Naravno da u neki stari dvorac može biti naknadno uvedena struja, ali u idealnom slučaju arhitektura i struja uzimaju se u obzir istovremeno. Stropovi današnjih prostorija su građeni na određen način zato što struja može pružiti dovod zraka. Prozori su građeni na određenim mjestima zato što postoje žarulje umjesto svijeća.

Struja mijenja sve. Tehnologija mijenja sve.

Ali, postoje i učitelji u učionicama koji nemaju dar dizajna – tj. oni ne mogu početi od početka, odnosno od publike i svrhe: koga poučavam i zašto? Njima je dan sadržaj u obliku standarda, a često se tu radi o upakiranim “gotovim” standardima u obliku kurikuluma. Ocjenjivanje više nije sasvim u njihovim rukama, čak ni raspored i tempo lekcija…

Nama učiteljima ideal je zamijenjen stvarnošću. Rečeno nam je da „koristimo tehnologiju“, ali čini se da ništa nije građeno za nju. Kad to i napravimo, ono što ide po planu je obično ugušeno strkom oko korištenja tehnologije u učionici do te točke da više nismo sigurni dolazi li uopće do učenja ili ne. To može frustrirati.

Nasreću, postoje neke stvari koje možemo napraviti da bismo ublažili tu frustraciju.

8 SAVJETA ZA UČITELJE FRUSTRIRANE TEHNOLOGIJOM

■ POČNITE S MALIM STVARIMA

Jedna aplikacija. Jedna aktivnosti. Jedan projekt. Možete čak i učenicima jednostavno dati izbor – digitalni dokument ili rukom pisani sastavak. Nema potrebe da odmah zakomplicirate stvari.

■ POČNITE OD ONOGA ŠTO ZNATE

Da biste počeli s malim stvarima, krenite od onoga što već znate. Možda je to digitalna glazba. Digitalna fotografija. Montaža videa. Vođenje bloga. Društveni mediji. Aplikacije za čitanje. Videoigre. Film. Virtualna stvarnost. Google Earth. Mora postojati nešto što dovoljno dobro poznajete da biste mogli naučiti još više.

■ GRADITE NA POZITIVNIM STVARIMA

Kad to napravite, potražite “male pobjede”. Svi su se uspjeli logirati! Dvije trećine učenika nije uspjelo izraditi ono što ste od njih tražili, ali šest učenika je izradilo nešto puno bolje od onog što ste uopće očekivali od njih. Potražite takve male pobjede i gradite na njima.

■  STVORITE RAZUMNE STANDARDE ZA USPJEH

Ako napravite prethodne korake, tad zapravo stvarate standarde za uspjeh svojih učenika u svojoj učionici na čelu s vama. Nemojte se držati ni jednog drugog standarda osim usvajanja načina razmišljanja za isprobavanje novih stvari i svakodnevno poboljšavanje.

■ NEKA UČENICI POVEDU PUT!

Velika pomoć u poučavanju učenika mogu biti sami učenici. Tehnologija često decentrira učitelja u procesu učenja, što vas isprva može preplašiti ako ne vidite “veliku sliku”: jedan od ciljeva kojem bi se svaki učitelj trebao nadati jesti da vas, s vremenom, vaši učenici trebaju sve manje i manje.

■ ZAŠTITITE UČENJE OD TEHNOLOGIJE

Ponekad (ili svaki dan) stvari će poći po krivu. Zapamtite, stvari se mogu zakomplicirati i bez tehnologije, samo što je to manje vidljivo.

Dajte sve od sebe pri planiranju aktivnosti, lekcija, jedinica i projekata da biste zaštitili učenje od tehnologije. Drugim riječima, tehnologija može pojačati učenje, ali morate biti sposobni uočiti učenje i bez nje. Planirajte lekciju tako da je, ako tehnologija zakaže, učenje i dalje bude moguće.

Usmjerite se na ono što rade učenici, a ne na ono što rade učitelji.

To je prilično jednostavno. Ne svodi se sve na vas i ono što vi radite. Što rade učenici i zašto? Kako im možete pomoći da razviju vlastite standarde kvalitete i postanu vlastiti najstroži i najdosljedniji kritičari?

■ UZMITE U OBZIR PRAVILO 40/40/40

Pravilo 40/40/40 tiče se sljedećeg: od svih akademskih standarda koje morate “pokriti” tijekom školske godine, što je toliko važno da učenici to moraju razumjeti u sljedećih 40 dana, što je toliko važno da to moraju razumjeti u sljedećih 40 mjeseci, a što je toliko važno da to učenici moraju razumjeti u sljedećih 40 godina?

Ukratko, riječ je o tome da, ako uzmete u obzir “veliku sliku”, pogotovo ako ste sposobni planirati unatrag od te velike slike – frustracije će vas manje ometati i biti manje važne. Kao što vidite, ovo je moćan način za razmišljanje o akademskom sadržaju.

■ ZAKLJUČAK

Iako to ponekad može biti izazovno, pokušajte zapamtiti da se, kao i u pogledu svih drugih stvari u vašoj profesiji, ne svodi sve na vas. Poučavanje je jedna od najnesebičnijih stvari koje možete napraviti, a zahtijeva stalni kompromis, žrtvu, prilagođavanje i fleksibilnost. To znači da vaše “potrebe” često neće biti ispunjene, tako da biste vi mogli ispuniti potrebe drugih.

Kad vam se čini da tehnološka politika u vašoj školi ide u krivom smjeru, ili kad ne razumijete funkciju neke aplikacije ili odluku iza velike kupnje tehnološke opreme, ili kako određena aplikacija koju svi vole može biti bolja od udžbenika koji ste koristili godinama, nemojte to shvatiti osobno. Vrlo je korisno zapamtiti da, iako ste možda u pravu, vi ste plaćeni za izvršavanje dužnosti nastavnika onako kako je to naznačeno politikom vaše škole.

To ne znači da ne smijete reagirati na vlastite pedagoške instinkte zbog onoga što funkcionira, a što ne, što učenici trebaju i kako možete osmisliti i revidirati planove da biste ispunili te potrebe. To je ipak ono za što ste plaćeni u nekom širem smislu. Ali na mikro razini stvari koje radite i koje se od vas traže nisu uvijek tako jasne. Unatoč svoj našoj inventivnosti i osjećaju napretka, tehnologija je ekstremno nova, nezrela i nepredvidiva. Još je važnije – nju se pokušava ugurati u sustave učenja koji nisu osmišljeni tako da je mogu prihvatiti. To znači da tehnologija neće uvijek raditi ono što bi trebala ili zvučati kako bi trebala ili stvoriti ono što bi trebala stvoriti.

S obzirom na tehnologiju, edukacija mora prihvatiti tehnologiju dugoročno, bez obzira na kratkoročne gubitke, zato što sve teži pomirenju sa svime drugim, na sličan način na koji je svrha edukacije dugoročna – ona bi trebala težiti tome da poboljša živote učenika i zajednice u kojima žive.

Koliko rada je potrebno da se to ostvari – to je samo jedan dio svevremene borbe u odgajanja ljudskih bića.

……………..

NAPOMENA:

• Autor članka je Terry HEICK – urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes su kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com