeće

neka raste,

nek’ se kreće

među šumom,

rosnom travom

neka maše svojom glavom

i navijesti sunce prvo

te obasja svako drvo.

 

Visibaba  zvoni

livadom i drumom,

navješćuje proljeće

cijelom šumom.

 

Marijana Križanović, prof.