Zanimljivosti
ČETVERONEVNE RAZMJENE EATHINK UČITELJA U SENEGALU
Učiteljice Ana i Marija o svojim iskustvima
objavljeno: 10. siječnja 2017.

…za održivi razvoj u školama koja je bila u Dakaru, glavnom gradu Senegala. Učitelji su bili u prilici predstaviti svoj angažman i sudjelovanje u projektu EAThink2015 – Jedi lokalno, misli globalno, razmjenjivati iskustva s europskim i afričkim kolegama i proširiti znanja o alternativnim sustavima za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju. Evo bloga s njihovim dojmovima i iskustvima.

U Senegal smo krenuli u nedjelju 11. prosinca 2016. u 5.00 sati ujutro iz Rijeke. „Ekipa za Senegal“, kako nas je nazvao simpatični službenik na Plesu. Do 11.00 sati već smo bile u Parizu, a iz njega nas je dijelilo 6 sati leta do Dakara, glavnog grada Senegala. Čim smo izišle iz aviona, zapljusnuo nas je toplotni val i više nam debele zimske jakne nisu trebale. Idućih nekoliko dana čekalo nas je uživanje na temperaturi od oko 26 ºC.

S osmijehom na licu, na aerodromu su nas dočekali Mamadou Danfakha, direktor ACRA-e u Senegalu i koordinator projekta u Senegalu, te Sara Marazzini, koordinatorica projekta EAThink2015. Dan kasnije, 12. prosinca 2016. službeno i svečano su okupili grupu te predstavili program koji slijedi. U grupi su bili 2 predstavnika te koordinator projekta EAThink2015 iz Cipra, 4 predstavnika škola iz Portugala, 2 predstavnice škola iz Rumunjske, 4 predstavnika škola iz Francuske, 4 predstavnika škole Scat Urbam Dakar, jedan predstavnik škole Kebemer te nas dvije – Ana Grbčić (OŠ Kostrena) i Marija Rončević (OŠ Čavle) kao predstavnice škola iz Hrvatske.

Residence Mermoz bit će naš vrlo skromni, ali ugodan i uredan smještaj idućih nekoliko dana. Oduševljavala nas je terasa/dvorište odmah ispred sobe, gdje smo provodile najviše slobodnog vremena nakon intenzivnog radnog dan u večernjim druženjima s kolegama iz Cipra, Francuske, Rumunjske…

Prvi dan prošao je intenzivno i radno. Provele smo ga upoznajući kolege koji su stigli iz drugih europskih zemalja – Francuske, Portugala, Rumunjske i Cipra, ali i kolega iz senegalskih škola koje sudjeluju u projektu – osnovne škole iz Dakara i Kebemera. Uslijedilo je predstavljanje kraja iz kojeg dolazimo te aktivnosti koje smo proveli u sklopu projekta. Iako je radni jezik bio francuski, imali smo prevoditelja Josepha, profesora engleskog jezika na dakarskom sveučilištu, koji nije uključen u projekt, ali nam je svesrdno pomogao i prevodio svaku izrečenu riječ, i na engleski i na francuski.

Kako se EAThinka u školama diljem Europe?
Učitelji iz Cipra predstavili su svoje projekte fokusirane na organski uzgojenu hranu, bez upotrebe pesticida, te poticanje upotrebe tradicionalnih namirnica i proizvoda. Njihov uspjeh tim je veći s obzirom na klimatske uvjete – velike suše.
Kolege iz Francuske provode sustav recikliranja kako bi riješili problem bacanja hrane. Isto tako, proizvode vlastiti med, proučavaju koju vrstu polena pčele skupljaju, a napravili su zanimljiv projekt kojim su ispitivali koliko je vode potrebno za proizvodnju mesa.

Naknadno su nam prezentirali i radionicu/igru o održivom ribarstvu u kojoj nema pobjednika, odnosno sve grupe moraju na kraju imati istu dobit ili svi gube.
U Portugalu provode aktivnosti vezane uz sadnju vrtova i uzgoj lokalnih namirnica, jer su svjesni da učenici ne znaju koji proizvod je lokalni, a koji dolazi izvana. Orijentirani su na hortikulturu, voćarstvo, radionice kuharstva, smanjenja bacanja hrane, a surađuju i s lokalnom zajednicom pa učenicima roditelji i rođaci pomažu svojim znanjem o agrikulturi. Školski vrtovi u portugalskoj školi oblik su cjelodnevne aktivnosti za učenike afričke imigrante kojima roditelja nema po cijele dane zbog posla i ostalih razloga, pa su uz glavne ciljeve projekta objedinili i socijalne ciljeve.
Rumunjske kolegice naglasile su kako im je cilj da djeca uče koristeći dostupne izvore znanja, bez osjećaja da uče, uz moto „Ne učimo za školu, učimo za život“.

U sljedećoj objavi na blogu čitajte o primjerima iz senegalskih škola. Više fotografija pogledajte u Facebook albumu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | eathink2015.org ]

Ana Grbčić i Marija Rončević