SŠ MATE BLAŽINE, LABIN – U GOSTIMA PUTOPISAC TOMISLAV PERKO

'Podigni palac i prijeđi cijeli svijet'

srijeda, 8. veljače 2017.

Prepunu knjižnicu Srednje škole Mate Blažine Labin posjetio je putopisac i avanturist Tomislav Perko. Održao je predavanje o svojim putovanjima, knjigama...

'Podigni palac i prijeđi cijeli svijet'

Iako je završio ekonomiju na Sveučilištu u Zagrebu, on se ipak odlučio uploviti u neku drugu avanturu i stopirajući proputovao svijet. Odlučio je djelić svojih putovanja podijeliti s ostalim ljudima i tako napisao dva putopisna romana.

A što je rekao učenicima novinarima školskog portala “Point”.

“Tko je Tomislav Perko?”

“Jedan sasvim običan lik koji se prije nekoliko godina odlučio na nešto malo drugačije i nesvakidašnje, da živi život putujući.”

”Kažite nam nešto o svojim knjigama?”

“Knjige su autobiografske, pretežito govore o mojim iskustvima na putu, moglo bi ih se nazvati putopisima. Knjiga '1000 dana proljeća' govori o transformaciji običnog poslovnog čovjeka u autostopera, kako sam počeo putovati, iako mi uvjeti nisu bili naklonjeni. Druga knjiga, '1000 dana ljeta', govori o mom putu oko svijeta u kojoj sam 1000 dana slijedio ljeto oko svijeta.”

”Kome i zašto biste preporučili knjige?”

“Pa nemam pojma, iskreno. Preporučio bih ih bilo kome koga zanimaju putovanja, a i onome tko možda misli da putovanja nisu za njega. Mnogi ljudi misle da je za putovanje potrebno jako puno hrabrosti i novca. Ja mislim da uopće nije potrebno ni hrabrosti ni novca. Knjige su za svakog tko je ikad mislio da ode sam i ostavi sve iza sebe i krene na neki put.”

“Što Vas je potaknulo da započnete putovati, i to baš stopirajući?”

“Pretežito znatiželja jer sam uvijek razmišljao o putovanjima, kao i svi drugi ljudi, pretpostavljam. Inspiraciju sam dobio od drugih ljudi, i to uglavnom putnika koji bi došli u moj stan. Ugošćivao sam ljude preko couchsurfinga. Ljudi su dolazili prespavati kod mene besplatno i ispričali mi svoje priče, s potaknut njihovim pričama, odlučio sam putovati. Koristio sam autostop čisto iz nužde jer nisam imao novac, a htio sam putovati i nisam imao druge opcije.”

“Koliko je najviše trajalo Vaše putovanje?”

“Bez povratka doma godinu i pol dana. Prešao sam cijelu Aziju, cijelu Australiju, Indijski ocean i Afriku.”

“Možete li reći da Vam je pogrešna narudžba (fanta – cola) u Amsterdamu promijenila život?”

“Hahaha, pa to je bila jedna od mnogih koje su mi promijenile život. Ako sad gledam unazad, svaka sitnica, pa i kako sam prešao ulicu, puno je utjecala na moj život i moja putovanja, ali to je definitivno bila jedna od stvari koje su me naučile da se počnem pitati neke stvari o kojima nisam razmišljao i o onima koje sam uzimao zdravo za gotovo. Odmak od nečeg naučenoga što su me roditelji, crkva i škola zapravo učili. Čudna priča, glupa priča, mala sitnica, ali takve neke stvari na kraju najviše znače.”

” Ispričajte nam pokoji događaj s putovanja koji ćete pamtiti cijeli život.”

“Previše je priča”, rekao je s veseljem. “Kad sam stopirao jedrilicu i preplovio cijeli Indijski ocean. Došao sam praktično na prijevaru, frajer je tražio nekog tko ima iskustva, ja sam mu slagao da imam iskustvo, iako nisam nikad plovio u životu. Kad sam shvatio da će to bit mjesec i pol plovidbe na jedrilici od 13 metara s tri različite osobe, a nije ni dobrog WC-a bilo, spavao sam na nekoj klupici. Sve što se događalo u tih mjesec i pol dana neću reći da je bilo užas, ali je bilo iskustvo koje nikad više ne bih ponovio, ali i iskustvo koje će mi godinama poslije dati neku priču: 'Kužiš, ja sam stopirao jedrilicu, koji sam ja avanturist'.“ Na putu svaki dan ima neku priču, neke stvari su mi ostale u sjećanju, neke malo manje, o nečemu volim pričati, neke teme ne volim, neke jednostavno želim zadržati za sebe.”

