Kad sam se prvi put priključio društvenim medijima, preplavila me je količina informacija o edukaciji koje su me tamo čekale.

To je ubrzo preraslo u paniku jer sam počeo misliti da nisam dovoljno informiran o svakodnevno novom stanju svijeta edukacije.

Nakon toga je došao osjećaj inferiornosti: zašto ne pronalazim vremena za pisanje bloga, koji bih trebao ažurirati tri ili četiri puta dnevno?

Nasreću, zahvaljujući zdravom razumu uspio sam se othrvati porivu da postanem žrtva te spirale sumnje u samoga sebe i zapitao se ono što se vjerojatno većina edukatora zapita: „Kako uspiju naći vremena za sve to?“

Vrijeme u poučavanju je nevjerojatno dragocjeno i od pomisli na trošenje ono malo slobodnog vremena koje imam na neprestano čitanje blogova, članaka, istraživačkih radova i priručnika za poučavanje, a kamoli vremena da otvoreno rasipam vlastita „zrnca mudrosti“ putem društvenih medija – od svega toga se čovjeku zavrti u glavi.

Ja imam obitelj, prijatelje i hobi koji nije povezan s poučavanjem (znam, to je većini vas vjerojatno šok!). Jedini razlog zbog kojeg uopće pišem ovaj tekst je to što ga pišem unaprijed, tijekom polugodišta.

• Budite učitelj, a ne ‘guru’

Nekoliko dana nakon što sam to shvatio, jedan moj učitelj je skovao frazu „Budite učitelj, a ne guru“.

Kontekst te izjave bila je rasprava o slavljenju učitelja koji u tišini rade svoj posao umjesto da na sav glas veličamo mudrosti onih koji, čini se, provode previše svog vremena pišući o njemu.

U svijetu u kojem se samopromocija besramno uvukla u edukaciju pravi heroji nisu oni koje slijedimo na Twitteru ili o kojima čitamo u raznim priručnicima ili čije govore slušamo na konferencijama, nego oni “obični”, svakodnevni učitelji koji dane provode u svojim učionicama.

To su učitelji koji ne traže nikakvo prepoznavanje osim možda povremenog „Hvala“ od ravnatelja i, najviše od svega, „Hvala Vam, zaista sam uživao u toj lekciji“ od svojih učenika.

Oni nemaju vremena otići na svaku konferenciju u njihovoj zemlji, pročitati svaki znanstveni rad, biti na svakom seminaru o njihovom predmetnom području ili svakodnevno ažurirati svoj blog. Međutim, znači li to da njima nije stalo kao onima koji sve to stignu napraviti? Nikako! Oni su samo prezaposleni ocjenjivanjem i planiranjem lekcija.

• Održavanje ravnoteže

Nemojte me pogrješno shvatiti, postoji vrijeme i mjesto za istraživanja u našim profesionalnim životima. Ali, moramo održavati ravnotežu između provođenja sati i sati u pregledavanju raznih informacija da bismo našli jedno jedino zrnce mudrosti i pobrinuli se da smo u toku s onim što je važno u našem stalno novom kontekstu.

Ono što kod mene funkcionira je jedan „guruov“ priručnik godišnje, praćenje triju provjerenih edukacijskih izvora na Twitteru, da budem u toku s posljednjim inovacijama i promjenama, promatranje inspirativnih kolega od kojih mogu “ukrasti” pokoji savjet o poučavanju i redovito pohađanje lokalnih događaja koji potiču suradnju učitelja.

Budite i vi informirani i u toku uz pažljivo odabrane izvore, ali nemojte da vas preplave količine informacija.

I zapamtite: najbolji učitelji nisu nužno oni koji su najviše hvaljeni. Nastavite biti “običan” svakodnevni učitelj. To je ono što doista znači nešto!

……………..

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com