ČETVERONEVNE RAZMJENE EATHINK UČITELJA U SENEGALU

Učiteljice Ana i Marija o svojim iskustvima

utorak, 10. siječnja 2017.

Učiteljice Ane Grbčić i Marija Rončević sudjelovale su kao predstavnice Hrvatske u četverodnevnoj razmjeni obrazovnih metoda i iskustvenih nastavnih aktivnosti usmjerenih na promicanje obrazovanja...

Učiteljice Ana i Marija o svojim iskustvima

...za održivi razvoj u školama koja je bila u Dakaru, glavnom gradu Senegala. Učitelji su bili u prilici predstaviti svoj angažman i sudjelovanje u projektu EAThink2015 – Jedi lokalno, misli globalno, razmjenjivati iskustva s europskim i afričkim kolegama i proširiti znanja o alternativnim sustavima za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju. Evo bloga s njihovim dojmovima i iskustvima.

U Senegal smo krenuli u nedjelju 11. prosinca 2016. u 5.00 sati ujutro iz Rijeke. „Ekipa za Senegal“, kako nas je nazvao simpatični službenik na Plesu. Do 11.00 sati već smo bile u Parizu, a iz njega nas je dijelilo 6 sati leta do Dakara, glavnog grada Senegala. Čim smo izišle iz aviona, zapljusnuo nas je toplotni val i više nam debele zimske jakne nisu trebale. Idućih nekoliko dana čekalo nas je uživanje na temperaturi od oko 26 ºC.

S osmijehom na licu, na aerodromu su nas dočekali Mamadou Danfakha, direktor ACRA-e u Senegalu i koordinator projekta u Senegalu, te Sara Marazzini, koordinatorica projekta EAThink2015. Dan kasnije, 12. prosinca 2016. službeno i svečano su okupili grupu te predstavili program koji slijedi. U grupi su bili 2 predstavnika te koordinator projekta EAThink2015 iz Cipra, 4 predstavnika škola iz Portugala, 2 predstavnice škola iz Rumunjske, 4 predstavnika škola iz Francuske, 4 predstavnika škole Scat Urbam Dakar, jedan predstavnik škole Kebemer te nas dvije – Ana Grbčić (OŠ Kostrena) i Marija Rončević (OŠ Čavle) kao predstavnice škola iz Hrvatske.

Residence Mermoz bit će naš vrlo skromni, ali ugodan i uredan smještaj idućih nekoliko dana. Oduševljavala nas je terasa/dvorište odmah ispred sobe, gdje smo provodile najviše slobodnog vremena nakon intenzivnog radnog dan u večernjim druženjima s kolegama iz Cipra, Francuske, Rumunjske…

Prvi dan prošao je intenzivno i radno. Provele smo ga upoznajući kolege koji su stigli iz drugih europskih zemalja – Francuske, Portugala, Rumunjske i Cipra, ali i kolega iz senegalskih škola koje sudjeluju u projektu – osnovne škole iz Dakara i Kebemera. Uslijedilo je predstavljanje kraja iz kojeg dolazimo te aktivnosti koje smo proveli u sklopu projekta. Iako je radni jezik bio francuski, imali smo prevoditelja Josepha, profesora engleskog jezika na dakarskom sveučilištu, koji nije uključen u projekt, ali nam je svesrdno pomogao i prevodio svaku izrečenu riječ, i na engleski i na francuski.

Kako se EAThinka u školama diljem Europe?
Učitelji iz Cipra predstavili su svoje projekte fokusirane na organski uzgojenu hranu, bez upotrebe pesticida, te poticanje upotrebe tradicionalnih namirnica i proizvoda. Njihov uspjeh tim je veći s obzirom na klimatske uvjete – velike suše.
Kolege iz Francuske provode sustav recikliranja kako bi riješili problem bacanja hrane. Isto tako, proizvode vlastiti med, proučavaju koju vrstu polena pčele skupljaju, a napravili su zanimljiv projekt kojim su ispitivali koliko je vode potrebno za proizvodnju mesa.

Naknadno su nam prezentirali i radionicu/igru o održivom ribarstvu u kojoj nema pobjednika, odnosno sve grupe moraju na kraju imati istu dobit ili svi gube.
U Portugalu provode aktivnosti vezane uz sadnju vrtova i uzgoj lokalnih namirnica, jer su svjesni da učenici ne znaju koji proizvod je lokalni, a koji dolazi izvana. Orijentirani su na hortikulturu, voćarstvo, radionice kuharstva, smanjenja bacanja hrane, a surađuju i s lokalnom zajednicom pa učenicima roditelji i rođaci pomažu svojim znanjem o agrikulturi. Školski vrtovi u portugalskoj školi oblik su cjelodnevne aktivnosti za učenike afričke imigrante kojima roditelja nema po cijele dane zbog posla i ostalih razloga, pa su uz glavne ciljeve projekta objedinili i socijalne ciljeve.
Rumunjske kolegice naglasile su kako im je cilj da djeca uče koristeći dostupne izvore znanja, bez osjećaja da uče, uz moto „Ne učimo za školu, učimo za život“.

U sljedećoj objavi na blogu čitajte o primjerima iz senegalskih škola. Više fotografija pogledajte u Facebook albumu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | eathink2015.org ]

Ana Grbčić i Marija Rončević

Vezani članci
Školski portal: Nacionalna kampanja za osobe s teškoćama čitanja: 'I ja želim čitati!'

Nacionalna kampanja za osobe s teškoćama čitanja: 'I ja želim čitati!'

…  i disleksijom te potrebama osoba koje ne mogu čitati…

Školski portal: Postavljene klupe u Spomen-parku Rudolfa Perešina

Postavljene klupe u Spomen-parku Rudolfa Perešina

Umijeće izrade drvenih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja nematerijalno…

Školski portal: Gradonačelnik primio Marina MEŠTROVIĆA

Gradonačelnik primio Marina MEŠTROVIĆA

Kamp je održan u Krku, a na njemu su sudjelovali…

Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…