John DEWEY je bio takva osoba. Taj američki filozof, psiholog i edukacijski reformator bio je ključan za unaprjeđenje edukacije. Tijekom života neumorno je radio kako bi poboljšao naše razumijevanje onoga kako bi edukacijski sustav usmjeren na učenika trebao izgledati i kako bi trebao funkcionirati.

Dewey je najpoznatiji po radu na stvaranju progresivnijeg edukacijskog sustava, ali to nije jedino polje o kojem je pisao. Zapravo, bio je vrlo plodan pisac. Njegovi radovi bili su iz područja epistemologije, metafizike, estetike, umjetnosti, logike, sociologije i etike.

Ovdje ćemo se fokusirati samo na ono po čemu je najpoznatiji – njegove uvide u poučavanje i učenje.

„EDUKACIJA NIJE PRIPREMA ZA ŽIVOT, ONA JE SAM ŽIVOT“

Dewey je pisao o edukaciji većinu svog života i redovito je tvrdio da su edukacija i učenje, umjesto da se odvijaju samo između učitelja i učenika, zapravo puno više od toga. Škole su društvene institucije koje mogu i trebaju služiti stvaranju boljeg društva.

Štoviše, ako su učenici – umjesto da su pasivni u učenju – potaknuti na interakciju s kurikulumom i ako im je dopušteno sudjelovati u vlastitom učenju, mogu puno unaprijediti svoje razumijevanje i društvene uloge. To bi im omogućilo da postanu angažiraniji u vezi s onim što uče.

Škole, prema Deweyju, nisu samo mjesta na kojima učimo činjenice i brojke, nego i mjesta na kojima učimo živjeti. Drugim riječima, poanta nije samo učenje određenog niza vještina (iako to također pomaže), nego shvatiti svoj puni potencijal i koristiti naučeno za veće dobro.

Kako smo to izgubili iz vida?

„Kad bi svi nastavnici shvatili da je upravo kvaliteta mentalnog procesa, a ne proizvodnja ispravnih odgovora, mjera edukativnog rasta, došlo bi do revolucije u poučavanju.“

Dewey je razumio da je najbolji način srednji način između dvije konfliktne škole misli njegova vremena. Prva je bila škola fokusiranosti na kurikulum pa je kao svoj primarni cilj imala kretanje kroz materijal koji je poučavala. Najveća mana te škole misli, prema Deweyju, bila je neaktivnost učenika ili, da iskoristimo njegove riječi: „Dijete je jednostavno nezrelo biće koje mora sazreti, ono je površno biće koje se mora produbiti“. Dewey je vjerovao da je to loš pristup. Da bi edukacija bila najuspješnija, sadržaj mora biti predstavljen tako da informacije koje učenik prima doista budu povezane s njegovim prethodnim iskustvima.

Druga škola misli je bila škola pretjerane usmjerenosti na dijete. Dewey je smatrao da pretjerana fokusiranost na dijete i pretjerano oslanjanje na njegova prethodna iskustva može također biti štetno. Problem je bio u tome što je u toj edukacijskoj filozofiji uloga materijala i učitelja pretjerano minimalizirana.

Dewey je smatrao da treba naći ravnotežu između tih dviju filozofija.

„Dijete i kurikulum su jednostavno dvije granice koje definiraju jedinstven proces. Baš kao što dvije točke definiraju ravnu crtu, tako i sadašnji stav djeteta te činjenice i istine učenja definiraju poučavanje.“

To ga odvelo do promoviranja “hands-on” učenja, jer Dewey je smatrao da u interakciji s prirodnim predmetima najbolje učimo, za razliku od jednostavnog apstraktnog razmišljanja o njima. Tako su učenici angažirani da aktivno razmisle o lekciji i da – kada je pitanje ispravno postavljeno – sami nađu odgovore.

Zapravo, to je izravno pridonijelo vrlo popularnom suvremenom modelu problemski usmjerenog učenja u kojem se učenje postiže aktivnim istraživanjem umjesto pasivnog upijanja apstraktnih činjenica.

„Ako današnje učenike poučavamo onako kako smo poučavali jučerašnje, tada smo im uskratili sutrašnjicu.“

Deweyjev utjecaj, doduše, nije tu stao. Shvatio je i da školski sustav onakav kakav je bio nije dorastao poučavanju učenika njegova vremena. Prije toga učenike se poučavalo osnovnom nizu vještina da bi mogli napredovati u specifičnim poslovima.

Dewey je shvatio da to više nije prikladan način poučavanja djece. Umjesto niza jednostavnih vještina, djeca moraju naučiti kako učiti. To je značilo ne samo da učenike treba poučavati drugačije, nego i učitelje treba poučavati drugačije.

Jer, kako učitelj može naučiti učenike kako učiti ako ni sam nema tu vještinu? Stoga je bilo nužno promijeniti edukaciju tako da učenici postanu aktivni i angažirani građani, a ne ljudi koji se jednostavno podčinjavaju autoritarnoj vladi.

Za Deweyja i njegove sljedbenike edukacija koja se provodi na loš način može imati teže posljedice za učenike nego kad uopće ne bi išli u školu, zato što pogrješna vrsta poučavanja – u kojoj se znanje kreće u samo jednom smjeru i gdje se to znanje ne propitkuje – guši autonomiju pojedinca.

Prema Deweyju, najvažniji aspekti učitelja nisu niz mehaničkih vještina, nego prirodna ljubav prema radu s djecom, prirodna sklonost istraživanju određenog sadržaja da bi ga se razumjelo, te želja da se podijeli ono što se i kako naučilo.

„Linija manjeg otpora je sama po sebi već mentalna rutina. Potreban je mukotrpan rad da bi se promijenila ustaljena uvjerenja.“

Dewey je učitelje smatrao nekom vrstom socijalnih radnika kojima je zadatak stvaranja društvenih i psiholoških dobara za promoviranje sadašnjeg i budućeg napretka društva. Učitelji, rekao je Dewey, moraju podići inteligenciju društva, dok školski sustavi moraju maksimizirati prilike za učenike da steknu tu inteligenciju. Djeca bi trebala razmišljati kreativno, zato što se tako njihovi mozgovi razvijaju brže.

Deweyjev glavni cilj bio je da ljudi iziđu iz škole opremljeni za inteligentno i mudro djelovanje, bez obzira na to u kojoj profesiji završili. Štoviše, to nije samo mjerilo uspjeha školskog sustava, to je bilo i mjerilo uspjeha civilizacije u kojoj školski sustav postoji.

POSLJEDNJE MISLI

Većinu ovih misli Dewey je zapisao u kasnom 19. stoljeću i ranom 20. stoljeću, a ipak još možemo puno naučiti od njih danas, jer još nismo sasvim naučili Deweyjeve lekcije.

U ovom modernom dobu tehnologija i društvo kreću se toliko brzo da je vrlo teško ljudima usaditi tehničke vještine koje su im potrebne, jer će neke zastarjeti čak i prije nego osoba završi školu. Nikad prije nije bilo jasnije da je edukacijska filozofija koja potiče stalno učenje (kao i mnoge druge Deweyjeve ideje) bila toliko ispred svog vremena.

…………………….

NAPOMENA:

• Emerging Ed Tech je portal koji predstavlja zajednicu edukatora i tehnoloških stručnjaka, istražuje korištenje tehnologije kao alata za poučavanje i dijeli iskustva učenja.
• Izvor: emergingedtech.com