“Koji je bio Vaš najgori smještaj u kojem ste prenoćili?”

“Bilo ih je nekoliko. Pretežito kad sam morao spavati na cesti, na otvorenom. Bio je jedan u Mozambiku i Africi, završio sam u nekom selu, hrpa pijanaca oko mene, a ja jedini bijelac s ruksakom. Nije mi baš bilo svejedno, ali, Bože moj, još je nešto i kiša počela padati, ali zbuksao sam se ispod nekog kamiona i prenoćio. U Australiji sam nekoliko puta prespavao negdje vani pa su Aboridžini šetali oko mene. Pravio sam se da spavam, ako ja njih ne vidim, oni neće mene vidjeti… Zanimljivo je da u tim trenucima kada ideš prespavati na neku čudno mjesto ili učiniš nešto vau, uopće nemaš osjećaj da si učinio nešto hrabro, nego samo radiš ono što si prisiljen raditi. Za sve te moje stvari nije uopće trebalo hrabrosti, nego jednostavno trebaš napraviti nešto kako bi preživio i sutradan nastavio dalje.”

“Za koji narod biste rekli da je najkomunikativniji?”

“Ima ih zaista puno, ali recimo da su najgostoljubivije države u kojima je većinsko muslimansko stanovništvo. Oni baš imaju u svojoj kulturi, religiji tu dobrotu prema strancima i gostoljubivost. Morao sam govoriti ljudima doslovno – pustite me malo na miru, davali su mi stalno nešto jesti, željeli mi pomoći makar ja ponekad i ne želim pomoć, uvijek se smiju, zovu na čajeve i večere iako često nisu ni sami imali što jesti. Ali, posebno bih izdvojio Iran, Pakistan i Bangladeš, koji su igrom slučaja, a možda i ne muslimanske zemlje i koje se zaista gostoljubive.”

“Nabrojite nam 5 stvari koje uvijek imate u svom ruksaku.”

“Laptop, fotoaparat, malo odjeće, četkica za zube, dezići i jedna mala ovčica koja uvijek putuje sa mnom.”

”Kome i zašto biste preporučili ovakav način putovanja?”

“Pa ne bih nikom, iskreno, kaj ti, je si luda? Šalim se. Preporučio bih onima koji zbilja žele putovati, onima koji čuju veliki 'zov ceste' i slično. Ljudima koje sprječava strah ili manjak novca, ako zaista osjećaju da to moraju napraviti. Ja sam na svojim predavanjima, u knjigama i blogovima opisao kako se može napraviti ista stvar koju sam i ja napravio. Samo treba zažmiriti i upustiti se u sve to.”

“Najdraža država”

“Indija, jako puno sam bio tamo, sve i svašta se tamo događalo.”

“Najdraži grad”

“Varkala, to je grad na jugu Indije, turističko mjesto.”

“Najdraža hrana”

“Mango Sticky Rise (mango s ljepljivom rižom), tajlandski desert.”

” Najneobičnije prijevozno sredstvo”

“Konjska zapreka u Turskoj, čamac na Tajlandu, ali pobjednik je jedno malo prijevozno sredstvo koje ide po pruzi i uopće ne znam kako se zove, koje sam stopirao po mraku tamo negdje kod Machu Picchua.”

“Najdraže putovanje”

“Teško je odlučiti. Ali neka to bude 1000 dana ljeta na putu oko svijeta.” [ IZ DRUGIH IZVORA | novinessmb.com ]

 

 

 

Vezani članci
Školski portal: „Mitovi, legende i bajke“

„Mitovi, legende i bajke“

Ovogodišnja je tema „Mitovi, legende i bajke“, a sadržaji konferencije…

Školski portal: Knin dobio skale oslikane knjigama

Knin dobio skale oslikane knjigama

… koja kaže kako osim estetskog, ove skale imaju i…

Školski portal:  ‘Ovo je bila ogromna avantura 21. stoljeća’

‘Ovo je bila ogromna avantura 21. stoljeća’

Projekt je nazvao RokOtok, a cilj mu je preplivati ih…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: „Mitovi, legende i bajke“

„Mitovi, legende i bajke“

Ovogodišnja je tema „Mitovi, legende i…

Školski portal: Izdanja za lakše učenje i poučavanje

Izdanja za lakše učenje i poučavanje

Kako biste brzo i jednostavno osmišljavali,…

Školski portal: Malo edukacije [1. dio]

Malo edukacije [1. dio]

… na kojima možete pronaći sadržaje…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…